MENJANJE ISTORIJE I GEOGRAFIJE JEDINOG FJORDA NA MEDITERANU:Povodom 210-godišnjice ujedinjenja Boke sa Crnom Gorom:nismo se tako dogovorili 1813.

OSMOG aprila 2025. godine navršiće se 80 godina od nelegalnog pripajanja Boke Kotorske Crnoj Gori.

Foto Arhiv Kotor, Arhiv Hereceg Novi, Turistički savez Herceg Novog, Tivta i Budve, Muzeji Kotora i Herceg Novog, Profimedija , Portal Atlantik , Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Vikipedija i Fejsbuk...

Istina, Boka je pak u političkoj zajednici sa Crnom Gorom godinu duže (1813-1814), jer je postojala zajednička država formirana u Zalivu, ne u brdima. Odluku o ujedinjenju Boke i Crne Gore donijela je Centralna komisija, u rangu Vlade, sastavljena od devet Bokelja i devet Crnogoraca, 1813. u Dobroti, s predsjedavajućim Petrom Prvim Petrovićem, vladikom crnogorskim.

Tada se Crna Gora kao država bez puteva, škola i ikakve privrede, pripojila razvijenoj pomoračkoj, zanatskoj, trgovačkoj i edukovanoj Boki (sa 30% pismenih muških naspram 0,0001% u Crnoj Gori i Srbiji toga doba), a Boka je, u vremenima kada su se mnogi obalni katolici osjećali Srbima, dobila prirodno zaleđe. Postoji i drugačije tumačenje, po kome se upravo Boka Kotorska pripojila Crnoj Gori, jer je Crna Gora - premda država nepriznata i bez puteva, bez škola i privrede - ipak bila sinonim za slobodu.

U suživotni staž nama milih geografija ne bi valjalo računati godinu 1918. jer niko od Bokelja nije učestvovao na Podgoričkoj skupštini (kada se Crna Gora na pravno valjan način ujedinila sa Srbijom), niti je na tu Skupštinu s Primorja bilo ko pozvan - s obzirom na to da Boka nije ni pripadala Crnoj Gori. Imala je svoje posebne skupštine, u množini, o ujedinjenju sa Srbijom, s kojom se, kao i mnoge druge eks-austrougarske pokrajine, ujedinila.

Godine pak 1945, dana 8. aprila, mjesec prije okončanja Drugog svjetskog rata, sazvana je u Kotoru sjednica Plenuma bokokotorskog sreza, na kojoj je bilo predviđeno da se, u uslovima (post)ratnog haosa, raspravlja o tome kako ishraniti stanovništvo, kako urediti sudski, komunalni, socijalni, zdravstveni i prosvetni sistem.

Sastanku nisu prisustovali demokratski izabrani predstavnici Boke, već viđeniji građani, intelektualci, i sveštenici obje konfesije.

Iz Zapisnika se ne vidi ko je pozvao prisutne, niti ko ih je odabrao.

„Vjenčanje Crne Gore sa morem“ - slika Ivana Žmirića (1842-1929), Foto Arhiv Kotor, Arhiv Hereceg Novi, Turistički savez Herceg Novog, Tivta i Budve, Muzeji Kotora i Herceg Novog, Profimedija , Portal Atlantik , Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Vikipedija i Fejsbuk...

U UNIFORMI VIŠEG OFICIRA UDBE, s pištoljem za pojasom, Crnogorac Blažo Jovanović traži da se pod tačkom "razno" (!) uvrsti ono što će značiti ukidanje Boke Kotorske (do tog trenutka se ime ove dvije bliske i bratske geografije uvijek navodilo kao: Crna Gora i Boka Kotorska). Iako su to bila vremena kada su glave padale kao kruške, znatan broj Bokelja se usprotivio da se o tako važnom pitanju raspravlja na sjednici od 8. aprila, sve težeći da se pitanje odgodi. Dva sveštenika, pravoslavni i katolički, otac Čukvas i don Pasković, traže da se prvo izjasni narod i opštinski odbori, sa čim su se složili gotovo svi prisutni.

Iz Zapisnika se vidi da je uprkos svemu odluka o pripajanju Boke Kotorske Crnoj Gori donijeta naprečac, uz prisustvo naoružanog Jovanovića, uz pokušaj manjine učesnika sastanka da spriječe nezakonitu radnju.

Kada se pod tačkom "razno" glasalo o tome da li da se odluka uopšte donese 8. aprila 1945. u Kotoru, 11 je potpisnika bilo protiv.

Istorijski Zapisnik ipak (!) bilježi kako se plenum "jednoglasno izjasnio da se Boka pripoji federalnoj jedinici Crnoj Gori, smatrajući da je tumač želja naroda Boke".

Nedelju kasnije, na Crnogorskoj antifašističkoj skupštini, aminovano je ujedinjenje na ovdje iznesenim osnovama.

Pravi stoga naziv nekadašnje najmanje jugoslovenske republike treba da glasi Crna Gora i Boka Kotorska, čime bi se umirili dobrano uzvitlani duhovi koji uporno traže više od kulturne autonomije a manje od samostalnosti.

Crna Gora prema Boki gaji kolonijalnu svijest, uporno odbijajući da usvoji mediteranske civilizacijske kodove umjesto što nameće vlastite, jer Bokelji kodove koji dolaze s brda smatraju u najmanju ruku neoperativnim.

Ne spadam u one Zalivljane kojima je do promjene unutrašnjeg uređenja, ali mi se čini da, u nedostatku kvalitetnih političkih ideja, mnogi zalivski mladi imaju istorijsku šansu da se okušaju u politici, potežući argumente iz ovog proglasa po okončanju studija politikologije.

Politika nije umjetnost mogućeg, kako misle mnogi. Nego je vještina da se stvari mijenjaju nabolje. Boka danas grca pod Crnom Gorom.

Nismo se tako dogovorili 1813.

* * * * * * * * *

ČETIRI NAHIJE BEZ OSEĆAJA ZA BOKELjSKI SENZIBILITET

PO MNOGIM TUMAČIMA, Boka Kotorska je definitivno najmanja geografija s najviše istorije na svijetu, ali što ne kazati: Bokeljsko pitanje kao sintagma postoji pa postoji.
U ovim vazalnim globalnim vremenima politička bi se autonomija nužno pretvorila u feud, a kulturnu autonomiju Boka ima i kad je ne traži.

Ko se spusti s ma koje brdske tačke do Kotora, Perasta ili Herceg Novog - od razlike u kulturi, a potom i u temperaturi pomisliće da nije to ona ista zemlja iz koje je sišao. I nije. Jer je Crna Gora predugo već haotična, predivlja za iskustveni bokokotorski osjećaj.

U kritici preovlađuje civilizacijski nad političkim vapajem.

Ta nasljednica četiri naglašeno ruralne pa ujedinjene nahije - promislio sam pa kazao - gaji kolonijalnu svijest, što je apsurdno po sebi kada znamo o kome govorimo, a govorimo o Crnoj Gori, entitetu bez hvale vrijednog spomena istorije ekonomije.

Blažo Jovanović govori na mitingu u Herceg Novom 1954. godine, Foto Arhiv Kotor, Arhiv Hereceg Novi, Turistički savez Herceg Novog, Tivta i Budve, Muzeji Kotora i Herceg Novog, Profimedija , Portal Atlantik , Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Vikipedija i Fejsbuk...

U Boki se, a ne u Crnoj Gori, dogodio i prvi brod i prvi parobrod, i prva škola, i prva pomorska škola, i prva apoteka, i bolnica, i prva Zetska episkopija Sv. Save, i prvi kolski put, i prva redovna saobraćajna linija, i prva poštanska marka, i prvo pozorište, i prvi vazduhoplov, i prvi dokumentarni film, i prvi voz... zapravo, sve što se dogodilo u Crnoj Gori zbilo se u Boki, uključujući i prvi film Breda Pita, ako želimo da se ozbiljno zezamo do kraja.

O čemu govorim sve vrijeme? O tome da je oficijelna Crna Gora, recimo, 2013. proslavila 100 godina vazduhoplovstva - trenutak kada je jedan necrnogorac (!) sletio na cetinjsku Obilića poljanu, a nije proslavila spomen na tri necrnogorska pilota (?) koja su sletjela u Boku pola godine ranije, ili na trenutak kada je, prije više od 200 godina Peraštanin Krile Mazarović letio balonom. Sve što se kaže ovim primjerom važi i za, pazimo: prvi brod, parobrod, školu, apoteku, bolnicu, poštansku marku, prvog školovamog slikara...

Crna Gora slavi trenutak kada se sve to dogodilo unutar istorijske četiri nahije, zanemarujući sve vrijeme Boku?!

Da li je takvo ponašanje oficijelnog Montenegra normalno?

Ako nije, da li je takvo ponašanje odraz kolonijalne svijesti?

Takvo ponašanje oficijelnog Montenegra jeste odraz kolonijalne svijesti, i to je nedopustivo.

Ako Boka Kotorska jeste Crna Gora i van sezone - tada se neko dobrano mora da pozabavi mijenjanjem kalendara, spomenara - i ostalih verzija rubrike Dogodilo se na današnji dan. Crne Gore radi.

Da li je Boka Kotorska u sastavu tzv. samostalne, nezavisne i suverene Crne Gore samo tokom dahijski naplativog ljeta - ili Crna Gora želi da je zapljuskuje prvi pravi istorijski kalendar - tokom cijele godine?

* * * * * * * * *

SINTAGMA ZA GLAVNI GRAD ZALIVA NE POSTOJI

IZ MA KOG PRAVCA da se dolazi Kotoru, oko evidentira nanose istorije, estetiku, ali i realno postojanje gomile para za naše uslove. Luksuzne mega-jahte kojima je načičkana riva, i ukotvljeni brodovi-kruzeri sa po više hiljada putnika i članova posade, kazuju primjerom da je Kotor poligon za velike igrače.

Kotor je politički izuzetno važna crnogorska tačka, jer je glavni grad Boke, iako se taj podatak - da je Kotor glavni grad Boke Kotorske - nikad ne pominje u crnogorskim medijima.

Nikad. Istorijska sintagma za glavni grad zalivske oblasti Boke Kotorske - ne postoji.

Ukoliko bi se igrom bogova sa političkog Olimpa a ne voljom Bokelja dogodilo izdvajanje Boke Kotorske (Kotor, Tivat, Herceg Novi, sa istorijskom Budvom ili bez nje) - Crna Gora bi se u svakom smislu (kulturnom i ekonomskom) mogla da zamisli kao i dalje ona zemlja bez mnogo šta, i bez mnogo čega. Da bi se i inače slaboj šansi za osamostaljenja Boke vezale noge, važno je imati Kotor u svojim rukama.

Perodika u Boki od 1847. do 1945. godine, Foto Arhiv Kotor, Arhiv Hereceg Novi, Turistički savez Herceg Novog, Tivta i Budve, Muzeji Kotora i Herceg Novog, Profimedija , Portal Atlantik , Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Vikipedija i Fejsbuk...

U Kotoru, nekad prestonici Stefana Nemanje, danas nije lako biti Srbin. To je hir istorije, i njen cinizam. Pitao sam kotorske Hrvate, s kojima kao Bokelj s Bokeljima imam odlične odnose, kako je moguće da Crnogorce generacijama doživljavaju kao civilizacijski inferiorne a da su im istovremeno tako lojalni?! Srbi, s druge strane otvoreno buntovni, pokazuju prezir i prema sluganjstvu i prema katalogu loših poteza poteklih s brdah, a kao primjer služi paradoks po kome, recimo, ministar za turizam nikad nije Bokelj. Važnije je da ministar finansija nikad nije Bokelj. A bio je tokom srpskog srednjeg vijeka, onoliko puta protovestijar - ministar finansija.

Ne može se (uspješno) voditi zemlja koja stavlja akcenat na turizam ako primorac ima osjećaj da država koncem oktobra zaboravi da izlazi na more.

* * * * * * * * *

OD SRBA SU MNOGI POSTALI HRVATI, POTOM MONTENEGRINI

SVE ŠTO DANAŠNjA Crna Gora rabi u turističkom smislu uz obalu, izgradili su Bokelji.

Sve što se okom može da opazi, stečeno je plavo-bijelim zlatom, tj. plovidbom.

Još je Miloš Milošević, vanredan intelektualac i doživotni admiral Bokeljske mornarice (1920-2012), u djelu od kapitalnog značaja "Pomorski trgovci, ratnici i mecene", objasnio gdje su Zalivljani, da bi bezbjedno trgovali, morali da budu i ratnici koji topom, puškom i sabljom brane plemeniti teret od napada na moru, a da su kod kuće redom bili mecene, podstičući pismenost, muzičko obrazovanje, crkveno slikarstvo, te plemenite zanate. Iz prekomorskih su škrinja vadili ne samo knjige rukopisane i štampane, već i sjemena egzotičnog bilja, te predmete koji se danas nalaze ili po privatnim muzejima, ili u onim do kojih i sirot turist može da hodočasti.

Bokelji su u prošlosti uvijek bili vukovi na moru, no jaganjci na kopnu.

Nikad nije postojala udružena zalivska vojna sila, već su enklave Boke Kotorske bile čas u službi ove, čas u službi one imperije, sa sve osjećanjem jednog dijela Zaliva da nova vlast jeste željena i prirodna, i sa saznanjem da je za druge ta ista vlast okupatorska i neželjena.

Istorija Boke Kotorske je komplikovana šahovska tabla, na kojoj dva vijeka u isto vrijeme, na ginisovski malom prostoru, em ratuju, em žive u suživotu - Osmansko carstvo i Mletačka republika.

Marko Martinović drži čas pitomcima cara Petra Velikog , Foto Arhiv Kotor, Arhiv Hereceg Novi, Turistički savez Herceg Novog, Tivta i Budve, Muzeji Kotora i Herceg Novog, Profimedija , Portal Atlantik , Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Vikipedija i Fejsbuk...

Tokom vladavine Venecije, mnogi su obalni Srbi, npr. skoro svi slavni Peraštani, Martinovići, i Zmajevići, i ostali, porijeklom iz Crne Gore, postali rimokatolici iz utilitarnih razloga, tako da je Marko Martinović - najbogatiji Zalivljanin svog vremena, bio imalac privatnog brodogradilišta. Bio je nautički stručnjak kome preporukom iz Venecijije upravo ruski car Petar Veliki šalje sedamnaest pitomaca, mladih moskovskih plemića, da ih u Boki obuči zlatnim pomorskim vještinama.

Tako i danas: čak i neki od rijetke obalne sorte +300, postaju nacionalni Crnogorci.

Šta rade takovi?

Angažovani na strani mahom vladajuće stranačke konstelacije, potpisom legalizuju devastaciju obale, neplansku gradnju i mijenjanje geografije jedinog fjorda na Mediteranu. Da bi živjeli bolje, čine isto što i njihovi preci konvertiti. Od Srba su mnogi postali Hrvati da bi sada postali Montenegrini.

Ko se konvertovao, konvertovaće se.

Preko šeststo se Zalivljana na popisu 2011. godine izjasnilo da su nacionalni Bokelji. To malo obalno nacionalno stado postalo je posebno iz prkosa. Nacionalnim "liderima", Srbima i Hrvatima, pokazali su "roge", kažiprst i mali prst - što na istočnoj obali Jadrana nije satanski znak (ekvivalentan je srednjem prstu na kontinentu).

Bokelji su nastali, nema nikakve sumnje, od nacionalnih Srba i Hrvata potom, ne i od nacionalnih Crnogoraca, pa osim zajedničkog jezika nemaju ostale upore koje bi ih učinile posebima. A i za čije babe zdravlje bi nekome koristila ta egzotična plavo - bijela isključivost u posebnosti da se bude nacionalni Bokelj?

Mada, postojanje Bokeljske partije sastavljene ponajprije od nacionalnih Bokelja a onda i od Srba i Hrvata, ne treba zanemariti kao mogućnost.

U ovom trenutku da se osnuje, Bokeljska bi partija postala opasan protivnih i posigurno bi u sebi imala političkog podgoričkog Trojanskog konja. No s druge strane - ne smije se smetnuti s uma da su Bokelji imućni, potomci pomorskih trgovaca, ratnika i mecena, i sami mnogi trgovci i mecene danas, koji mogu dati školovan um koji bi mogao da artikuliše i kodira finalmente taj decenijama dugi i nedostajući politički govor jedinog fjorda na Mediteranu.

* * * * * * * * *

KONVERTITSTVO DOLAZI U PAKETU SA MRŽNjOM

OTAC MOMČILO KRIVOKAPIĆ (1945-2020), protojerejski namjesnik bokokotorski, na proslavi 800 godina Srpske pravoslavne crkve, 2019. godine pred morem naroda izrekao je antologijsku rečenicu:

"Prije sto godina svaki Bokelj je znao da nije Crnogorac, a svaki Crnogorac je znao da je Srbin."

O jedini fjord na Mediteranu otimali su se vjekovima i imali ga kao glavni - Carigrad, Rim, Venecija, Stambol, pa Beč, pa Petrograd, pa Pariz, onda opet Beč, pa opet Rim, i Berlin, do 1945. Zaliv se 1918. godine ujedinio sa Srbijom (slijedila ga je u tome i Crna Gora), što će reći da je glavni grad do referenduma iz 2006. tokom trajanja slobode bio i ostao Beograd. Možemo danas uprazno kazivati da nam je i jednima i drugima glavni grad Vašington. Boka Kotorska je danas jedina geografija na kojoj Srbi i dalje, s ostalima, kao što su činili vjekovima, žive uz more.

Razvijemo li tezu ustanovićemo gdje je Boka Kotorska širi pojam u odnosu na prost zalivski ram, te da pokriva veći dio onoga što se smatra Crnogorskim primorjem, četiri velike obalne komunitadi: Herceg Novi, Kotor, Tivat i Budvu, ili - od granice sa Hrvatskom, do Kufina iza Buljarica. Od Bara do Ulcinja pak prostire se istorijsko, sa malim c, crnogorsko primorje. Da čovjek zagrize pesnicu pri pominjanju rečene istorijske dužine i silne podrazumijevajuće širine. Ali, nije o tome riječ...

Nego je o fenomenu po kojem je nacionalnost uvijek bila kolebljiva na Mediteranu. Na pjeni od mora pripadnici našeg naroda i danas žive množinom. To što su Srbi političkim storytelling-om, osim Rusa, postali najomraženiji narod u Evropi, neke Primorce potaklo je da zamijene grupu - ako je to pravi glagol, da presvuku košuljicu - ako je to slikovita metafora, da postanu nešto drugo. Ko se saživio sa paradoksom da mu djeca u školi ne uče jezik na kome priča većina, poželjeli su što je legitimno: da žive lakše, jer je život jedan. I ne bi u tome konvertitstvu bilo problema da ne dolazi u paketu s mržnjom. Ne činite naročiti kompliment Bokelju kada ga nazivate Crnogorcem.

Jer mi Crnogorci nismo, nego Bokelji. Pokret za zalivsku autonomiju, srpski i hrvatski, tinja, ali se decenijama ne razbuktava u vatru pobune protiv nedopustivo predmoderne brđanske civilizacije, mahom i zbog toga što se i iz aviona vidi da Crna Gora i danas jedino preko Boke ima izlaz u svijet. Ipak, s rukom na srcu, valja reći da je Crna Gora najbliži rod Boki Kotorskoj. Godine 1813. jedni smo drugima dali tvrdu vjeru da ćemo se posad držati zajedno. I ja se stoga držim tvrde vjere mojih zalivskih predaka.

Preporučujemo

Društvo

0 0

POLITIČARI BRANE TRST NA PREDIZBORNIM MITINZIMA: Očuvanje poretka iz 1945. iskušavalo je snage ideološki podeljenih država

20. 10. 2023. u 07:00

Društvo

0 6

LOBIRANjE UZ POMOĆ ZLATNIH DUKATA: Srbija dobila medijski rat protiv britanske vlade usred Londona

15. 10. 2023. u 07:00

Društvo

0 1

ČOVEK KOJI JE STVARAO ISTORIJU: Filip Hristić, prvi predstavnik elite koja je gradila modernu Srbiju

13. 10. 2023. u 07:00

Društvo

0 2

TVORAC NOVE VOJNE DOKTRINE POZNAVAO SRPSKOG VOJNIKA U DUŠU: Krajem 19. veka srpska vojska je ustrojena po evropskim standardima

11. 10. 2023. u 07:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije