Učiteljica sa stotinu talenata
27. 04. 2018. u 09:30
Iako je život nije nimalo mazio, Šapčanku Lidiju Pejović kretivnost i vrednoća spasli da ne potone
.jpg)
Lidija šiša i muškarce
KADA se preko noći život okrene naglavačke, sreća je da se čovek dočeka na noge... To je upravo uspela Šapčanka Lidija Pejović, koja je bez predrasuda katedru i učiteljski poziv zamenila makazama i češljem. A da bi posle smrti muža opstala i othranila sinčića i ćerkicu, radila je svašta. Posao ne bira, kaže, važno je da para kapne...
- Ostala sam udovica sa dvoje male dece pre deset godina, i morala sam nekako da ih izvedem na put - počinje Lidija životnu priču koja bi slomila gotovo svakog, ali ona odmah okrene na vedriju stranu.
Lidija je, inače, iz Banje Koviljače, ali je u Šapcu provela život. Najpre kao dete dolazeći kod bake i deke, da bi se u rodni grad vratila kako bi završila školu. Put je potom ponovo doveo u Šabac, u tadašnju pedagošku akademiju.
Pročitajte još: Seoska učiteljica iz Srbije među 50 najboljih na svetu (VIDEO)
- Kada sam profesorima, koji su tada bili strah i trepet u Šapcu, rekla da ću u frizeraj čim diplomiram, redom su se čudili. Ali odrasla sam u frizerskom salonu kod majke Olgice i bilo je prirodno da se jednog dana i sama latim makaza - otkriva nam Lidija.
S velikom strašću se ova žena bavi i izradom unikatnog nakita, slika na tekstilu i staklu, pravi dekupaže...
- Kreativnost mi je uvek bila jača strana. Kada sam odrađivala pripravnički staž, od prvaka sam tražila da donesu po jednu staru haljinu od majke. Čudili su se, ali kad su videli - za devojčicu suknju, za druga iz klupe - leptir-mašnu... Ma, sašila sam za noć celom razredu - priča Lidija i dodaje da joj se ta "deca" i danas javljaju na ulici kao omiljenoj učiteljici.
Vešto slika i na svili
.jpg)
Priznaje da je i te kako bila slomljena kada je, iznenada, ostala bez supruga. Ćerka Milica tada je imala četiri godine, a sin Dimitrije tek godinu i po. Kaže da joj nije bilo majke, čiju nam sliku s ponosom pokazuje, ne zna ni da li bi se izvukla.
- Setile smo se da je u Češkoj majka kupila neke perlice i kristale. I znala sam da je otac Mile, koji inače sve čuva, to ostavio negde u garaži. Počela sam od toga da nižem perlice i pravim minđuše. I to me je nekako podiglo. Tada sam učestvovala na prvom šabačkom sajmu mode i upoznala mnogo žena.
Od jedne je naučila oslikavanje tekstila, od druge dekupaž tehniku i naravno, pošto je učiteljica, znanje je širila dalje. Lidijina umetnička školica koju je u međuvremenu pokrenula u poznatom turističkom kompleksu "Sunčana reka" na Drini, kod Banje Koviljače, postala je naširoko poznata...
- Ali polako, pa sve sigurnije, ipak sam se vratila i frizeraju, i s 44 godine ponovo pokrenula posao - objašnjava Lidija.
U međuvremenu, sin i kćerka su odrasli, a Lidija, koja je provela teške godine kao samohrana majka, sada ima partnera. Nada se zajedničkom biznisu, ali planove ne otkriva...
- Plan mi je da ne propustim priliku za dobar posao - kaže vedro, uz osmeh. - Što naiđe, dobro je, ali čega nema, i to je dobro iz nekog razloga.
Različite Lidijine rukotvorine
.jpg)
.jpg)
PSIHOLOŠKA POMOĆ DECI
OVU optimističnu 48-godišnjakinju život nije mazio. Po završenoj učiteljskoj školi, jedno vreme je radila u Bosni kao nastavnica, potom je učestvovala u programu psihološke pomoći za decu izbeglice iz BiH i Hrvatske, bila pi-ar jedne nevladine organizacije ratnih devedesetih... Ali posla za stalno nije bilo.