Lepote planine i zov predaka

Dragoslav Gagričić

10. 07. 2016. u 07:33

Na Zlataru čuvaju od zaborava čobanske veštine i stare pesme, odmeravaju snagu i spretnost u bacanju kamena sa ramena

Лепоте планине и зов предака

Bacanje kamena kao nekada na vašarima od Suvog bora do Rudog polja

OSTALI biste bez prvog mesta da smo poveli našeg Dragišu ili Milutina, kojima ne treba ortak u obaranju stabla ručnom testerom kladarom. Imali biste ljute protivnike, ali ne smeju da se pokazuju ona dvojica što najbrže stružu noću i u gori razgovaraju samo očima, a panj i kladaru sakriju da na njima šumar stoji a ne može da ih otkrije?!

Ovako su pobednike u struganju trupca kladarom Vujicu Savkovića i Radivoja Milinkovića, iz Gornjih Goračića, zadirkivali gorštaci na Zlataru i podsećali na borbu u lukavstvu drvoseča i budnosti šumara u prohujalim vremenima, kada su omorike i kladare, umesto današnje motorke, bile glavni izvor prihoda.

A "Susreti zlatarskih sela", peti po redu, na Ivanjdan, na visu Džade, u Muškovini, na raskrsnici puteva i nekadašnjem sastajalištu stočara i drvoseča, podsećaju i na stare čobanske veštine. Odmeravaju snagu i spretnost u bacanju kamena s ramena, vučenju klička, nadvlačenju konopca, nadmeću se u trčanju, loptanju i odbojci na tepihu planinske trave.

Ovde se dolazi bez treninga, pravo sa kosidbe, istovara bala sena ili sa šumskih i drugih radova. Kopne nam sela, čile običaji, ugasili se vašari na Suvom boru, Rudom polju i Goveđaku, pa se na visu Džade sabiramo da vide mladi kako smo se družili i takmičili, pa da nastave tradiciju - kazuje Ratko Savković iz Gornjih Goračića, nekadašnji megdandžija na svetkovinama i livadama i vođa ekipe koja neprikosnoveno vlada u "teškim" disciplinama, gde za snagu ne sme da zapne.

Ekipe delija iz sela pojačavaju njihovi zemljaci iz okolnih gradova, srdnjoškolci i studenti, a zovu planine i predaka ne mogu da odole ni mnogi što ih je život rasuo po Srbiji.

- Iduće godine očekujemo podršku turističkih organizacija i sportskih saveza opština Prijepolje i Nova Varoš. Zaslužuje to ova manifestacija, broj takmičara, ali i entuzijasti koji uređuju terene i brinu o takmičenju - kažu Veroljub Jovanović iz Muškovine i Užičanin Stojan Brajović, inicijator okupljanja na zavičajnoj planini.

VITA JELO, SAVI' SE U SELO

A kakvo bi to okupljanje planinaca bilo ako se ne bi čula pesma, ona stara, čobanska javka ili tugovanka: "Ostar'o sam, garo jado, samo mi je srce mlado", "Vita jelo, savi' se u selo, reci maloj da dođe na prelo", "Voli mala koga 'oćeš sada, i mene si voljela nekada", "Da znaš mala kako srce boli, ti bi došla, pa da zemlja gori", "Oj, planino, moja mila, ti si mene othranila"...

- Kamo sreće da je više ovakvih susreta. Pa ovde na 1.400 metara visine pucaju pluća od mirisa borovine i trava, puca pogled do crnogorskih planina. Idealno je mesto za kampere i izlete - uglas kazuju Slobodan Petrić, Nenad Ivezić i Uroš Purić, pobednici u bacanju kamena s ramena, nadvlačenju klička i trčanju.

Vučenje klička omiljena zanimacija kršnih gorštaka

MIRIS BOROVINE I TRAVE

- Kamo sreće da je više ovakvih susreta. Pa ovde na 1.400 metara visine pucaju pluća od mirisa borovine i trava, puca pogled do crnogorskih planina. Idealno je mesto za kampere i izlete - uglas kazuju Slobodan Petrić, Nenad Ivezić i Uroš Purić, pobednici u bacanju kamena s ramena, nadvlačenju klička i trčanju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije