Vožnja pod maskama i u tišini, umorni i zabrinuti putnici nemaju snage za priču: U koridorskim autobusima za građane sa radnom obavezom
09. 04. 2020. u 11:00
U jutarnjem špicu ima mnogo ljudi. Velika gužva bude i u 17.30, ali posle toga, osipa se broj putnika
.jpg)
Na okretnici autobusa na Slaviji, gde inače, vrvi od radnog sveta koji u grupicama čeka da autobus krene, nešto posle 18 sati, kada su se i reporteri "Novosti" našli na stanici za koridorski prevoz, putnika je bilo baš malo. Za razliku od jutarnje gužve. Vozači već prepoznaju lica svojih saputnika-zaposlenih sugrađana, koja se naziru pod maskama i samo klimanjem glavom otpozdravljaju.
- U jutarnjem špicu ima mnogo ljudi. Velika gužva bude i u 17.30, ali posle toga, osipa se broj putnika. Međutim, nema uobičajene galame na koju smo navikli u gradskom prevozu čak i kada ima putnika. Umorni su, pa nemaju snage ni za priču ni za smeh ili svađu - kaže, za "Novosti", jedan od vozača na liniji L14.
Na srednja vrata na početnoj stanici ulazi jedna putnica. Na stanici Karađorđev park pridružuje joj se druga. Jedna stanica, jedan putnik i tako do Resnika. Nakupi ih se jedva desetak.
- Svaki drugi dan se vozim ovom linijom jer radim u privatnoj poliklinici. U ovo doba oko 19 sati bude uglavnom prazno. Nekad se i sama vozim do kuće. Čudno je - kaže Slobodanka Vujović.
U uobičajenim uslovima, kažu vozači, mnogi od njih tiskali bi se na prednjim vratim tik uz vozačevu kabinu, zapitkujući kada da siđu na njihovo odredište. Poneki bi otpozdravljali, drugi bi negodovali što nije bio realizovan neki polazak, krivili vozače. Sada i to što su fizički ograđeni trakom od šoferske kabine i novonastala situacija čini ih tolerantnijima.
.jpg)
- U jutarnjem terminu ima mnogo više ljudi, ali svi su savesni, nema guranja, pokazuju radne dozvole i personalizovane karte vozačima. Švercera nema. Ima kontrole, ali gotovo da nema onih koji bi da se provuku bez karte pod izgovorom da idu na posao. A uglavnom su isti putnici, pa i znamo ko kuda ide i gde silazi - tvrdi vozač.
.jpg)
I na licima vozača vidi se umor. Ne zbog saobraćajne gungule, sirena nervoznih vozača, prolazaka kroz crveno nesavesnih kolega u saobraćaju, jer nikad se lakše nisu probijali kroz grad. Već od brige za kolege, sebe i putnike. Ipak, priznaju, da na kraju dana ponos nadvlada umor, jer prevoze one koje svakodnevno bodre što u prevozu, što aplaudiranjem u 20.00 sa balkona. Svi su na istom zadatku.