Feljton

FELJTON - BITKA OKO PREDSTOJEĆEG POPISA: Identitetska pitanja i dalje će biti u prvom planu

Веселин Матовић

24. 03. 2021. u 18:00

SA današnjeg stanovišta nije jasno ni kako bi nas to pomirili obećani ekonomski napredak i bolji standard.

ФЕЉТОН - БИТКА ОКО ПРЕДСТОЈЕЋЕГ ПОПИСА: Идентитетска питања и даље ће бити у првом плану

Foto: Dokumentacija "Novosti"

Identitetska pitanja nijesu stvar ni standarda ni ekonomije. Njih nijesu zamrsili oni koji gledaju kako će da prežive nego političke, ekonomske i intelektualne elite, zarad svojih interesa, i samo ih one mogu i razriješiti.

I, uopšte, zašto bismo se mirili u Evropi ako se u svojoj kući ne možemo pomiriti? I kakvo bi, na kraju, bilo to pomirenje? Da ostane sve kako je bivši režim utvrdio, a Srbi zaborave ko su i za šta su se zalagali, i da zatraže oproštaj za to što su hteli da budu ono što jesu?

Strah od povratka bivšeg režima, ma koliko bio opravdan, takođe, nije razlog za okretanje glave od neriješenih identitetskih pitanja, što bi značilo da mehanizam diskriminacije građana koji preferiraju srpski jezički, etnički i kulturni identitet, uspostavljen voljom bivšeg režima, ostaje i dalje u funkciji. Nije li, pak, razumno da se povratak starog režima sprečava demontažom a ne čuvanjem njegovih nedemokratskih instalacija? Režim je pao prvenstveno zbog identitetskih pitanja, zašto bi mu onda njihovo rešavanje omogućilo povratak? Recimo, ako će njegove diskriminatorske identitetske smicalice ulaskom u EU postati besmislene, zašto ih oni koji to tvrde već sada ne bi uklonili iz ustavno-pravnog kodeksa Crne Gore i školske programe očistili od političko-ideološkog bunjišta?

NA KRAJU, da li je moguće uspostaviti vladavinu prava i "pravdu za sve" u državi u kojoj je segregacija nad polovinom stanovništva institucionalizovana najvišim pravnim aktom?

Od identitetskih pitanja nemoguće je pobjeći, po onoj narodnoj: "Pustio bih ja njega da hoće on mene." Sve što se događa, kako u političkom, tako i u kulturnom, pravnom, pa i u ekonomskom prostoru, u Crnoj Gori, osjenčeno je neriješenom ovom zagonetkom. Čak i kada nije, jedna od dvije suprotstavljene strane drži da jeste.

Oko njih će se, žešće nego ikad ranije, voditi bitka uoči predstojećeg popisa stanovništva, koji neće biti, kako bi trebalo da bude - pitanje statistike, neophodno potrebne državnoj upravi, nego će, naprotiv, imati značaj svojevrsnog referenduma. Biće to i provjera nedavnih ali i prolegomena za naredne izbore.

BIVŠEM režimu i njegovim pristalicama, suočenim, nakon izbornog poraza, sa teškom kompromitacijom na svim poljima, nije preostalo ništa drugo osim da uđu u odsudnu "patriotsku" (identitetsku) bitku za "spas Crne Gore" od navodnog srpskog hegemonizma i kleronacionalizma. Ta nacional-patriotska retorika i patetika, iako stara više od sto godina, još je, nažalost, djelatna i sadrži značajan mobilizacijski potencijal. Dodatno ostrašćena frustracijom zbog neočekivanog poraza od zastupnika srpskog identitetskog stanovišta, ona bi mogla da radikalizuje veliki dio tzv. suverenističkog bloka, ali pitanje je može li DPS pomoći da očuva kredibilitet glavnog urednika i realizatora novocrnogorske identitetske koncepcije, njene jedine uzdanice u borbi ne samo za ponovno osvajanje vlasti nego i za spas trideset godina u njeno ime zgrtanog bogatstva.

Podela po partijskoj pripadnosti

DAKLE, ne radi se o asimilovanju Srba u Crnogorce (ni obratno), u šta nas uvjeravaju i navedeni podaci, nego se neki Crnogorci (građani Crne Gore) transvestiraju, po osnovu partijske pripadnosti, u tzv. Montenegrine, u neodređen identitet, koji se zasniva samo na tome što sebe vide i doživljavaju ne samo kao nesrbe nego kao antisrbe, i antipravoslavce, a to je, u stvari, stranačko ubjeđenje, promjenjivo, naravno, a ne nacionalni identitet. Doduše, može se tu dijelom raditi i o određenoj empatiji, ali i empatija je nečim uslovljena. (Ne treba zaboravljati da njihove vođe, u krajnjem, ne zanimaju ni Srpstvo ni Crnogorstvo. Oni su, navodno, mondijalisti, građani svijeta, a Crnogorstvo im je služilo kao mamac za neznavene koji su im, u svojoj etnomanskoj influenci, obezbjeđivali višedecenijsku neograničenu vlast i bezobzirno bogaćenje.

Jednom riječju, za njih je to bio - etnoprofit i ništa više.)

Režim DPS nije ni bio izvorni autor novocrnogorske identitetske koncepcije, pa se ona ne može s njim u potpunosti poistovjećivati, niti za njega trajno vezati, iako je on uzdigao na nivo državotvorne vizije i doktrine na kojoj će utemeljiti državni suverenitet. Pitanje je samo u kojoj mjeri će se njegovim, sve izvjesnijim urušavanjem, i ona urušiti i kompromitovati. Nije isključeno da se ona zbog tog rizika, preventivno odjavi s adrese DPS. Njeni izvorni autori neće svakako sjedjeti skrštenih ruku, čekajući da se ona ugasi u ruševinama DPS.

DRUGA strana, razumije se, računa na pretpostavku da će se Crnogorci sada, prvi put nakon 70 godina, slobodno izjašnjavati o svom identitetu, i da će to, znatno povećati procenat zastupnika srpskog u odnosu na (novo)crnogorsko identitetsko opredjeljenje, čemu će svakako značajno doprinijeti i neizbježna kompromitacija sljedbenika bivšeg režima i njegove identitetske koncepcije Crnogorstva.

Zato se od strane nekih pojedinaca i NVO, poznatih režimskih hajkača protiv srpske misli u Crnoj Gori, već uveliko kandiduje ideja ili o odlaganju popisa ili, makar, o uklanjanju identitetskih pitanja iz popisnih obrazaca.

Njihov je strah opravdan, posebno činjenicom da se na posljednjim izborima, procenat glasova koje su osvojile dvije pobjedničke koalicije (ZBCG i Mir je naša nacija), podudario (gotovo u procenat), sa procentom onih koji svoj maternji jezik imenuju srpskim imenom. To nam daje za pravo na zaključak da se pomenutih 15% navodno nacionalnih Crnogoraca, nije odreklo svog srpskog etničkog korijena, a da je njihovo opredjeljenje za crnogorsko nacionalno ime bilo, u osnovi, političko, tj. stranačko opredjeljenje, i da se oni nijesu ni "rasrbili" ni "raspravoslavili", iako ih nije bilo u srpskom nacionalnom fokusu. Štaviše, logično je očekivati da se oni na narednom popisu, uglavnom, po inerciji porodičnih komunističko-partizanskih predstava i nostalgija, legitimišu kao Srbi.

UKOLIKO bi se, recimo, na popisu pokazalo, da broj zastupnika imena srpskog jezika premaša 50%, što nije nemoguće, to bi moralo otvoriti pitanje promjene Ustava, bez obzira na postizborni sporazum i garanciju pobjedničkih koalicija da se Ustav neće mijenjati. U tom sporazumu stoji i obećanje da će se revidirati i sva diskriminatorska zakonska i podzakonska akta, a to bi značilo i sam Ustav, kao najviši zakonski, ali i prvorazredni diskriminatorski akt! Čak i kada bi se taj procenat zadržao na nivou koji je pokazao prethodni popis, pa se ime srpskog jezika, po treći put uzastopno, našlo znatno ispred crnogorskog, donosioci pomenutog sporazuma bili bi u obavezi da mijenjaju ili Ustav, ili obećanja. Ili - da i oni priznaju logičku inverziju po kojoj je 43 manje od 37, i da je nevažnije mišljenje 63,49 od 21,96 posto građana, kako je utvrđeno dvotrećinskom većinom u crnogorskom parlamentu 2007. godine!

Sve nam ovo govori da identitetska pitanja ne samo što neće biti skrajnuta iz javnog diskursa nego će, naprotiv, i dalje biti u prvom planu, i presudno uticati na buduća politička gibanja, ali i ukupan društveni život u Crnoj Gori.

Zašto zatvarati oči pred tom činjenicom.

SUTRA: Različito tumačenje istog jezika

Preporučujemo

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Tagovi

Drugi pišu

Pročitajte više

Komentari (0)

Ostavi komentar

Najnovije iz rubrike

Politika
Tenis
Fudbal
ALTA banka donirala paketiće za dečje osmehe: Mališani iz Sremčice i Dečjeg sela uživali u iznenađenju i druženju

ALTA banka donirala paketiće za dečje osmehe: Mališani iz Sremčice i Dečjeg sela uživali u iznenađenju i druženju