Sarački zanat jedini sačuvao od izumiranja
22. 07. 2018. u 11:52
Siniša Marinković (38), jedan od trojice zanatlija u Požarevcu. Uz pomoć "Helpa", pribavio mašinu za šivenje kože

Siniša Marinković za mašinom u svojoj saračkoj radnji / Foto D. Novković
POŽAREVAC je u 19. veku, kao sedište Okruga požarevačkog, imao čak 305 zanatlija koji su svoje proizvode prodavali u 268 dućana, od kojih se većina nalazila u Tabačkoj čaršiji. Tokom prošlog veka taj broj se postepeno smanjivao, da bi danas u ovom gradu, koji ima preko 60.000 stanovnika, ostala svega trojica - sarač, ćurčija i kazandžija. Pošto nema ko da ih nasledi, posle njih i ovi zanati nestaće sa privredne mape grada.
Mlade ljude stari zanati ne zanimaju, ali je Siniša Marinković (38) iz Požarevca izuzetak, jer je izučio za sarača. Uz pomoć donacije "Helpa", kao nezaposleno lice, pribavio je specijalnu mašinu za šivenje kože i počeo da radi, prvo u svom stanu, a od decembra prošle godine u lokalu u Porečkoj ulici. Na svega 18 kvadrata, smešteni su mašina, tezga, alat, oprema i izloženi kožni prsluci, torbice i kaiševi.
PROČITAJTE JOŠ: ČUVAR STARIH ZANATA: Zlakusu pokazala svetu
- Obučavao sam se na akademiji "Oksford" u Požarevcu i 2015. godine, kao jedini u Braničevskom okrugu, stekao sam sertifikat za stare zanate i ručne radove. Kožu nabavljam u Beogradu, pa ovde krojim i šijem. Šijem i za bajkere, koji ovde za sebe mogu da nađu prsluke i torbice - priča Marinković.
PROČITAJTE JOŠ: Trstenik:Remek-dela „projektuje“ u vunici (FOTO)
Jedini je sarač u gradu i jedan od samo četvorice preostalih u Srbiji. Za ovaj posao ne postoji gotov alat, već ga naručuje u Lazarevcu, pa se on naknadno izrađuje. Krojenje i seču kože obavlja na tezgi od lipovog drveta, jer je ono najpogodnije, pošto je meko i nema čvorove.
- Mašina na kojoj radim može da šije kožu debljine do 1,5 centimetara, a onu deblju šijem ručno, na drvenoj spravi koja se zove reslo, kozlić ili saračka podloga - pojašnjava Siniša.
Osim šivenja prsluka, torbi i kaiševa, obavlja i sve popravke na kožnoj odeći i tašnama. Ušiva rasparane šavove, menja rajsferšluse, šnale i kopče, stavlja nitne...
Drveno reslo za ručno šivenje kože

SINIŠA se u početku saračkim poslom bavio u svom stanu, zakonski prijavljen i uz plaćanje svih obaveza. Od prošlog decembra je u gradskom lokalu, u blizini glavne autobuske stanice.
- Pošto imam sertifikat, zakup plaćam 50 odsto od vrednosti koje plaćaju zanatlije, što je nešto više od 3.000 dinara mesečno. Međutim, moram da uplaćujem i poreze i doprinose, a lokal nema ni uvedenu vodu, pa bi bilo dobro kad bi mi zakup bio besplatan, kao što je praksa u nekim drugim gradovima - smatra Siniša.
Saračka tezga i alat

MAJSTORI I KALFE
GODINE 1886. u Požarevcu je bilo 507 majstora, 400 kalfi i 117 šegrta. Tad je delovalo čak 20 zanatlijskih esnafa, sa 796 članova. Najviše zanatlija nalazilo se u Tabačkoj čaršiji: ćurčije, sarači, sedlari, terzije, abadžije, mumdžije, jorgandžije, lecideri, boltadžije, opančari, krojači...