KUSTURICA NA VEST O SMRTI MILOŠA FORMANA: Svaki susret sa Formanom doživio sam sa tremom i stidom pred velikanom!
14. 04. 2018. u 19:45
Miloš Forman je svoj život vodio kao i svoje filmove. Podsmevao se glupostima ali je razumeo malog čoveka koji pije pivo, živi u provinciji i trpi egzistencijalne jade

U životu bez iluzija, i filmovima koji su uvek bili veći od života, tipičan Čeh sa vidljivom ironičnom distancom, stvorio je velika dela evropske filmske kulture a onda, u Americi, velika dela američke kinematografije. Malo kome je to uspelo, čak ni bečki Jevreji koji onomad stvoriše Holivud, nisu sintetisali iskustvo evropskog egzistencijalizma i američkog sna kojeg je trebalo uspešno idealizovati.
Miloš Forman se pojavio u Njujorku kada je san o idealnoj Americi počeo da bledi i reagovao na Reganovo zatvaranje ludnica širom Amerike. Trijumfalno je ugradio u američko društvo pilulu apsurda u filmu “Let iznad kukavičjeg gnezda” a velegradski život Njujorka, njegovu pornografsku stranu i raspad tamošnje familije, nagovestio filmom “Svlačenje”.
Iako je pazio da bude zahvalan za gostoprimstvo i američki pasoš, pomenutim filmovima je ostvario kontinuitet humanog i istinitog tretiranja ljudskih sudbina uhvaćenih u mreže društava u češkom komunizmu i američkom kapitalizmu. Iz češke faze, najdublje su se urezali u sećanje “Ljubav jedne plavuše” i “Gori, gori moja gospođice”. To su u stvari hemijska jedinjenja slavenske ideje o čoveku koju je kroz svoje priče, drame i novele prvi iscrtao Anton Pavlovič Čehov. Niko, naime, na filmu kao Forman u češkoj fazi nije uspio da se tako uspješno dokopa te slavenske duše i preko svojih likova univerzalizuje ideju Čehovljevog egzistencijalizma na filmu.
To su one teme i forma koja je izvan dramatičnih pothvata i silovite dramaturgije, pronađe pejsaže drame čovjekove duše. Ostaće mi u pamćenju mnogo susreta sa velikanom ali i ideja kako je nekada, kada sam ja bio student i kasnije mlad reditelj velika stvar bilo upoznati velikog umetnika, reditelja koji je obležio epohu. Svaki put sam doživeo te susrete sa tremom i stidom pred velikanom. Sada je on otišao, a bojim se sa njim i ideja iz dvadesetog veka da je reditelj ključna ličnost najvažnije umetnosti. Ne samo zbog toga što se tehnologijom danas igraju obučeni, a ne školovani reditelji. Jednostavno zbog toga što ne postoje reditelji kao što je bio Miloš Forman.