IVKO PLEĆEVIĆ ZA “NOVOSTI”: Videlo se odmah da je Nole rođeni šampion!

Vladimir Stanković

05. 05. 2019. u 08:40

Slučajno u "buržoaskom sportu", Tuđman me vrbovao da pređem u Partizan. Đoković, kad je imao sedam godina, potpisao mi da će biti svetski broj 1 - priča Plećević

ИВКО ПЛЕЋЕВИЋ ЗА “НОВОСТИ”: Видело се одмах да је Ноле рођени шампион!

Ivko Plećević, Nikola Pilić i Dora Vučetić

MOGLO bi se reći da sam u tenisu - slučajno. U prvim godinama posle rata mi o tenisu nismo znali gotovo ništa. Šta više, smatrali smo ga - da izvinite na izrazu - "ped... sportom". Za nas, tadašnje klince, sportovi za dečake bili su fudbal i boks. Moj drug iz razreda i komšija Miško Stevanović imao je dve sestre koje su se družile sa dvojicom momaka koja su igrali tenis. Nekom prilikom ostave rekete i lopticu kod Miškovih sestara, on i ja odlučimo da probamo taj sport i odemo na Tašmajdan gde je bio teniski teren. Čuvar nam kaže da možemo da igramo u 6 ujutro pod uslovom da pre i posle izravnamo teren... Dođemo narednog jutra i odigramo set do 21, sa promenom servisa na pet poena. Pojma nismo imali o pravilima pa smo koristili ona iz pingponga...


Ovako, za "Novosti", na neizbežno pitanje otkud baš u tenisu, daje zanimljiv odgovor Ivko Plećević, 88-godišnji nekadašnji teniski as, najstariji živi Dejvis kup reprezentativac. I kao u bajci, iz tog više nego skromnog početka, rodio se kasniji šampion države, Dejvis kup reprezentativac, jedan od najboljih posleratnih jugoslovenskih igrača.



HER IVKO Restoran "Madera", oko 13.00. Svakog dana u to vreme na "zborno mesto" stiže Ivko Plećević, 88-godišnji nekadašnji teniski as. Seda za "sportski sto", rezervisan za društvo koje se svakodnevno okuplja. Osoblje "Madere" pozdravlja Plećevića sa her Ivko, što je posledica njegovog dugogodišnjeg boravka u Nemačkoj gde je radio kao trener. Ovo je njegova životna i teniska priča.
- Davne 1962. otišao sam u Nemačku sa idejom da ostanem dve-tri godine, da zaradim malo para da kupim kola, TV prijemnik i još ponešto... A ostao sam 43 godine, sve u Hajdelbergu - seća se Ivko Plećević.

OVO je njegova životna i teniska priča.


Sa 16 godina, 1947, prodavao je karte za državno prvenstvo, a samo nekoliko godina kasnije bio je državni reprezentativac.


- Pred Dejvis kup 1952. na Tašmajdanu su organizovane kvalifikacije, pozovu Jageca i mene kao potencijalne reprezentativce, ja pobedim Jageca i uđem u reprezentaciju...


Usledila je, za ono vreme, sjajna karijera. Ivko Plećević je počeo da igra na najvažnijim turnirima u Evropi, ali od tenisa se nije moglo živeti:


- Bilo je to vreme amaterskog sporta, ne samo kod nas. Igrao sam nekoliko puta u Vimbldonu, sećam se da smo dobijali po 40 funti i to je bilo sve. Sa tim parama morali smo sami da nađemo smeštaj, što smo uglavnom radili u kućama u blizini terena, sobe smo plaćali po dve i po funte nedeljno, a sami smo brinuli i o hrani. Sramota me da kažem, ali jedina zarada nije bila od tenisa nego od sitnog šverca, donosili smo iz inostranstva ponešto čega kod nas nije bilo i preprodavali.


PLEĆEVIĆ kaže da ne može da se pohvali rezultatima u Vimbldonu, jednom je u dublu sa Ikom Panajotovićem ušao u osam, za polufinale su igrali sa Rouzom i Mekinlijem, budućim pobednicima, i izgubili u pet setova.



Plećevićev matični klub BTK postao je deo novoosnovane Crvene zvezde, koja je dobila terene kod Bogoslovije. Ivko je i pre toga bio zvezdaš, a onda ga je jednog dana zavrbovao - Partizan.


- Zove me Slavko Ivanović, kasniji dugogodišnji sekretar fudbalskog kluba, i otvoreno kaže da je Franjo Tuđman, tadašnji predsednik Sportskog društva Partizan, naredio da se ojača teniski klub i da se dovede "taj Plećević". Ponudio mi za ono vreme velike pare. Odem kod Bogosava Petrovića, predsednika TK Crvena zvezda, i pošteno kažem ko me zove i šta mi nude. On mi reče: "Srce mi se cepa, ali za te pare idi". Tako sam postao partizanovac.


DVA puta je Ivko Plećević bio državni prvak, 1956. kao zvezdaš, 1960. kao partizanovac. U međuvremenu je u Dejvis kupu sačekao smenu generacije i dočekao Nikolu Pilića i Boru Jovanovića.


- Ja sam u početku bio bolji od njih, ali oni su brzo napredovali i postali sjajni igrači. Njihovo finale dubla u Vimbldonu 1962. bilo je veliki impuls za tenis, koji je dugo imao neki nezvanični status "buržoaskog sporta".



Vitalna starina priznaje da nije ni sanjao da će Srbija jednog dana biti pobednik Dejvis kupa, još manje da će imati najboljeg igrača sveta.


- To je bila realnost, iako se talenat kod naših igrača video. Nedostajali su nam uslovi, od terena preko trenera do terena... S vremenom se sve promenilo na bolje i stigli smo do vrha.


IVKO Plećević je upoznao Novaka Đokovića kada je ovaj imao sedam ili osam godina:


- Zove me jednog dana Jelena Genčić i kaže: "Dođi da vidiš jednog malog, čudesan talenat, ima potencijal da bude u svetskom vrhu!" Dođem sa ženom Brankom i stvarno vidim izuzetan talenat mališana. Još tada je imao onu neophodnu dozu samopouzdanja, pozitivne sportske drskosti. Sećam se da je mojoj ženi rekao da će jednog dana biti broj 1, ona je tražila da joj to potpiše i da joj obezbedi dve karte za Vimbldon...



Veteran našeg tenisa kaže da je Novak Đoković rođeni šampion:


- Ima stvari koje se uče, ali i onih sa kojima se neko rađa. Sa Novakom je to slučaj. Talenat se može dograditi, izbrusiti, ali šampionski karakter se ne uči, šampioni se sa tim rađaju. Nole je kao Monika Seleš nekad, sjajna kombinacija talenta i pobedničkog mentaliteta. Osim toga, Novak nije rastao u izobilju, nije mu sve bilo servirano odmalena. Roditelji su se žrtvovali, on je to osetio i znao, i to je takođe uticalo na njegov mentalni sklop.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije