BERLIN PODELJEN ZIDOM EPICENTAR HLADNOG RATA: CIA je u San Francisku imala javnu kuću gde su prostitutke dovodile mušterije i davale im drogu

CIA je nehotice uticala na jednu oblast koja je postala veliki izazov za američki establišment. To je kultura droge kao važan deo kontrakulture.

БЕРЛИН ПОДЕЉЕН ЗИДОМ ЕПИЦЕНТАР ХЛАДНОГ РАТА: ЦИА је у Сан Франциску имала јавну кућу где су проститутке доводиле муштерије и давале им дрогу

SIMBOL PADA Mihail Gorbačov sa suprugom , Foto Profimedija

Pri tome ne mislimo na podršku švercu droge već na eksperimente sa ispiranjem mozga i drogiranjem. Kao i drugi neobični poduhvati CIA, psihički eksperimenti na ljudima su pravdani time da ih već sprovode Sovjeti i Kinezi.

Edvard Hanter (Hunter), novinar koga je sponzorisala CIA, od početka pedesetih godina objavio je nekoliko knjiga o tome kako Kinezi posebnim psihičkim tehnikama reprogramiraju ljude. Jedan od povoda priča o reprogramiranju bila je neprijatna činjenica da je od 7.200 američkih zarobljenika u Korejskom ratu, 5.000 potpisalo peticije za prestanak rata ili priznanja da su Amerikanci vršili zločine. Većina se odrekla tih izjava nakon povratka u SAD, ali ne i svi. CIA se od svojih početaka zanimala za hipnozu, droge, elektrošokove. Često su ljudi bez svog znanja podvrgavani raznim eksperimentima. Od 1955. do 1965. godine CIA je u San Francisku imala javnu kuću gde su prostitutke dovodile mušterije, davale im drogu, a agent CIA je sa druge strane ogledala posmatrao kako se ljudi ponašaju tokom seksa i da li su pre i posle čina spremni da odaju tajne. Ovo meračenje se zvalo operacija „Ponoćni klimaks“.

Prvi sveobuhvatni programi kontrole uma zvali su se „Plava ptica“ i „Artičoka“, a kasniji, mnogo poznatiji, „MK ULTRA“. Neurolozi s Kornela Volf (Wolff) i Hinkl (Hinkle) su već 1956. godine zaključili da ni Sovjeti ni Kinezi nemaju tako strašna farmakološka sredstva za ispiranje mozga o kojima je pisala američka propaganda. Istraživači šezdesetih godina su potvrdili da kineski politički zatvorenici nisu bili žrtve promenjene svesti ili stvaranja novih ličnosti već „samo“ starinskog mučenja, pretnji, zastrašivanja i fizičkog lišavanja. Dockan. Film i knjiga Mandžurijski kandidat bili su izraz popularnog verovanja da je moguće programirati ljude na subliminalnom nivou. I da budu potpuno nesvesni da su puke marionete. Tako programirani mogu, na primer, da posle pogleda na kraljicu karo u špilu karata ubiju bilo koga, pa i američkog predsednika.

Odmah nakon početka Korejskog rata, 1950. godine, počeo je projekat specijalnog tretmana severnokorejskih zarobljenika nazvan „Plava ptica“. Ovaj projekat je 1951. godine preimenovan u „Artičoka“. Datumi su bitni jer ispada da je CIA pre Kineza počela da koristi ispiranje mozga. Hemičar u službi Agencije Sidni Gotlib naručio je od švajcarske firme Sandoz ogromnu količinu nečega što će kasnije dobiti ime LSD.

Agencija je u traganju za serumom istine sakupljala i pejotl. Izučavali su tehnike vračeva iz Konga. Čitav projekat, kasnije nazivan „MK Ultra“, je kolosalni promašaj. Nije pronađen mehanizam za delotvornu kontrolu ljudskog uma.

Sa druge strane, eksperimenti sa LSD-om su stvorili neprijatelje tradicionalnih američkih vrednosti. Ken Kejzi, Timoti Liri i Alen Ginzberg su se podvrgavali eksperimentima sa LSD-om, ne znajući da te projekte u bolnici za veterane Menlo park finansira CIA. Posle su zavoleli LSD. To je bio samo jedan deo njihovog pohoda na sve ono što je sveto američkom establišmentu. Ginzberg je  pisao članke o ulozi CIA u trgovini heroinom iz Jugoistočne Azije, a koji su tek kasnije shvaćeni.

BERLIN, podeljen zidom, bio je sam epicentar hladnog rata. CIA ipak nije razumevala dubinu krize sovjetskog sistema niti promenu koju je doneo Gorbačov. U izveštaju iz decembra 1988. godine Agencija je tvrdila da reformska politika Gorbačova ne donosi ništa novo. U to vreme potpunog sloma sovjetske privrede CIA je redovno izveštavala o rastu privrede SSSR. Kada je u proleće 1989. počeo raspad Sovjetskog Saveza, Fort Lengli nije znao o tome jer su informacije sakupljali na osnovu lokalnih novina sovjetskih republika koje su stizale sa tri nedelje zakašnjenja.

Kada je Berlinski zid padao, te novembarske noći 1989. godine, šef sovjetskog odeljenja tajne službe Milt Birden (Bearden) sedeo je u centrali i zapanjeno gledao CNN. Birden je, inače, bio jedan od najuspešnijih rukovodilaca CIA, što je pokazao u avganistanskom ratu protiv Sovjeta. U tom trenutku 9. novembra 1989, priznaje Birden, CIA nema nijednog agenta u Istočnom Berlinu i Moskvi. Svi su bili pohvatani. On te 1989. godine nije znao da je visoki funkcioner Agencije Oldrič Ejms (Aldrich Ames) izdao sve agente CIA u Sovjetskom Savezu. Ejms je uhapšen 1994. godine u svom jaguaru. Niko pre nije posumnjao zašto on tako luksuzno živi. Ejms je bio tatin sin jer mu je otac radio u Agenciji, pijanac i nesposobnjaković. Ipak je 1985. godine postao šef CIA za istočnu Evropu i SSSR, pa je znao sve američke agente u tom kraju sveta. I sve ih je odao.

Doduše, ni njihove kolege sa druge strane zida nisu imali pojma šta se dešava.

Saradnici Gorbačova čak nisu probudili svog šefa te noći, te je on prespavao događaj koji je postao simbol pada komunizma, procesa kojem je i on doprineo. Ekonomsko propadanje DDR i otvaranje Čehoslovačke i Mađarske prema Zapadu ozbiljno su uzdrmali istočnonemački režim. Zapadnonemačke ambasade u Pragu i Budimpešti bile su preplavljene građanima DDR koji su pokušavali da se domognu SR Nemačke. Dan-dva pred pad zida ostavke su dali i Savet ministara i Politbiro. Istočnonemačka komunistička partija (SED) okreće se za pomoć Zapadnoj Nemačkoj. Nagoveštavaju mogućnost da otvore granice u zamenu za finansijsku pomoć SRN. Dockan, partija više nije kontrolisala narod.

KAO što je bilo i u revolucijama u Rusiji, Štazi, inače najsurovija i najorganizovanija komunistička tajna policija, pokazala se nemoćna kada se podigao čitav narod. Od sredine oktobra do početka novembra broj demonstranata je porastao sa 140.000 na 1.400.000. Tražili su slobodne izbore i slobodu putovanja. Šestog novembra, tri dana pred pad zida, SED je objavila nacrt zakona o putovanjima koji je predviđao 30 dana putovanja u toku godine i 15 zapadnonemačkih maraka za sve to vreme. U početku su demonstranti izvikivali šaljive parole kao: „Oko sveta za trideset dana – bez novca“.

Ubrzo se sve svelo na parolu: „SED mora da ode“. Birokrate iz Štazija su predlagale da se zakon dopuni komplikovanom procedurom za dobijanje pasoša i vize. Time su hteli da odlože masovni egzodus. Ginter Šabovski, koji je imao zaduženje portparola partije, obratio se novinarima u direktnom TV prenosu. On nije stigao da pročita paragrafe zakona o komplikovanoj proceduri. Novinari nisu ni znali za njih. Zbunio se na pitanje kada novi zakon stupa na snagu i rekao je: „Odmah.“ Zapadnonemačka državna televizija je u direktnom prenosu govora Šabovskog objavila pogrešnu vest da su kapije Berlinskog zida „širom otvorene“. Stotine hiljada istočnih Nemaca pohrlili su da vide šta se dešava oko zida. Isto su to uradili i žitelji Zapadnog Berlina. Još ranije u toku dana Centralni komitet je odložio sednicu, a graničari nisu znali koga da pitaju. Kada su se suočili s ljudskim cunamijem, ni oni ni ljudi iz vojske i tajne policije nisu znali šta da rade. Jedna je stvar bila loviti usamljene begunce preko zida, a sasvim drugo suočiti se sa uzbuđenim živim zidom sastavljenom od stotina hiljada ljudi, među kojima su mnogi njihovi prijatelji i rođaci. Graničari i policajci su se razbežali pod pritiskom stotina hiljada ljudi oko 11 uveče. Do ponoći su sve kapije bile otvorene. Kada je Gorbačov sutra ujutru čuo vesti, rekao je da je to dobra odluka.

Naravno, najvažniji preduslov za pad zida nije bio ovaj niz slučajnih događaja. Uslov svih uslova bila je odluka Kremlja da odustane od održavanja svog tabora pomoću sile. Na to se nadovezala plima narodnog nezadovoljstva, koja je odnela nekada strašne Štazi ajkule.

ISPIRANjE MOZGOVA

IDEJE u CIA o traganju za serumom istine potekle su iz našeg regionu. Čudnovato držanje mađarskog kardinala Mindesentija na suđenju 1949. izazvalo je sumnju da mu je ispran mozak. Kardinal je priznao zločine i izrazio žaljenje. Edvard Hanter je svoje pisanje o ispiranju mozga započeo člankom o  Mindesentiju. Francuskim i britanskim novinarima se na suđenju priviđao Ferenc Velđeši, najveći mađarski stručnjak za hipnozu. Doktor Velđeši je hipnotisao ljude, lavove i krokodile. Mađarski istoričari posle pada komunizma nisu uspeli da pronađu dokaze o vezi Velđešija i "obrade" Mindesentija. CIA je, međutim, verovala da je "neka nepoznata sila" kontrolisala kardinala.

 SUTRA: KATASTROFALNE GREŠKE AMERIČKE TAJNE SLUŽBE 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TRKAČKI SAN KOJI MOŽETE ŽIVETI: Maserati GT2 Stradale