POLITIČARI BRANE TRST NA PREDIZBORNIM MITINZIMA: Očuvanje poretka iz 1945. iskušavalo je snage ideološki podeljenih država

U NAREDNIM brojevima Večernjih novosti afirmisana je jugoslovenska borba za "najveće ideale savremenog čovečanstva", glorifikovano njeno NE samovoljnoj i nepravednoj politici Zapada, pisano o oko 1.500 italijanskih policajaca i karabinjera koji su potajno iz drugih delova Italije prebačeni u Trst i koji po gradu vrše teror nad civilnim stanovništvom, "krstare" u džipovima i obučeni u civilna odela legitimišu, registruju i kažnjavaju svaki vid otpora politici italijanske vlade.

Aleksandar Ranković i Josip Broz u vreme Tršćanske krize, Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Čitaocima je plasirano da oko 90 odsto slovenačkih radnika štrajkuje u kamenolomu "Kava Romana". Oni su, takođe, u kontinuitetu obaveštavani da Turska i Grčka (od poslednjeg dana februara 1953. zajedno sa Jugoslavijom članice Balkanskog saveza), insistiraju kod zapadnih saveznika da preduzmu mere koje vode "miroljubivom rešenju" Tršćanske krize. Nasuprot tome, čitaoci su upoznavani sa "tvrdim" stavovima italijanskih državnih institucija i obezbeđivanju novčanih sredstava i aktiviranju crnih fondova za sprovođenje plebiscita na teritoriji Slobodne teritorije Trsta koji bi, kupovinom glasova i podmićivanjem, potvrdio odluke ministara SAD, Velike Britanije i Francuske. Poseban uticaj na čitaoce trebalo je da ostave reči "ljubavi prema domovini" i Trstu, koje su iskazivali đaci osnovnih škola u pisanim sastavima i crtežima. Večernje novosti su u kontinuitetu "plasirale" i informacije koje su stizale sa Zapada, a predstavljale beskompromisnu kritiku načina na koji je nametano rešavanje tršćanskog pitanja. Telegrami upućivani "drugu Titu" (samo 15. oktobra 1953. stiglo je preko 200 telegrama), u kojima je iskazivana odanost otadžbini i podržavani stavovi državnog i partijskog vrha zemlje oko rešavanja pitanja Trsta, takođe su imali svoje mesto na stranicama Večernjih novosti.

Odluka zapadnih sila o predaji zone A i grada Trsta Italiji bila je stalna tema predizbornih mitinga širom Srbije. Večernje novosti su citirale reči potpredsednika Saveznog izvršnog veća Aleksandra Rankovića, izrečene u Prištini pred oko 150.000 ljudi, da "nema te sile koja bi mogla da nas natera da priznamo jednu ultimativnu i nepravednu odluku o stavljanju zone A i Trsta pod okupaciju jedne takve zemlje kao što je Italija, koja je samo u dva zadnja svetska rata nanela toliko zla našim narodima".

Ranković je smatrao, a to je bio i zvanični stav jugoslovenskog državnog i partijskog vrha, da "jedini put" za otklanjanje "ove opasne situacije" predstavlja "prihvatanje neposrednih razgovora zainteresovanih strana, jer smo ubeđeni da još nije kasno da se nađe zadovoljavajuće rešenje u direktnim pregovorima". Na istom tragu bile su i reči Moše Pijade, izgovorene na mitingu u Somboru pred 25.000 ljudi, kao i Mijalka Todorovića u Kruševcu, Lazara Koliševskog u Tetovu, Mihe Marinka u Jesenicama, Dobrivoja Radosavljevića u Kladovu, Dušana Petrovića Šaneta u Negotinu, Krste Crvenkovskog u Prilepu, Borisa Krajgera u Mostu na Soči... "Jugoslovenski patriotizam" Beograda bio je nesumnjiv, a on je, uz ostalo, podrazumevao i nesebičnu podršku Srbije i njenih građana rešavanju tršćanskog pitanja.

* * * * * * * * * *

TITOVE PORUKE JUGOSLOVENIMA PREKO BRAZILA

VEČERNjE NOVOSTI su 18. oktobra 1953. godine objavile kominike Londonske konferencije ministara inostranih poslova Velike Britanije, SAD i Francuske uz isticanje da su se oni, tom prilikom, "složili da istraju u zajedničkim naporima da se dođe do krajnjeg rešenja u ovoj oblasti". Kratkoću informacije i dati odgovor uredništvo Večernjih novosti je smatralo ne samo lakonskim, već neozbiljnim u datim okolnostima. Komentarišući donetu odluku "direktno odgovornih" velikih zapadnih država o Trstu Večernje novosti su čitaocima nudile izabrane agencijske komentare iz sveta (Brazil, Švajcarska, Nemačka, Velika Britanija) koji su se svodili na stav da "angloamerička odluka ne služi miru", da je je lišena "svake pravne osnove", da Italija neće biti u mogućnosti da Trstu i njegovim stanovnicima obezbedi onaj značaj "koji on ima za Evropu", da je grad Trst odlukom zapadnih sila "osuđen na smrt", da su odluke Zapada istovremeno i "jednostrane", "nemoralne" i "necelishodne", da treba osuditi denacionalizatorsku politiku Italije. Od izuzetne važnosti je bila poruka čitaocima da ponižavajuće odluke Zapada, poput ove o Trstu, ne mogu "Jugoslaviju da dovedu u političku zavisnost...". Sve je to uticalo na nepokolebljiv stav građana Beograda i Srbije da Trst treba braniti po svaku cenu.

I Subotica nije htela da se odrekne Trsta, Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Poseban "odjek" postigao je intervju sa Josipom Brozom Titom, dat 17. oktobra brazilskom listu Diario da noite, objavljen 19. oktobra 1953. na naslovnoj strani Večernjih novosti. U njemu je naglašeno da "sadašnji način rešavanja" tršćanskog pitanja predstavlja "opasnost za mir". Tito je bio mišljenja da su zapadne sile na taj način nastojale da: najdirektnije učvrste položaj italijanske vlade i njenog predsednika Pele sa ciljem da u italijanskom parlamentu bude ratifikovana Odluka o pristupanju Italije evropskoj odbrambenoj zajednici; jednostranim aktom na štetu Jugoslavije "skinu s dnevnog reda tršćansko pitanje, s pogrešnim računom da će to doprinijeti stabilizaciji u ovom dijelu Evrope; "ojačaju poziciju Demohrišćanske stranke u slijedećim izborima", u odnosu na "krajnju ljevicu". Takvu politiku Tito je smatrao daljim produžavanjem "popuštanja pred ucjenjivanjem od strane talijanskih vladajućih krugova". Zamerao je Zapadu što je odluka doneta bez konsultovanja i znanja jugoslovenske strane. Tito je posebno isticao da jugoslovenski predlog o sastanku predstavnika četiri zainteresovane zapadne države (SAD, Velika Britanija, Francuska, Italija) i Jugoslavije "predstavlja naš posljednji pokušaj" da se spor sa Italijom "mirno riješi". Po njegovom mišljenju predlog da se formiraju "dve autonomne jedinice tršćanske teritorije", koji je sam dao, predstavlja "najbolje mogućno riješenje na etničkoj bazi koje ne isključuje mogućnost sporazumnog riješenja ekonomskih interesa".

Na stranicama Večernjih novosti, tokom oktobra 1953, godine mogle su se naći svakodnevne informacije o demonstracijama u Trstu, teroru koji sprovode italijanski agenti, otporu stanovništva zone A i Slobodne teritorije Trsta italijanskim "imperijalističkih aspiracijama", parolama koje su se mogle pročitati na zidovima kuća ("Nikad više pod Italiju", "Ovde su Slovenci", "Borićemo se do pobede", "Dole Pela"...), pripravnosti u kojoj se nalaze italijanske jedinice i trupe NATO raspoređene u blizini jugoslovenske granice, odsustvu saglasnosti zapadnih diplomatija oko rešavanja tršćanskog pitanja. Deo upadljivih i asocijativnih naslova, posebno objavljivanih na naslovnoj strani i u velikom formatu, u sebi je sadržao provokativno pitanje ili tvrdnju (konstataciju) u koju se nije sumnjalo, na šta je odgovor nuđen u kratkom, jasnom i jezgrovitom tekstu koji je sledio.

* * * * * * * * * *

RASPLAMSAVANjE DIPLOMATSKIH AKTIVNOSTI

DOPISNICI Večernjih novosti iz Italije uočavali su "potištenost" italijanskih iredentista zbog neuspeha "zakulisnog manevra" koji je Jugoslaviju trebalo da suoči sa svršenim činom i prinudi na prihvatanje odluka iz Londona. Ponašanje italijanskih političara i raspoređivanje vojnih jedinica uz granicu sa Jugoslavijom dopisnici su tumačili posledicom "nezadovoljstva", zauzimanjem pozicija pred predstojeće pregovore, izrazom "straha", svojevrsnim "blefom". Sa zabrinutošću je konstatovano da "američke porodice napuštaju Trst". Dopisnici Večernjih novosti su bili ubeđeni, i o tome obaveštavali čitaoce, da se Tršćanska kriza nalazi "u novoj fazi" u kojoj su od najveće važnosti intenzivne diplomatske aktivnosti. Sa pažnjom su uočavali da Toljati i Neni, iako na različitim polovima političkog spektra u Italiji, "do poslednjih konsekvenca podržavaju osvajačke planove italijanskih imperijalista prema Jugoslaviji", da očajavaju i iskazuju netrpeljivost prema Zapadu koji je suštinski odustao od dogovorenog u Londonu, da ih brine rasplamsavanje diplomatskih aktivnosti vezanih za rešavanje tršćanskog pitanja, sve češće priznanje odgovornih da je u pitanju "jedna velika međunarodna pogreška", masovna podrška koju jugoslovenski narodi pružaju državnom i partijskom rukovodstvu. Slika italijanske stvarnosti i odnosa snaga oko rešavanja Tršćanske krize bila je usklađena sa jugoslovenskom državnom politikom i kao takva, umnogome izobličena u odnosu na realno stanje na terenu.

Jedinice Jugoslovenske armije ulaze u Trst, Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Na prvim stranicama Večernjih novosti moglo se pročitati da italijanski iredentisti, okupljeni oko "Komiteta za odbranu italijanstva Trsta i Istre", iskazuju spremnost da primene teror prema svima koji ne dele njihovo mišljenje o pripadnosti Slobodne teritorije Trsta Italiji. Pomno je praćena i aktivnost italijanskih neofašista ("Italijanski socijalni pokret") i isticana ogorčenost Musolinijevih naslednika kojima je Zapad, u prethodnom periodu, obećavao "da će im dati sve što treba". Registrovano je i raspoloženje Tršćana koji nisu bili spremni da "ambicije Rima" plaćaju svojom sigurnošću, kao i odlučnost pripadnika slovenačke nacionalne manjine da sami odlučuju o svojoj sudbini. Dopisnici su registrovali kretanje i raspoređivanje italijanskih vojnih jedinica uz granicu sa Jugoslavijom. Čitaoci su mogli da saznaju o političkim raspoloženjima u Parizu i spremnosti Francuske da posreduje u tršćanskom sporu između Italije i Jugoslavije. S vremena na vreme list je objavljivao i vesti o stavovima Velike Britanije i SAD po pitanju Trsta.

Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Pisale su Novosti i o "informbiroovskim agentima" koji su se, po izbijanju Tršćanske krize, našli u službi vlade u Rimu i iskazivali spremnost da se bore protiv Jugoslavije. Čitaoci su obaveštavani o stavu italijanskih, kako su ih generalno klasifikovali i nazivali "iredentističkih", stranaka prema tršćanskom pitanju (Demohrišćanske, Socijal-demokratske, Liberalne, Republikanske). Iz brojnih uglova rasvetljavana je "ucenjivačka politika" Rima prema Zapadu i ukazivano na aktivnosti čiji je cilj bio onemogućivanje podele Slobodne teritorije Trsta i raspisivanje referenduma koji bi potvrdio pripadnost tog grada Italiji. Afirmisan je i stav, izrican na mnogim stranama, da bi italijanska okupacija Trsta bila "propast za Tršćane" i u brojnim prilozima naglašavana spremnost slovenskog stanovništva tog grada da se "svim silama odupru novim nepravdama". Tekstovi objavljivani u "Večernjim novostima" neminovno su kod čitalaca stvarali utisak (iluziju) da "čitav napredni svet" osuđuje nepravednu odluku zapadnih vlada i pruža podršku politici koju Jugoslavija vodi.

* * * * * * * * * *

MOĆNICI DELE SVOJIM VAZALIMA TUĐE TERITORIJE

SA SVAKIM novim danom na stranicama Večernjih novosti sve se više pisalo o teroru italijanske policije, njenim civilnim patrolama u zoni A, sprezi vlasti sa iredentistima i fašistima, hapšenju istaknutih predstavnika slovenačke nacionalne manjine u Trstu, svojevrsnom "ratu" lecima, parolama i zastavama, nastojanju italijanskih vlasti da spreče i onemoguće i odbace svaki kompromis. Čitaocima su plasirane i izjave uticajnih zapadnih političara, poput Bevina, da se nastala kriza oko Trsta "mogla izbeći". Sa pažnjom su praćene i aktivnosti Ujedinjenih nacija uz navođenje reči državnog sekretara za inostrane poslove Koče Popovića da one predstavljaju "snažan faktor koji deluje na međunarodnu stvarnost". Sa svoje naslovne strane, Večernje novosti su upozoravale čitaoce i javnost da "fašisti spremaju teror u Trstu", organizuju "udarne odrede", okupljaju bivše pripadnike fašističkih formacija, dele letke u kojima se veliča vojna snaga Italije i njeno nasleđe u Trstu, izriču pretnje svima koji ne dele njihovo mišljenje o Trstu kao italijanskom gradu.

Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Na političkim predizbornim mitinzima u Srbiji neke od najznačajnijih tema o kojima su se govornici određivali, bile su, takođe vezane za Trst i međunarodnu krizu izazvanu oko tog grada. O tršćanskom pitanju su pred 40.000 Beograđana govorili Aleksandar Ranković, Mihajlo Švabić, Radenko Broćić, pred 30.000 Titograđana Milovan Đilas, a 25.000 stanovnika Ohrida Moša Pijade. Govore sličnog sadržaja održali su tih dana u Kosovskoj Mitrovici - Petar Stambolić, Prnjavoru - Đuro Pucar, Prijedoru - Osman Karabegović, Ljuboviji - Miloš Minić, Zrenjaninu - Kosta Nađ, Postojni - Veljko Vlahović. U tim istupima posebno je isticana odlučnost Jugoslavije da ne pristane na nepravdu i ucene, ukazivano da je zauzeti stav Beograda rezultirao odlaganjem odluke SAD, Velike Britanije i Francuske od 8. oktobra 1953. godine o predaji zone A i grada Trsta Italiji, skretana pažnja da dalji i argumentima jugoslovenske strane iznuđeni razgovori o tršćanskom pitanju, promeni njihovog karaktera i sadržaja, kao buduće odluke koje neće biti ponavljanje prakse kojom "moćni vladari" nagrađuju svoje "vazale" dodeljivanjem tuđih teritorija, predstavljaju značajan spoljnopolitički uspeh jugoslovenskog državnog i partijskog vrha.

Jedinice Jugoslovenske armije ulaze u Trst, Arhiv Jugoslavije, Muzej Jugoslavije, Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“, Fejsbuk, „Vikipedija“

Čitaocima je sa stranica Večernjih novosti poručivano da su prošla vremena u kojima su velike sile "mogle da nas izigravaju i iskorišćuju našu razjedinjenost", da Jugoslavija nije spremna na ustupke "italijanskom imperijalizmu", da odbacuje metode po kojima se malim državama i narodima silom nameću rešenja u skladu sa interesima velikih sila.

Nasuprot pretnjama koje su svakodnevno stizale iz italijanskih državnih i iredentističkih krugova Večernje novosti su značajan prostor na istoj naslovnoj strani dale upozoravajućoj izjavi Koče Popovića, datoj jugoslovenskim novinarima pred odlazak u Njujork, koja je glasila: "Sutra će biti kasno ako se italijanski ekspanzionizam ne zadrži danas". U pitanju je bio zvanični stav jugoslovenskog državnog i partijskog vrha.

Preporučujemo

Društvo

0 1

ČOVEK KOJI JE STVARAO ISTORIJU: Filip Hristić, prvi predstavnik elite koja je gradila modernu Srbiju

13. 10. 2023. u 07:00

Društvo

0 0

ZABORAVLjENI SRPSKI VELIKANI: Ko su bili general Dimitrije Cincar-Marković i Filip Hristić

09. 10. 2023. u 07:00

Društvo

0 3

MAGLOVITI CILjEVI U SOCIJALIZMU: Komunistička partija tek 1948. godine izlazi iz ilegale

08. 10. 2023. u 07:00

Društvo

0 5

TRIJUMF KATOLIČKOG SEPARATIZMA: Od hrvatske izdaje 1941. do uvođenja diktature Proleterijata 1945.

06. 10. 2023. u 07:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije