SMANJIVANJE BROJA NOVA LIKVIDACIJA LOGORAŠA: Spin iz Sarajeva nastavak morbicne licitacije o broju žrtava Jasenovca

Dok se o Jasenovcu u SFR Jugoslaviji ćutalo ili lagalo, u Izraelu je 1961. on bio dokaz na suđenju nacisti Adolfu Ajhmanu . Pokazalo se da se nemačke procene broja žrtava gotovo podudaraju sa podacima svedoka Aleksandra Arnona koji je kazao da je u zloglasnom logoru ubijeno od 600.000 do 700.000 ljudi.

Foto Tanjug

MEDIJSKI spin iz Sarajeva da Srbija i Republika Srpska imaju "državni plan o preuveličavanju broja žrtava" u Jasenovcu (a time i u Nezavisnoj državi Hrvatskoj), o čemu je 2019. na tribini u Zagrebu govorio vladika Jovan Ćulibrk, otvorio je živu ranu: omalovažavanje najvećeg stratišta Srba u Drugom svetskom ratu i totalnog genocida nad srpskim narodom. To je i dokaz da nije teorija zavere kontinuitet prećutkivanja zločina nad Srbima od NDH, preko SFRJ, do dnašnjih postjugoslovenskih država.

Episkop pakračko-slavonski je u pomenutom nastupu osporio stručnost izraelskog istoričara prof. dr Gideona Grajfa i usput optužio srpske istoričare da ćutanjem podržavaju "reviziju istorije" kojom se umesto naučnika bave "pesnici i novinari", što je valjda značilo da ovi ne smeju da se bave istraživanjem, mišljenjem i pisanjem, bez njegove dozvole.

U jednome je u pravu: praksa je pokazala da je tema Jasenovca često opasna za novinare, publiciste i književnike (ne samo pesnike) jer im "eksperti" odmah nalepe etikete "razbijača bratstva i jedinstva", "neznalica", "ratnih huškača", zavisno od političkih prilika. Glavna zamerka "stručnjaka" je da niko osim njih ne poznaje tajnu "metodologiju" statističkih izračunavanja broja žrtava. Istine radi, to je statistički račun kojim naučnici pokušavaju da približno izračunaju broj žrtava ratova ili zločina, ukoliko nema spiskova mrtvih ili njihovih materijalnih ostataka. Upravo se to desilo u Jasenovcu, o kome su dokumentacija i tragovi rada fabrike smrti sistematski uništavani skoro 80 godina.

Foto: Knjiga "Koncentracioni logor Jasenovac ", Antun Miletić, u izdanju "Gambit" Jagodina

Pitanje je zašto se "istorijske račundžije" ne zabave time da Jasenovac nije bio jednokratno stratište već planski stvoren sistem za industrijsko ubijanje Srba, koji je za javnost opravdan "istorijskim" dokazima, nalik onima koje je koristio Franjo Tuđman da opravda etničko čišćenje Srba u Krajini. Plan tako složenog poduhvata je organizovan na mnogo višem nivou od onih 1.000 ustaša, državnih službenika NDH, stalno zaposlenih na poslovima genocida. Zakoni NDH su propisivali da, koliko god Srba da su ubili, bilo je nedovoljno, dok se ijedan živ nalazio na teritoriji nemačkog satelita.

Specijalni Hitlerov izaslanik za Balkan, Herman Nojbaher, posvedočio je da su mu se "Hrvati hvalili da su zaklali milion Srba", ali je on to smatrao hvalisanjem i procenjivao realne civilne žrtve na 750.000 Srba. Hitlerov stalni opunomoćenik u NDH, general Glez fon Horstenau posle poseta nizu manjih logora za Srbe bio je toliko zgrožen da je od Pavelića zahtevao da ih raspusti, a zatočenike "uputi u Rajh, na rad". Kada je u novembru 1941. dobio pouzdano obaveštenje da su u Jasenovcu "mnoge hiljade građana oslobođene Hrvatske našle svoj užasan kraj" zatražio je da nemačka komisija odmah poseti logor, ali zahtev mu nije uslišen: "Samo da bi dobio u vremenu, Kvaternik - junior (Dido Kvaternik, jedna od projektanata genocida, prim.aut.) sve je odugovlačio nedeljama, a u tom razdoblju je nedaleko od pravog logora podigao jedno Potemkinovo selo, odlično uređeno, istina za svega 1.400 ljudi, u koje je smestio iz okoline pozajmljene uhapšenike izuzetno dobrog izgleda. U pravi logor (Jasenovac) nikada nije kročila nijedna nemačka noga. Prodor u logor je mogao biti izvršen samo uz pomoć tenkova."

vikipedija

Horstenau je 17. septembra 1942. u razgovoru sa generalom Aleksandrom Lerom u Sofiji naglasio da je "razumno rešenje srpskog problema jedan od najprečih zadataka" jer "od nastanka NDH nastoji se da se ova teškoća tako reši da se Srbi ubijaju. Ovaj metod mora imati negativne posledice jer se više od dva miliona ljudi ne mogu umlatiti".

Vlasti NDH bile su ipak nastavile sa "umlaćivanjem" Srba u Jasenovcu do 22. aprila 1945, posle čega su fabrika smrti i grobišta sitematski minirani i uništeni. U to se 1960. na terenu uverio arhitekta Bogdan Bogdanović, budući autor spomneika Kameni cvet: "Minirane su sve konstrukcije i građevine, a brižljivo su zatirani tragovi masovnih grobnica... Minirale su ga ustaše iz razloga više no razumljivih, ali i partizani - iz nerazumljivih razloga." On otkriva i da je "narod hladnokrvno raznosio sve što se moglo razneti - ciglu, drvenu građu, metalne delove, ostatke čuvenih peći".

Bogdanović navodi da je 1960. sa hrvatske strane još bio vidiljiv položaj više manjih i srednjih masovnih grobica, ali i masovne na Lonjskom polju: "Računa se na oko 20.000 mrtvih, jer su u toku rada zatvorenici ubijani i ugrađivani u nju... Na bosanskoj strani u kompleksu Gradine tragovi su jasniji. Tamo se nalazi veći broj masovnih, čak ogromnih monstr-grobnica koje se dobro raspoznaju."

Foto: Knjiga "Koncentracioni logor Jasenovac ", Antun Miletić, u izdanju "Gambit" Jagodina

Prva iskopavanja grobnica Jasenovca, sa leševima poslednjih pobijenih logoraša, obavljena su tokom deset dana maja 1945, a nastavljena su 1946, tokom 15 dana u aprilu i maju. U ekipi koja je obavljala iskopavanja bio je bivši zatočenik dr Ante Premeru, profesor sudske medicine. Na gotovo 95 odsto leševa je utvrđena smrt izazvana "udarcem u glavu tupim i tvrdim predmetom, dok su žrtve ležale potrbuške", verovatno maljem. Na području Stare Gradiške su tokom tih kratkotrajnih iskopavanja pronađene 2.803 žrtve, među kojima 1.105 dece uzrasta do 14 godina.

Tek 1964. usledila su poslednja kratkotrajna iskopavanja logora Jasenovac i stratišta Donja Gradina. Istraživači su nasumice tragali za grobnicama kojima se tragovi više nisu ni poznavali, a u sondama su pronalazili često metar debeo sloj pepela nastao spaljivanjem ljudskih tela.

- Potpun izveštaj o našim istraživanjima nikada nije napisan zbog toga što je trebalo da ona budu nastavljena čim se poprave vremenski uslovi i kada je trebalo da imamo više vremene u proleće 1965. Vlast je sprečila objavljivanje ovih izveštaja, odnosno drugih informacija o radu tima i sve je držano u tajnosti do raspada bivše Jugoslavije. Bilo je straha od građanskih nemira kada rezultati iskopavanja budu objavljeni. Hrvati su ubili više od 730.000 Srba, 30.000 Jevreja i skoro sve Cigane iz BiH i Hrvatske - otkrio je 2001. prof. dr Srboljub Živanović.

Foto: Knjiga "Koncentracioni logor Jasenovac ", Antun Miletić, u izdanju "Gambit" Jagodina

Dok se o Jasenovcu u Jugoslaviji ćutalo ili lagalo, u Izraelu je 1961. on bio dokaz na suđenju nacisti Adolfu Ajhmanu u Jerusalimu. Pokazalo se da se nemačke procene broja žrtava gotovo podudaraju sa podacima svedoka Aleksandra Arnona. On je kazao da je u zloglasnom logoru ubijeno od 600.000 do 700.000 ljudi, dok je na drugim stratištima NDH (Jadovno, pre svega) pobijeno još nekoliko stotina hiljada. Istoričar Menahem Šelah je u svojoj knjizi "Istorija holokausta - Jugoslavija", koju je objavio "Jad Vašem" rekao da je 700.000 žrtava realna cifra.

S druge strane, hrvatski predsednik Franjo Tuđman je 1996. posle ostvarenja svog sna o etničkom čišćenju Srba cinično tvrdio: "Na mjestu sadašnjeg Jasenovca nisu samo žrtve fašizma. Poslije logora Jasenovac, za vrijeme NDH, od 1945. tamo je bio logor i komunističkih vlasti, od 1945. do 1948. Treba utvrditi, zaista, koliko je za vrijeme NDH pobijeno, koliko poslije rata. Po mojim spoznajama, po mojim proučavanjima tog pitanja, za vrijeme NDH nije pobijeno više od 40.000 ljudi, i to je golem broj... Egzaktni podatak, koji se zna, da je u Jasenovac, poimenično, ušlo 28.000, ali nisu svi pobijeni, jer znatan broj je i izašao. Ali, ima i pojedinačno neevidentiranih...".

Utvrdili identitet 90.000 mučenika

U MUZEJU žrtava genocida u Beogradu neprestano objašnjavaju da broj od oko 90.000 žrtava Jasenovca kojima su utvrđeni ime i prezime samo donja granica broja ubijenih, a da je ukupan broj sigurno mnogo veći, samo što je danas nemoguće utvrditi njihov identitet, jer nema ni spiskova ni rezultata forenzičkih iskopavanja.

Etablirani istoričar Tuđmanove Hrvatske, Ivo Goldštajn, potomak zatočenika Jasenovca je pak "utvrdio" da je broj od oko 100.000 žrtava maksimalan. Tuđman, koji je od domobrana NDH postao partizan, dogurao do Titovog generala, s pravom je nazvan ocem "hrvatskog revizionizma". U "kapitalnoj" knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti" on negira i umanjuje ustaške zločine tokom Drugog svetskog rata, umanjuje broj ubijenih Srba, Jevreja i Roma u logoru Jasenovac na manje od 28.000 žrtava.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije