Veliki rat u objektivu Dragoljuba Pavlovića

B. Puzović

26. 01. 2014. u 06:46

Događaje sa bojišta Prvog svetskog rata i Solunski front ovekovečio Dragoljub Pavlović. Zabeležena vojna dešavanja i predeli kuda se kretala srpska armija

DRAMATIČNE, neretko potresne fotografije sa raznih bojišta srpske vojske u Prvom svetskom ratu, te Solunskog fronta, ovekovečio je objektivom foto-aparata akademski slikar Dragoljub Pavlović. Imenovan od Vrhovne komande za ratnog slikara i fotografa, Pavlović je zabeležio mnogobrojne neponovljive trenutke, na fotografijama koji su u vlasništvu Narodnog muzeja u Valjevu.

Zbirku od oko 60 fotografija urađenih u tehnici sepija, veličine vizit-karte, poklonio je muzeju Valjevac, arhitekta Rista Anđelopolić, rođak ratnog slikara.

Kada je bojna truba oglasila početak Velikog rata, iako oboleo od bolesti bubrega i oslobođen vojne obaveze, Pavlović se javio kao dobrovoljac da pomogne otadžbini. Njegove uporne molbe došle su do vojvode Živojina Mišića, koji mu je dao priliku da postane prvi srpski ratni fotograf. Tako je snimio bombardovanje i odbranu Beograda, veoma studiozno da je nastala izuzetno bogata zbirka fotografija, kasnije uvećana i prizorima sa Solunskog fronta.

- Objektivom foto-aparata Pavlović je, sa prve borbene linije, prikazao Solunski front, išavši uz Vrhovnu komandu - kaže istoričar Dragana Lazarević Ilić, muzejski savetnik. - Ovekovečio je, međutim, ne samo vojna dešavanja, već i predele kuda se kretala srpska armija, značajne ličnosti, mesta, sela, običaje, čak i jednu svadbu na kojoj je bio kum.

Pavlović je, tako, ovekovečio prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića u šetnji sa grčkim kraljem Đorđem 1917. godine na Jelaku, te vojvodu Mišića i francuskog generala Gijoma. Zabeležio je i razbojište na Kajmakčalanu, puškomitraljesko odeljenje pri dejstvovanju, rovove ispred sela Neokazi i Vrbene ka Bitolju...

- Ratni slikari nisu tada imali vremena da se late četkice i platna, već su prizore fotografisali - objašnjava naša sagovornica. - Kasnije, fotografije su koristili kao osnovu za slikanje. Tako se samo tri Pavlovićeve slike nalaze u Narodnom muzeju u Beogradu - Kajmakčalan, Gorničevski vis i Kajmakčalan sa Sive stene. Ostavio je, doduše, spisak gde se njegovi radovi nalaze, ali im se ne može ući u trag. Zbirka sadrži i fotografije zastrašujućeg sadržaja, na njima su i izginuli srpski vojnici. Njegove fotografije tako simbolizuju pobedu srpske vojske u ratu, ali i izuzetno težak put do tog trijumfa. Narodni muzej u Valjevu poseduje i lični dnevnik akademskog slikara Dragoljuba Pavlovića, što je, ističu, od neprocenjivog dokumentarnog značaja. Njegove fotografije, naročito bombardovanja Beograda u Prvom svetskom ratu, uglavnom su svojina kolekcionara, ili eventualnih potomaka, do kojih valjevski muzej nije uspeo da dođe.

BOGATA KARIJERA

AKADEMSKI, ratni slikar i fotograf Dragoljub Pavlović rođen je u Beogradu 1875. godine u veoma uglednoj svešteničkoj porodici.

NjEGOV otac, Jakov - Inokentije Pavlović (1840-1905) bio je arhiepiskop beogradski i mitropolit Srbije od 1898. godine, a majka Ksenija veoma obrazovana žena, kći ruskog protojereja Modesta.

DEDA po ocu, šabački protojerej Jovan Pavlović, bio je čuven po učešću u državnim poslovima toga doba.

DRAGOLjUB je završio ikonopisnu školu u Sergejevu kod Moskve i studirao slikarstvo u Minhenu, na Kraljevskoj bajerskoj akademiji.

PREDAVAO je likovno obrazovanje na Bogosloviji "Sveti Sava" u Beogradu.


IZLOŽBE

POVODOM Sretenja, Dana državnosti Srbije, izložba ovih fotografija biće priređena u ambasadi Srbije u Sloveniji. - Nakon što budu javnosti prikazane u srpskoj ambasadi u Ljubljani, ove fotografije, po svemu sudeći, biće prikazane i na izložbama u galerijama i muzejima širom Slovenije gde za njih vlada veliko interesovanje - kaže Vladimir Krivošejev, direktor Narodnog muzeja u Valjevu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Elcano

26.01.2014. 18:00

Potresna je nemilosrdna oštrica rata i vremena u kome su naši preci živeli, stravična je žrtva koju su učinili. Danas se duboko pogrešno govori o njihovoj junačkoj smrti,ali oni nisu živote davali u slavu smrti već života. Duboko verujem,oni su želeli da žive a ne da u suludom ratnom ritualu prostru dušu pred baražnom vatrom neprijatelja. Gde smo danas i zašta su ovi ktitori dali živote.Takva žrtva za ovu bednu,poglodanu i provarenu ideju pojedenu sistemskim lopovlukom,samoživošću i patosom..

Miro Markovic

29.01.2014. 22:18

Hvala "Novositma" na ovoj divnoj reportazi. Odrastao sam u kuci mojeg dede, solunskog ratnika, koji je presao Albaniju, prebacen u Bizertu, gde je oporavljen, i medju prvima stigao na Solunski front. Prosao je sve uzasne bitke i dosao je svojoj kuci, gde su mu strina i supruga umrle od spanske groznice. Kralj Petar mu je dao zbirku potresnih Pavlovicevih fotografija iz Velikog rata, koje je cesto razgledao sa suzama u ocima. Celu zbirku su mu komunisti zaplenili i spalili. Umreo je od tuge.