ISTORIJSKI DODATAK - SUDIJE ZA PREKRŠAJE U LITERATURI: Pomeranje pozornice obračuna Saveza komunista sa književnim glasilima

SREDINOM šezdesetih godina sporovi između pisaca, a posebno sporovi između književnika i Partije, vođeni su u bitno izmenjenim prilikama. Proces demokratizacije kulture i književna praksa doprineli su da bivše konfrontacije između "realista" i "modernista" postanu prevaziđene. U publicističkim, filozofskim i književnim tekstovima sve više je na delu kritički duh koji dolazi u sukob sa zvaničnom politikom. Na drugoj strani, u ovom periodu, pored javnih osuda raznih pojava u duhovnom stvaralaštvu, sve više se primenjuju administrativne mere, pre svega u oblasti filma i literature.

Tanasije Mladenović, Dobrica Ćosić i Antonije Isaković / Arhiva "Novosti" i "Borbe"

Časopis "Delo" 1965. objavljuje veoma provokativan esej Svete Lukića "Tokovi i struje u našoj današnjoj literaturi" u kojem se, iz novog ugla, ocenjuje domaća posleratna književnost. Povodom ovog eseja redakcija "Književnih novina" organizuje veliku diskusiju uz učešće niza predstavnika doskorašnjih polarizovanih strana, uz odsustvo najzagriženijih oponenata kao što su Marko Ristić, Oskar Davičo, Erih Koš, Velibor Gligorić...

Otvarajući diskusiju Lukić posebno upozorava da je posle desetak godina "izvesnog zastoja" ponovo oživelo davanje ideoloških ocena književnim delima i da su, uglavnom, protagonisti takvog ponašanja nekadašnji uspešni borci protiv dogmatizma. Lukić iznosi novu tezu da je posle vladavine doktrine socijalističkog realizma na delu "socijalistički estetizam" koji su uveli "modernisgi" i koji je neutralan prema gorućim društvenim temama.

Izražavajući svoj revolt prema ponašanju boraca protiv ždanovizma, Živorad Stojković ocenjuje da su najzaslužniji zastupnici "modernizma" "postali nosioci ne političke književnosti", već "politike u književnosti". Prema njegovoj oceni, Marko Ristić je postao "sudija za prekršaje" u domaćoj literaturi. "Kakva je to i čija pobeda kad jedan Oskar Davičo i Branko Ćopić misle isto o našoj kulturnoj situaciji", pita Stojković.

U TO VREME neki trezveniji kritičari ocenjuju da su pojedini "realisti" napisali modernija i mnogo slojevitija dela nego neki "modernisti" - Mihailo Lalić ("Lelejska gora"), Vladan Desnica ("Proljeće Ivana Galeba"), a da je, na primer, roman "Beton i svici" Oskara Daviča bliži modelu socijalističkog realizma nego dela Branka Ćopića, Mihajla Lalićeva ili Mladena Oljače.

Tih godina na planu društvene kritike, od književnih glasila, najviše prednjače "Književne novine" u kojima i dalje, uprkos (prividnom) miru između zaraćenih grupa pisaca, ne sarađuju "modernisti". Naprotiv, one su stalna meta Davičovih napada u intervjuima i na partijskim skupovima. Doduše, ni "Književne novine" njemu ne ostaju dužne.

Oskar Davičo i Mladen Oljača / Foto Fejsbuk

U 1967. godini direktor i glavni i odgovorni urednik lista je Tanasije Mladenović, koji se na ovoj funkciji nalazi od 1960. godine. Uređivački odbor sačinjavaju Božidar Božović, Momo Kapor, Velimir Lukić, Dobroslav Smiljanić, Dragan Kolundžija, Aleksandar Petrov, Predrag Protić, Dušan Puvačić, Vladimir Rozić, Pavle Stefanović, Kosta Timotijević, kojima se docnije priključuje i Dragoljub S. Ignjatović. U 1968. članovi redakcije su i Branimir Šćepanović i Radomir Smiljanić. Dakle, pored pisaca, članovi redakcije su i novinari, filozofi, likovni, muzički, filmski i televizijski kritičari.

Na planu publicističke i društvene kritike, autori ustaljenih rubrika - Ljubiša Manojlović, Božidar Božović, Momo Kapor i Brana Crnčević - unose živost budući da njihovi tekstbvi nisu namenjeni samo književnim sladokuscima, već i širem čitateljstvu.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Sukobi su bili neminovni

ZNAČAJNU novinu u "Književnim novinama" predstavlja, skoro iz broja u broj, osobito u 1967. i 1968. godini, saradnja bezmalo svih značajnijih jugoslovenskih filozofa, naročito urednika i saradnika časopisa "Praksis" - Ljubomira Tadića, Mihaila Markovića, Predraga Vranickog, Gaja Petrovića, Danka Grlića, Zagorke Golubović, Milana Kangrge, Rudija Supeka, Svetozara Stojanovića i drugih. Pišući (iz marksističkog ugla) o raznim temama kao što su - socijalizam, birokratija, država, partija, nesporazumi oko demokratije, umetnost, kulturna politika, samoupravljanje - oni načinju oveštale dogme do tada sveprisutnog partijskog marksizma.

Tokom 1966, a pogotovo u 1967. godini "Književne novine" veoma često odgovaraju, u rubrici "15 dana", na napade objavljene u "Borbi", "Politici", "Vjesniku", "Vjesniku u srijedu", "Ekonomskoj politici", "Komunistu"...

Milan Vukos / Foto Vikipedija

U nepotpisanom uvodniku, povodom Brionskog plenuma 1966, redakcija lista pozdravlja odluke ovog skupa koje "po mnogo čemu predstavljaju jednu od najznačajnijih inter- vencija CK SKJ u posleratnom periodu". Na ovaj uvodnik veoma oštro reaguje "Politika" smatrajući da "Književne novine" neumesno zvone na paniku, "da slobodno asociraju" i da "naprosto izmišljaju", zastupajući tobože tezu da je "stanje u našoj kulturi mračno i bezizlazno".

Posebna meta napada su rubrika "15 dana", prilozi Ljubiše Manojlovića i Božidara Božovića, zatim razni komentari i intervjui. Uređivačka politika lista sve više postaje predmet kritika partijskih formuma o čemu najbolje svedoči komentar lista "Komunist" (4. januar 1968) pod naslovom "U čemu se razlikujemo", koji "Književne novine" preštampavaju u broju od 6. januara 1968. godine.

NOVINAR "Komunista" posebno kritikuje pisanje lista o nacionalnim odnosima u kulturi: "Zaokupljene 'duhovnim ujedinjavanjem svih Jugoslovena", "Književne novine" su bile vrlo revnosne u otkrivanju nacionalizama u komšiluku, a u isto vreme vrlo tolerantne prema nacionalizmu u vlastitoj sredini. Zahtevajući da se raspravi da li književnost narodnosti u Jugoslaviji predstavlja sastavni deo jugoslovenske literature ili pripada matičnom narodu, one su ispoljile potpuno nerazumevanje za marksističko shvatanje da književnost jednog naroda pripada u isto vreme i njemu i svakom drugom. Slično stoji stvar i sa tretmanom Crne Gore kao srpskog kulturnog i literarnog područja, ili sa protivljenjem 'Književnih novina" takozvanim republičkim ključevima u kulturi".

Komentator "Komunista" na kraju poručuje:"Zbog toga su razlika i sukobi među nama neminovni".

Branimir Šćepanović / Arhiva "Novosti" i "Borbe"

I doista - usledila je konkretna akcija Gradskog komitega SKS Beograda. Ovaj komentar je objavljen 4. januara, već sutradan u Gradskom komitetu održan je sastanak sa komunistima iz "Književnih novina" - Tanasijem Mladenovićem, Božidarom Božovićem, Branimirom Šćepanovićem i Draganom Kolundžijom, uz prisustvo Latinke Perović i Aleksandra Bakočevića. Tom prilikom sekretar Gradskog komiteta Petar Đoković izneo je oko dvadeset teza o idejno- -političkoj poziciji "Književnih novina" na osnovu kojih je zaključeno da se idejna platforma lista konfrontira platformi Saveza komunista i obavestio prisutne da će naredna sednica Gradskog komiteta biti posvećena ovom listu.

Sednica je održana 8. januara, bez prisustva komunista iz redakcije, na kojo je usvojena verzija teksta Teze Gradskog komiteta SKS Beograda o idejno-političkoj poziciji "Književnih novina " koja je docnije, u oko 5.000 primeraka, štampana kao brošura i o kojoj je raspravljano u partijskim organizacijama velikih beogradskih preduzeća koje su, navodno, osudile uredništvo lista.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Utočište za nezadovoljnike

U JUBILARNOM trobroju povodom obeležavanja 50-godišnjice izlaženja lista, od 15. februara, 1. marta i 15. marta 1998. godine, Tanasije Mladenović svedoči: "Brošura je vrvela od nasilno i zlonamerno, izvučenih citata iz svih mogućih naših napisa, posebno iz rubrika "15 dana", "Onako, uzgred" i "Oko nas, danas", ali i iz čisto književnih i načelnih članaka i eseja. Namera je bila da se tobož demokratski, na javnoj sceni, raskrinkaju teški neprijatelji naroda i radničke klase. Dolazilo je i do komičnih situacija, da radnici, na primer fabrike "21 maj", raspravljaju, ne poznavajući uopšte materiju o kojoj se radilo, i o stvarima i problemima, koji su za njih bili, kako se to kaže, 'španska sela". A prodavci novina, kojih je tada još bilo na ulicama, izvikivali su sledeću parolu: "Književne novine", najnoviji broj! Pad Tase Mladenovića".

U uvodu brošure se ističe da ovaj list već duže vreme zastupa stavove o aktuelnim društvenim i političkim pitanjima bitno drugačije od onih koje ima Savez komunista, da su "Književne novine" "postale markantan vid ispoljavanja konzervativno-birokratskih tendencija, a kao list tipičan primer negatorskog i statičkog tretiranja društvenih odnosa - prakse Saveza komunista".

U obrazloženju akcije Gradskog komiteta kaže se da ovog puta nije reč o slobodi štampe, stvaralaštva i kulture uopšte niti o književnim pitanjima. "Reč je o politici koja se suprotstavlja Savezu komunista, a objektivno ograničava i slobodu stvaralaštva."

Momo Kapor / Arhiva "Novosti" i "Borbe"

U ODELjKU posvećenom nacionalnim odnosima ocenjeno je da je politika Književnih novina politika konfrontiranja nacionalizama, a ne politika njihovog prevazilaženja, potcenjivanja nacionalizma u vlastitoj sredini i negiranja ravnopravnosti nacionalnih kultura.

Kada je reč o stavovima prema društveno-političkom sistemu, ocenjeno je da "Književne novine" pod udar svoje kritike stavljaju: reformu, nove elemente ekonomske politike, samoupravljanje, efikasnost sistema. Suprotstavljanje društvenom sistemu i politici Saveza komunista one pokušavaju da prikriju deklarativnim pozivanjem na Program SKJ i Ustav, dok se njihova kritika birokratizma pretvara u napad na Savez komunista, "na one idejno-političke snage koje nose doslednu samoupravnu i reformsku orijentaciju u društvu".

O karakteru društvene kritike u brošuri piše: "Književnim novinama" su "gotovo nepoznati slučajevi kompleksnijeg i konstruktivnijeg pisanja. One su se specijalizovale za verbalnu kritiku i napade, za dramatizovanje nebitnih događaja. Sebe su definisale kao "nezavisnu i slobodnu tribinu", pripisujući drugima "režimlijstvo"; one neskriveno pokazuju da im godi pozicija "progonjenog". List gaji posebnu naklonost prema onima koji se nalaze u sukobu sa politikom Saveza komunista, pozivajući na "okupljanje u savezništvo nezadovoljnike, uz kvazidemokratsko nuđenje utočišta i javne podrške, bez obzira na estetske kriterijume".

ZA SHVATANjE "Književnih novina" o demokratskim odnosima u Savezu komunista autori brošure napominju: "Oni se zalažu za takvu unutarpartijsku demokratiju "koja će obezbediti ravnopravnost svih mišljenja". Nije li to zahtev za paralelnim postojanjem u Savezu komunista različitih idejnih koncepata i političkih pogleda, u stvari osnov za nicanje grupaškog.i frakcionaškog delovanja".

U odeljku o odnosu lista prema domaćoj kulturnoj tradiciji i kulturnoj politici ocenjeno je da "Književne novine" neguju konzervativan pristup kulturnoj politici, da se zalažu za jedan birokratsko-etatistički model odnosa u kulturi i da njihov koncept "ne samo da je u suprotnosti sa osnovnim stavovima Saveza komunista već je duboko štetan za samu kulturu i kulturne radnike".

Polovinu brošure sačinjava dokumentacioni materijal - citati tekstova iz "Književnih novina", razvrstani prema temama, koje treba da ilusgruju osnovne ocene i zaključke Gradskog komiteta. Najveći broj citata odnosi se na rubrike "15 dana" i "Onako, uzgred" koje je pisao Ljubiša Manojlović.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Duh je pušten iz boce

U BROJU od 20. januara 1968. Književne novine preštampavaju kompletnu brošuru, a Gradski komitet, kao što je i najavio, je organizovao sastanak aktiva pisaca komunista posvećen Književnim novinama. Rasprava, vođena u velikoj sali Gradskog komiteta, trajala je tri dana - 22. januara, 29. januara i 5. februara 1968. godine. (Stenogrami sa ovih sastanaka imaju više od 500 kucanih stranica.)

Prvi učesnik na ovim razgovorima bio je Tanasije Mladenović: "Književne novine" su, naglašava Mladenović, u "tezama Gradskog komiteta osuđene za nacionalizam, unitarizam, nihilizam, liberalizam, konzervativizam, kao borac protiv reforme i samoupravljanja, inspirator otpora politici Saveza komunista. Ne možemo samo da shvatimo kako se može biti sve to odjedanput".

Aleksandar Saša Petrov / Arhiva "Novosti" i "Borbe"

Mladenović je govorio oko sat i po, a onda je usledila pauza. Posle pauze govorio je Miodrag Protić koji je podržao teze Gradskog komiteta i ocenio da su "Književne novine", između ostalog, pružale zaštitu i podršku svim pojedincima i grupama koje su se na bilo kojoj osnovi našle u sukobu sa Savezom komunista.

Veliku pažnju izazvalo je izlaganje Mladena Oljače koji je, inače, objavljivao svoje tekstove u spornim rubrikama, a na sednici Gradskog komiteta ih je nazvao "najnižom vrstom publicistike". "Ja sam ih zaista", ponovio je on, "poredio s onim tekstovima, ako se sećate, milangrolovske demokratije posle njegovog dolaska u Beograd, kada je on po beogradskim ulicama prosipao one člančiće kojim je hteo da zbunjuje javnost. Doduše, on ih je plaćao svojim parama što Tasa ne čini".

SVOJE veoma opširno izlaganje uz mnoštvo citata iz vlastitih napisa, Ljubiša Manojlović je posvetio odbrani svoje rubrike "Onako, uzgred". Posebno je zanimljiva njegova ocena položaja satire u socijalizmu: "Nama koji se bavimo humorom i satirom, satira je neka vrsta slabe tačke, naša Ahilova peta. U nju nas biju i oni koji kažu da su za satiru i oni koji su protiv nje. Razume se, protiv nje se niko ne izjašnjava. Samo izjašnjavajući se za nju, istovremeno propisuju i mnoge recepte, Bojim se da bi, na sadašnjem stupnju našeg apotekarstva, satiričar na jedan takav recept dobio mišomor".

Na prvom sastanku "Književne novine" su osudili Petar Đoković, sekretar Gradskog komiteta, Ivan Ivanji i Aleksandar Vučo, dok je član redakcije Radomir Smiljanić podržao izlaganja Mladenovića i Manojlovića.

Na sastanku održanom nedelju dana docnije, Milan Vukos je zamerio Manojloviću zbog toga što nije ništa rekao o platformi "Književnih novina" (ovu zamerku će kasnije ponavljati i drugi), što se bavio samo svojom rubrikom, a ne onim što pišu drugi i što je od Partije zatražio zaštitu u "esnafu".

Članovi redakcije Dragan Kolundžija, Radomir Smiljanić, Bogdan A. Popović, Dušan Puvačić i Momo Kapor jednodupšo su odbili sve optužbe, a njima su se pridružili Dušan Radović, Predrag Palavestra, Brana Crnčević, Branimir Šćepanović i Matija Bećković.

Predrag Palavestra, Brana Crnčević i Tanasije MladenovićPredrag Palavestra - Brana Crnčević i Tanasije Mladenović

NA ZAVRŠNOM sastanku govorio je i predsednik Gradskog komiteta Simeon Zatezalo koji je ocenio je da je povodom "slučaja" Književnih novina izražena težnja za "legalizaciju različitih političkih centara sa suprotnim političkim pozicijama i shvatanja o Savezu komunista kao idejno heterogenoj organizaciji u kojoj mogu da egzistiraju različiti idejni stavovi" i zaključio: "Suština akcije Gradskog komiteta je zaštita svih stvaralaca i stvaralačke inteligencije od raznih monopola, klanova i klanovskih metoda. Savez komunista mora ići dalje na eliminisanje ovih monopola. Pri tome valja reći da puna sloboda ne znači i slobodan prolaz za onu politiku i platformu koja je suprotna političkoj platformi Saveza komunista Jugoslavije".

Trodnevna diskusija o "Književnim novinama" pokazala je da Partija nerado uvažava pravo na drugačije mišljenje. No, uprkos osudama i represiji, kritička misao se više nije mogla obuzdati niti kritička reč ugušiti jer, kako je pisao Predrag Palavestra, duh je već bio pušten iz boce i u nju se više nije mogao vratiti. Stoga će u narednom periodu u oblasgi duhovnog stvaralaštva biti mnogo sporova, sve do pojave višestranačja kada će se sukobi odvijati u drugačijoj društvenoj klimi.

Preporučujemo

Društvo

1 2

ISTORIJSKI DODATAK - STALNO PODOZRENjE PREMA SRBIMA: Predlog za slobodno i kritičko preispitivanje istorijske uloge Josipa Broza Tita

13. 11. 2021. u 17:14

Društvo

0 0

ISTORIJSKI DODATAK - OSVETA DRSKOM PESNIKU: Stradanje Ivana Gađanskog zbog stihova o lopovima i lopovlucima

12. 11. 2021. u 17:14

Društvo

0 3

ISTORIJSKI DODATAK - MANIPULACIJE SVEDOCIMA: Izveštaj o preispitivanju sarajevskog suđenja muslimanskim intelektualcima

11. 11. 2021. u 17:14

Društvo

0 2

ISTORIJSKI DODATAK - MONTIRANI POLITIČKI PROCESI: Odbor je uzimao u zaštitu pojedince bez obzira na njihovu pripadnost i opredeljenja

10. 11. 2021. u 17:14

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije