Lepote planine i zov predaka
10. 07. 2016. u 07:33
Na Zlataru čuvaju od zaborava čobanske veštine i stare pesme, odmeravaju snagu i spretnost u bacanju kamena sa ramena

Bacanje kamena kao nekada na vašarima od Suvog bora do Rudog polja
OSTALI biste bez prvog mesta da smo poveli našeg Dragišu ili Milutina, kojima ne treba ortak u obaranju stabla ručnom testerom kladarom. Imali biste ljute protivnike, ali ne smeju da se pokazuju ona dvojica što najbrže stružu noću i u gori razgovaraju samo očima, a panj i kladaru sakriju da na njima šumar stoji a ne može da ih otkrije?!
Ovako su pobednike u struganju trupca kladarom Vujicu Savkovića i Radivoja Milinkovića, iz Gornjih Goračića, zadirkivali gorštaci na Zlataru i podsećali na borbu u lukavstvu drvoseča i budnosti šumara u prohujalim vremenima, kada su omorike i kladare, umesto današnje motorke, bile glavni izvor prihoda.
A "Susreti zlatarskih sela", peti po redu, na Ivanjdan, na visu Džade, u Muškovini, na raskrsnici puteva i nekadašnjem sastajalištu stočara i drvoseča, podsećaju i na stare čobanske veštine. Odmeravaju snagu i spretnost u bacanju kamena s ramena, vučenju klička, nadvlačenju konopca, nadmeću se u trčanju, loptanju i odbojci na tepihu planinske trave.
Ovde se dolazi bez treninga, pravo sa kosidbe, istovara bala sena ili sa šumskih i drugih radova. Kopne nam sela, čile običaji, ugasili se vašari na Suvom boru, Rudom polju i Goveđaku, pa se na visu Džade sabiramo da vide mladi kako smo se družili i takmičili, pa da nastave tradiciju - kazuje Ratko Savković iz Gornjih Goračića, nekadašnji megdandžija na svetkovinama i livadama i vođa ekipe koja neprikosnoveno vlada u "teškim" disciplinama, gde za snagu ne sme da zapne.
Ekipe delija iz sela pojačavaju njihovi zemljaci iz okolnih gradova, srdnjoškolci i studenti, a zovu planine i predaka ne mogu da odole ni mnogi što ih je život rasuo po Srbiji.

- Iduće godine očekujemo podršku turističkih organizacija i sportskih saveza opština Prijepolje i Nova Varoš. Zaslužuje to ova manifestacija, broj takmičara, ali i entuzijasti koji uređuju terene i brinu o takmičenju - kažu Veroljub Jovanović iz Muškovine i Užičanin Stojan Brajović, inicijator okupljanja na zavičajnoj planini.
VITA JELO, SAVI' SE U SELO
A kakvo bi to okupljanje planinaca bilo ako se ne bi čula pesma, ona stara, čobanska javka ili tugovanka: "Ostar'o sam, garo jado, samo mi je srce mlado", "Vita jelo, savi' se u selo, reci maloj da dođe na prelo", "Voli mala koga 'oćeš sada, i mene si voljela nekada", "Da znaš mala kako srce boli, ti bi došla, pa da zemlja gori", "Oj, planino, moja mila, ti si mene othranila"...
- Kamo sreće da je više ovakvih susreta. Pa ovde na 1.400 metara visine pucaju pluća od mirisa borovine i trava, puca pogled do crnogorskih planina. Idealno je mesto za kampere i izlete - uglas kazuju Slobodan Petrić, Nenad Ivezić i Uroš Purić, pobednici u bacanju kamena s ramena, nadvlačenju klička i trčanju.
Vučenje klička omiljena zanimacija kršnih gorštaka

MIRIS BOROVINE I TRAVE
- Kamo sreće da je više ovakvih susreta. Pa ovde na 1.400 metara visine pucaju pluća od mirisa borovine i trava, puca pogled do crnogorskih planina. Idealno je mesto za kampere i izlete - uglas kazuju Slobodan Petrić, Nenad Ivezić i Uroš Purić, pobednici u bacanju kamena s ramena, nadvlačenju klička i trčanju.