U OBRAĐANjU srpskom patrijarhu hrvatski biskupi, povodom njihovog saznanja da su saborski oci pribrojili svecima i "svetu decu mučenike, jastrebarske i sisačke, s datumom spomena 13. maja/26. avgusta", počinju tekst rečima da su "se osetili i pozvanima i dužnima napisati ovo pismo, s dubokim poštovanjem prema patnjama ljudi koji su u svojoj najranijoj životnoj dobi morali trpeti posledice okrutnosti ratnih zbivanja".
Isto priznanje biskupu Akšamoviću je dodelio i Kralj Aleksandar, sa kojim je bio u prijateljskim odnosima. PS. Proverite, detalje Odlikovanja biskupu Akšamoviću i saznajte, zašto! ... ______________________________________________________________ U razgovoru sa župnikom iz sremskog sela Golubinci, Petrom Masnićem, koji je kasnije objavljen i u listu Slobodna Vojvodina, Akšamović ulazak partizana u grad Đakovo opisuje kao „historijski dan“ kada su se svi uverili „kako su izmišljene svakovrsne strahovite laži koje je o našoj herojskoj vojsci i njenom rukovodstvu širio okupator putem radija i tiska“. Osvrćući se na susret Tita i Bakarića s predstavnicima Katoličke crkve iz Zagrebačke nadbiskupije početkom juna 1945. godine, Akšamović ističe: „Kako je maršal Tito narode Jugoslavije vodio u borbi za slobodu tako nam je živa želja da naše narode mudro vodi u izgradnji i obnovi naše opustošene zemlje u duhu bratstva i jedinstva naših naroda. U tome visokom državničkom poslu naše svećenstvo i vjernici naše biskupije će ga savjesno pomagati i na tom putu slijediti.“ (Nadbiskupski arhiv u Đakovu, Akšamovićev prezidijal, 30/1945). _________________________________________ Zaključak: pominjati biskupa Akšamovića kao argument navodnog Titovog „srbomrštva“ je u najmanju ruku kontraproduktivno za onog ko iznosi takve tvrdnje.
Komentari (1)