FELJTON - BARJAK SA LIKOM SVETOG SAVE: Nasuprot turskoj islamizaciji bilo je rimokatoličko unijaćenje

PREMA nekim svedočenjima, u najvećem srpskom ustanku, podignutom u Banatu 1594. godine ustanici su nosili barjake sa likom Svetog Save.

POSVEĆENOST Patrijrah Pajsije Janjevac

Sinan-paša, poturčeni Arnaut, kaznio ih je spaljivanjem moštiju Svetog Save na Vračaru (1594). Po svoj prilici, bio je to prelomni događaj koji je označio početak dugoročnog neprijateljstva između Srpske crkve i Osmanlija, za koje je Đoko Slijepčević primetio da je bilo prekidano tek kratkim periodima primirja i saradnje. Kolektivno kažnjavanje Srba spaljivanjem moštiju Svetog Save jasno je ukazivalo na to da ih je neprijatelj video kao političku i duhovnu celinu, ujedinjenu kultom ovog svetitelja.

Uskoci su bili uspeli da zauzmu Klis, ključno utvrđenje na najkraćem putu iz Dalmacije u Bosnu, ali su ga, zbog pasivnosti Austrije i neprijateljstva Mlečana, brzo izgubili (1596). Hercegovački mitropolit Visarion i ohridski arhiepiskop Atanasije, koji je imao značajan uticaj na Albaniju, 1595. i 1596. obraćali su se za pomoć papi Klimentu VIII i caru Rudolfu II. Visarion je papi i austrijskom caru slao Dubrovčanina fra Dominika Andrijaševića, potonjeg biskupa Skadra i Narone. Ustanak u Brdima i Hercegovini počeo je i završio se 1597, porazom pobunjenika kod Gacka.

MOLBE za pomoć papi, Austriji i Španiji upućivao i srpski patrijarh Jovan Kantul. U svojim diplomatskim akcijama istupao je zajedno sa mitropolitom Visarionom i nikšićkim vojvodom Grdanom, vođom hercegovačkih ustanika, na koga se na Zapadu ozbiljno računalo. Kaluđer Damjan Ljubibratić se, kao patrijarhov izaslanik, kretao između Napulja, Rima, Firence i Madrida. U pismu "kaluđera od Servije Damjana i Pavla", nastalom 1597. u krugu patrijarha Jovana, mitropolita Visariona i vojvode Grdana, upućenom papi Klimentu VIII, Srbi su se papi predstavljali kroz detaljnu istoriju svojih svetitelja i vladara, Nemanjića, kraljeva Bosne i Crnojevića, kroz nabrajanje svojih zemalja i starešina, spremnih da se, uz papinu pomoć, izbore za oslobođenje cele, kako se tu kaže, "srpske zemlje i primorske". Damjan i Pavle tvrdili su da "kako su Turci odneli Svetoga Savu iz Mileševe njima Bog ne pomaga", kao i da su, pošto ih "ubijaju hrišćani sa svake strane", sami počeli da govore "veće nije našega carstva". Dok su Srbi iz Banata za kralja hteli erdeljskog kneza Sigismunda Batorija, Damjan i Pavle tražili su od pape da im za vladara on odabere "dobra hrišćanina koji će crkve ljubiti i hrišćane milovati", pošto su srpske dinastije, kako su isticali, izumrle. Pismo je odisalo nacionalnom samosvešću i upornom željom za oslobođenjem i ujedinjenjem, makar i pod vođstvom papa i stranih vladara.

U ODGOVORIMA Klimenta VIII na pisma patrijarha Jovana zaista je zahtevan prelazak na uniju, pri čemu papa nije mogao da ponudi stvarnu vojnu pomoć. Damjan Ljubibratić je, kako se smatra, u patrijarhovo ime pristao na uniju. Ostalo je, međutim, otvoreno pitanje njegovih ovlašćenja, iskrenosti, kao i interpretacije izvora o tom događaju. Iz patrijarhovog, ali i papinog potonjeg delovanja ne vidi se da se išta promenilo.

Patrijarh i vojvoda Grdan su se, posle austrijsko-turskog mirovnog ugovora potpisanog na Žitvi 1606, okrenuli Španiji. Damjan Ljubibratić i Dominik Andrijašević stigli su, preko Napulja, u Madrid da bi tu potpisali ugovor o podizanju ustanka Srba i Arbanasa (1606). Ni kada su se, suočeni sa neprijateljstvom Venecije u jadranskim vodama, povukli i Španci, pa i papa, Srbi nisu odustajali. U ime patrijarha Jovana, vojvode Grdana i srpskih starešina iz Hercegovine, Brda i Crne Gore, srpski kaluđeri i primorski "Slovini", avanturisti i samozvanci, putovali su italijanskim zemljama i nudili presto "sveg puka srpsko-ilirskog jezika" i "cele Rumelije" tamošnjim dinastima. Ponude Srba prihvatali su, redom, bar na rečima, savojski vojvoda Karlo Emanuel I, mantovski vojvoda Vinčenco I Gonzaga i veliki toskanski vojvoda Kozimo II Mediči. Zahtevi patrijarha Jovana da se nesuđeni srpski kraljevi pismeno obavežu da će poštovati pravoslavnu veru svojih podanika svedočili su o njegovom nepromenjenom odnosu prema rimokatolicizmu.

JADRANSKE pomorske republike stavljale su svoje političke i trgovačke interese iznad oslobođenja pravoslavnih hrišćana od muslimanske vlasti. Bio je to početak duge tradicije realpolitičke saradnje sa Turcima u zapadnoj politici. Započeo ju je, nekoliko decenija ranije (1536), francuski kralj Fransoa I kada je, da bi obuzdao naraslu moć cara Karla V, ušao u savezničke odnose sa Sulejmanom Veličanstvenim. I Venecija je u Španiji videla strateškog protivnika. Dubrovnik je, kao i Veneciju, trgovina odranije upućivala na Osmansko carstvo. Zato su o planovima italijanskih pretendenata, Srpske crkve i ustanika Mlečani i Dubrovčani obaveštavali Turke, pri čemu je Venecija bila spremna da svojom flotom zaustavi svaki pokušaj iskrcavanja na jadranskoj obali.

Tek će smrt patrijarha Jovana u Carigradu 1614, kako se smatra od turske ruke, označiti konačni neuspeh ovih nastojanja. Iza svega ostalo je razočaranje u zapadne sile. Nasuprot turskoj islamizaciji stajalo je rimokatoličko unijaćenje. Saradnju sa zapadnim silama i pogrešnu procenu o predstojećem slomu Osmanskog carstva, Srbi i njihov patrijarh platili su glavama i ogromnim žrtvama.

NOVI patrijarh Pajsije Janjevac (1614-1647), sav posvećen učvršćivanju kultova srpskih svetitelja i "zaveta otaca", biće mnogo oprezniji u proceni mesta Patrijaršije i Srba unutar složenih odnosa između Velikih sila. Uz mnogo truda, uspeo je da ublaži tursko nepoverenje. U njegovom dobu i za vreme njegovih naslednika na patrijaršijskom tronu Rimska kurija je, uz pomoć svoje novoosnovane Kongregacije za propagandu vere, udvostručila napore da, uporedo sa uspesima u Maloj Rusiji, i Srbe prevede na rimokatoličku uniju. Srpski patrijarsi su, takođe, za sve to vreme morali da računaju na neprijateljstvo Grka, koji su pokušavali da ih vrate pod svoju jurisdikciju. Rimski propovednici to su znali i znalački koristili. Konačno, Rusija se, posle učvršćivanja Romanova na moskovskom prestolu (1613), konačno ukazala kao izvor ohrabrenja i pomoći u sučeljavanju sa višestruko jačim protivnicima.

SUTRA: Učvršćavanje veza sa Rusijom

Preporučujemo

Feljton

0 4

FELjTON - UČVRŠĆIVANjE VEZA SA RUSIJOM: Srpski sveštenici su doprinosili duhovnom životu Rusije

28. 02. 2022. u 17:00

Feljton

0 5

FELjTON - OČUVANA VEZA SA NEMANjIĆIMA: Car Ivan Grozni nije bio ravnodušan prema svom srpskom poreklu

26. 02. 2022. u 18:00

Feljton

0 7

FELjTON - ŽIVOT NA KRVAVOJ GRANICI: Srbi su bili ubedljiva većina u dalmatinskom zaleđu

25. 02. 2022. u 18:00

Feljton

0 1

FELjTON - SAČUVATI NAROD OD NESTANKA: U 19. veku, na osmanskim teritorijama, politika usmerena na sprečavanje dalje islamizacije

24. 02. 2022. u 18:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije