Tomanija Obrenović, Isidora Sekulić, Mileva Marić Ajnštajn...: Šapčanke stubovi društva i napretka
16. 02. 2020. u 15:30
Kroz vekovnu tradiciju grada u Mačvi istakle su se mnoge avangardne žene

Tomanija Obrenović Foto Zavičajna zbirka Biblioteke Šabac
ŠAPČANKE su oduvek bile avangardne, a na svoj grad značajan pečat ostavile su mnoge znamenite žene poput Tomanije Obrenović i njene ćerke Ane, dr Drage Ljočić, Jele Spiridonović Savić, Isidore Sekulić, Ruže Vinaver, Mileve Marić Ajnštajn... Na ovo ukazuje magistar Sonja Bokun Đinić, ističuću da su šabačke žene, kroz vekovnu tradiciju, ostale upamćene kao stubovi društvenog života i napretka.
- Na prvom mestu to je bila Tomanija Obrenović (1796-1881), supruga obor-kneza Šabačke nahije Jevrema Obrenovića, čija je vladavina zauvek promenila ovaj grad. Bila je lepa i stasita, o čemu svedoči njen portret, a u delu "Putešestvije po Srbiji" o njenim vrlinama pisao je Joakim Vujić. Došao je da obiđe Jevremov konak, ali je bio očaran ponašanjem i gestovima domaćice koja ga je dočekala - objašnjava mr Bokun Đinić.
Biografi najmlađeg brata Miloša Obrenovića i jednog od najznamenitijih Šapčana ističu veliki značaj njegove vrlo odlučne, inteligentne i sposobne supruge, a Jevremovi uspesi počinju upravo ženidbom Tomanijom, koja je bila iz znamenite ustaničke porodice (ćerka vojvode Ante Bogićevića). Još i više, čini se, istakla se među avangardnim Šapčankama njihova ćerka Ana Obrenović (1821-1868), princeza Anka ili Anka Pomodarka, kako su je zvali.
PROČITAJTE JOŠ -Znamenite srpkinje: Nadežda Petrović - Žena zvana hrabrost
- Imala je učitelje klavira i gitare, i ostala upamćena kao "prvonačelna srpska spisateljica". Njeni prevodi (sa nemačkog) bili su prvi književni radovi neke žene u postotomanskoj Srbiji. Od Anke, otvorena su vrata obrazovanja ženske dece, a po nagovoru vaspitačice Tine Tirol, vodila je dnevnik stvarajući tako prvenac u ženskoj dnevničkoj literaturi. Emancipovana po oblačenju i ponašanju, Anka je žena koja je vrlo beskompromisno živela.
Ništa manje napredna bila je Šapčanka dr Draga Ljočić (1855-1926), inače, prva Srpkinja koja je završila medicinu. Studirala je u Cirihu jer je to bio jedini univerzitet koji je tada primao devojke, ali tek po povratku u Srbiju počela je njena borba za ostvarenje profesionalnih prava.
Ana Obrenović Foto Zavičajna zbirka Biblioteke Šabac

- Nije mogla da radi u državnoj službi jer da bi osoba bila "ukazni (državni) činovnik", morala je služiti vojsku, a to su mogli samo muškarci. Tek posle Prvog svetskog rata ona je dobila to pravo, a zavredela ga je lečeći po državnim bolnicama za vreme ratova. Ostalo je zabeleženo da je došla kao dobrovoljac tokom srpsko--turskog rata i dovela sa sobom drugarice iz Švajcarske.
Draga Ljočić javno se zalagala za neophodnost sticanja političkih prava za žene. Bila je udata za Rašu Miloševića, jednog od osnivača Narodne radikalne stranke. U njenom dnevniku ostalo je zabeleženo da je sa Lazom Lazarevićem i nekolicinom lekara u Beogradu osnivala prvu ambolatoriju, odnosno, prvu ambulantu za građane, te bila osnivač doma za nahočad.
Centar Šapca Foto A. Delić

- Kada se pominje avangarda, na prvom mestu svakako je slavna Isidora Sekulić. Zvali su je Velika Isidora i najumnija Srpkinja, a bila je učiteljica Više ženske škole. Imala je kratku kosu, pa su je zvali i "šišava Isidora". Upravo u Šapcu je živela kada je izdala prvu knjigu "Saputnici", i odavde otputovala u Norvešku, pa su kasnije nastala njena znamenita "Pisma iz Norveške".
Isidora Sekulić

Prva žena član SANU Isidora Sekulić tokom svog boravka u Šapcu (1935), opaža da je ovde "uvek postojala klica za izvestan život, koji nije postojao u drugim mestima u unutrašnjosti". Ovo potvrđuje i još jedna znamenita žena - Mileva Marić Ajnštajn (1875-1948), koja je kao devojčica došla u Šabac, da bi se školovala u ovdašnjoj gimnaziji, i od 1890. pohađala je Kraljevsku srpsku školu u Šapcu.
Jela Spiridonović Savić

- U Austrougarskoj ženska deca nisu mogla da se školuju ravnopravno sa dečacima u gimnaziji, ali je to moglo u Srbiji, što je zaboravljen sociološki fenomen jer mi uvek pričamo samo o ratničkoj prošlosti. Zato je i Mileva stigla u Šabac, a uloga srpske matematičarke u otkrićima velikog Alberta Ajnštajna, nikako nije mogla ostati skrivena - kaže mr Sonja Bokun Đinić.
Ostaće upamćene i majka slavnog književnika Stanislava Vinavera, čuvena pijanistkinja Rozalija Ruža Vinaver, bolničarka tokom Balkanskih ratova i, kao Jevrejka, stradala u nemačkoj gasnoj komori 1942. godine, pa pesnikinja, pripovedač i esejista Jela Spiridonović Savić (1890-1974), dobrotvorke Stana Milanović i Danica Grujić.
dr Ružica Vojić

Dr Ružica Vojić (1897--1974), koja je medicinu završila u Pragu, kao predsednica šabačke podružnice Crvenog krsta tokom rata se nesebično angažovala na zbrinjavanju izbeglica, da bi je po oslobođenju, na osnovu izjave provokatora da je "sarađivala sa četnicima", Vojni sud 1945. osudio na tri godine teškog prisilnog rada i gubitak građanske časti u trajanju od pet godina, i tek posthumno, 2008. godine je rehabilitovao Okružni sud u Šapcu, na zahtev šabačkog Narodnog muzeja, kome su Ružica i njena sestra Marija zaveštale kuću i svu pokretnu imovinu, u kojoj je i njen zatvorski dnevnik, autentično svedočanstvo o tom tragičnom vremenu.
Mileva Marić Ajnštajn sa suprugom Albertom

DEVOJKE IZ UGLEDNIH KUĆA
DEVOJKE iz uglednih kuća bogatih šabačkih trgovaca, kafedžija i zanatlija, umesto da žele da se što brže udaju, školovale su se zajedno sa braćom po evropskim prestonicama. Mr Sonja Bokun Đinić objašnjava da je Šabac kao pogranični grad imao šire vidike nego druge sredine.
- Govorilo se o Šapcu kao o "prozoru prema Jevropi". Trgovci su putovali da bi donosili robu i, naravno, da su ovde stizali drugačiji običaji, moda, način života. Bez obzira na uticaj tako podsticajne sredine, svim ovim znamenitim ženama zajednička je jedna velika unutrašnja snaga koju ne može ništa drugo da nadomesti.
Dr Draga Ljočić (dole desno), sa porodicom
