Od Bombe u grudima do Tamne strane meseca: Frontmen DŽakarte Igor Popović o povratku na scenu

M. ĆUNKOVIĆ

12. 05. 2020. u 13:20

Grupa se posle tri decenije vratila singlom "Selo Banja", obradom čuvenog hita Pitera Gebrijela „Solsbury hill“

Од Бомбе у грудима до Тамне стране месеца: Фронтмен Џакарте Игор Поповић о повратку на сцену

Foto Siniša Obrenić

BEOGRADSKA grupa "Džakarta" je, osamdesetih godina, ostavila značajan trag na tadašnjoj, bogatoj rok sceni Jugoslavije, a hitovi "Bomba u grudima", "Spiritus", "Pozovi me" i dan-danas se slušaju i puštaju na radio-stanicama. Frontmen benda Igor Popović, posle dugogodišnjeg života u Italiji, pre tri godine se vratio u Srbiju, i, posle više od tri decenije, rešio da obnovi rad grupe. Sprema se, pod etiketom "Maskoma", album sa šest obrada i tri autorske, Igorove pesme.

"Džakarta" se na scenu vratila singlom "Selo Banja", obradom čuvenog hita Pitera Gebrijela Solsbury hill, koja je veoma brzo odlično prihvaćena.

- U Banji je moja familija sa majčine strane već 150 godina - ističe Popović, govoreći za "Novosti", simbolično, u kafani koja se nekad zvala baš kao njegov bend. - U tom selu sam odrastao uz svog dedu, koji je bio sudija ali je obožavao zemlju. Tamo sam, u predivnom ambijentu, naučio sve što je lepo o prirodi. Veoma sam vezan za taj kraj, bez obzira na to što sam rođen u Beogradu. Ima i nostalgije, jer sam malo manje od pola života proveo van Srbije. Kad mi se vratila žica za pisanjem, pre šest godina, želeo sam da napravim nešto za dedu i za selo Banja.

Popović podseća da je, kod ovakvih obrada, za dozvolu neophodno prevesti tekst na engleski.

- To je sjajno uradio moj prijatelj, pisac Goran Skrobonja. Dobili smo odgovor od firme Pitera Gebrijela, gde je administrator napisao da je čuveni muzičar izuzetno zadovoljan mojim tekstom.

Sledi autorski singl "Tamna strana meseca".

- Trebalo bi da izađe za nekoliko dana. U pesmi, pored srpskog, čuju se i italijanski, španski, francuski i engleski jezik. Numera govori o tome koliko smo zaboravili na ljubav, generalno. Ja, kao autor i "glavni junak" pesme, ne želim da se predam tom modernom, brzom životu. "Tamna strana meseca" možda malo podseća na staru "Džakartu", ali mi to nije bila namera. Prošlo je mnogo godina - ljudi se menjaju muzički, fizički, mentalno... Možda ćemo objaviti još jedan singl, pa pauza pred leto koje ćemo, izgleda, svi provesti u Srbiji, što mi veoma odgovara. Želeo bih da posetim sva ona mesta koja sam viđao kao dete na ekskurzijama, sa roditeljima, kasnije sa "Džakartom".

Zbog situacije oko virusa korona, Popović je, razumljivo, još uvek rezervisan što se tiče koncertnih aktivnosti obnovljenog benda.

- Trenutno okupljamo grupu, biće više originalnih članova. Nažalost, muzički festivali u Srbiji, kojih ima čak 300, ovog leta su osuđeni na tužan kraj. Najviše bih voleo, za početak, da sviramo u malim mestima, van Beograda.

Srećan je Igor zbog povratka, ali i tužan, jer nema gitariste i jednog od osnivača grupe Janeta Parđovskog, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći 2011.

- Pričao sam mu o planovima za nove snimke, zvao sam ga telefonom tog kobnog 3. juna. Na šest pesama s novog albuma svira njegov sin Vuk. Od prvog dana kad sam saznao da ćemo moći da snimamo, rekao sam - ili će on da svira, ili neće niko. U dve pesme učestvuje i pokojni Nebojša Zulfikarpašić Keba. Ponovo sarađujemo sa producentom Sašom Habićem, samo jednu numeru tokom karijere nismo radili sa njim. Sve je snimano u studiju Olivera Jovanovića. Moram da pomenem asistenta snimatelja Bogdana Brakovića, fantastičnog Gorana Antovića za klaviraturama, a Damjan, sin Pavla Aksentijevića, radio je programiranje. Braća Dejan i Darko Grujić, koji su bili u jednoj od postava "Džakarte", učestvuju u nekoliko pesama. Demo snimke sam uradio u Italiji, tako da se i tamošnji muzičari čuju na albumu.


ITALIJANE SKUPO KOŠTALA LEŽERNOST

UPOZNAO je dobro Popović mentalitet Italijana, pa daje objašnjenje zbog čega ih je zadesio toliko jak udar virusa korona.

- Ležerni su, tu liče malo na Srbe - konstatuje roker za naš list.

- To je velika, birokratizovana zemlja, gde predsednik neke regije uopšte ne mora da sluša šta mu iz Rima kažu. Sve je užasno sporo, a imaju i mnogo promašenih investicija. Napravili su nove bolnice u kojima niko nije počeo da radi. Zvali su ih "katedrale u pustinji". Pritom, oni su možda i turistička zemlja broj jedan u Evropi. Prekasno su, ili nisu uopšte počele kontrole na aerodromima. Stara im je populacija, imaju i oni problem sa belom kugom, a sever zemlje je veoma gusto naseljen. Kad je sve ovo krenulo, nisi više mogao da ga uhvatiš ni za glavu ni za rep. Bergamo je stradao i zbog one utakmice, što je kretenizam. Kod njih se ni zbog čega ne odlaže fudbal, može rat da bude...




Pratite nas i putem iOS i android aplikacije