Stare kuće Srbije otvorile vrata: Više od trideset vila, dvoraca i seoskih domova svedok bogatstva i tradicije naše kulturne baštine
12. 01. 2020. u 16:30
U kući Veljkovića brojne umetnine i klavir Mine Karadžić iz doma Čedomilja Mijatovića gledali Majski prevrat
.jpg)
Subotička Palata “Rajhl“ Foto V. Danilov
KUĆA Veljkovića, u beogradskoj Birčaninovoj ulici, samo je jedna od preko 30 kuća organizovanih u Udruženje "Stare kuće Srbije". Pored nje tu su i poznata zdanja poput Konaka kneginje Ljubice, Gospodar-Jovanovog konaka u Čačku, beogradskog Doma Jevrema Grujića, Kuće ustavobranitelja Avrama Petronijevića, o kojoj su "Novosti" nedavno pisale, čuvene subotičke Palate "Rajhl", rodne kuća vojvode Stepe u Kumodražu... Ali, tu su i manje poznate, očuvane i ruinirane vile, seoske kuće i dvorci, dragoceni za srpsku kulturnu baštinu.
U Kući Veljkovića dočekuju nas vlasnica Katarina Veljković Begbede i njen suprug Žerald, stric čuvenog francuskog pisca Frederika Begbedea. Upravo je gospođa Katarina, sa porodicama Šećerović i Conić (vlasnici Doma Jevrema Grujića) i Markovićima (vlasnici Kuće Čedomilja Mijatovića) osnovala udruženje i uvela ga, kao prvo na Balkanu, u asocijaciju Evropske istorijske kuće u Briselu. Posle Srbije, ove godine se udruženju prikuljučila Rumunija. Cilj je - očuvati kulturno nasleđe i ponuditi ga na uvid domaćim i stranim turistima, kojih je u Srbiji sve više.
Udruženje je registrovano pre sedam godina, ali je sama Kuća Veljkovića iz 19. veka, otvorena 2006. godine, kada se Katarina vratila iz Francuske, i naišla na devastiranu dedovinu. U dvorištu doma nekada poznatih političara, pravnika, oficira i državnika, među kojima je bio i Vojislav Veljković, "otac" jugoslovenskog dinara, jedan drugi Vojislav, sin njegovog brata, započeo je stvaranje prvog privatnog muzeja na Balkanu.
PROČITAJTE JOŠ: Dvorac Obrenovića niče iz pepela
Kao pariski đak, kolekciju slika počeo je da stvara još u Francuskoj, pa je u Srbiju doneo Pelegrinija, Fužitu, Montesina, Žil-Aleksandra Gruna, Adolfa Pjera Lulua, Pol-Albera Bernara... U Beogradu se zbližio sa slikarima Pajom Jovanovićem i Betom Vukanović, i uz njihovu pomoć napravio kolekciju od 180 dela. Pored Paje i Bete, tu su bili i radovi Uroša Predića, Marka Murata, Nadežde Petrović, Jovana Popovića, Riste Vukanovića... Dopremio je u zemlju i 23 odlivka renesansnih i Mikelanđelovih skulptura.
- Pošto je Voja umro, moj deda je sagradio 1931. muzej po njegovoj ideji, u bašti. Arhitekta je bio Vojislav Đokić. Muzej je dva puta nedeljno bio otvoren za Beograđane, i to besplatno - kaže gospođa Katarina.
Kuća Cvetića
.jpg)
.jpg)
Kuća Čedomilja Mijatovića u centru Beograda
.jpg)
Posle rata kuća im je oduzeta, deo bašte sravnjen bagerom i podignuta Ambasada Istočne Nemačke. U početku su u muzeju napravljeni umetnički ateljei, gde su radili Moša Pijade i Sreten Stojanović. Ubrzo je zdanje pretvoreno u poslovni prostor i otvorena radionica za proizvodnju kože i obuće "Juvela". Muzej je menjao namenu, a umetnine iz njega "očerupane". Ostalo je tek dvadesetak slika iz centralne kuće, nešto najkabastijeg nameštaja, koji nije bilo moguće pomeriti s mesta, i oštećen klavir Mine, kćerke Vuka Karadžića.
- Moja porodica se šest godina sudila za kuću. Dobili smo spor i dokazali da ne premašujemo broj kvadrata dozvoljen po članu domaćinstva. Ipak, u međuvremenu su useljeni zaštićeni stanari - 10 porodica. Poslednji se iselio 2000. godine - kaže gospođa Katarina.
Ona je otvorila kuću za posetioce pre 14 godina, organizovavši, u saradnji sa Narodnim muzejom, prvu posleratnu izložbu karikatura Bete Vukanović. U podrumu je pronašla i plakate pozorišnih predstava koje su igrane u "Manježu", pošto je razoreno Narodno pozorište u vreme Prvog svetskog rata. Tako je organizovala izložbu plakata sa Pozorišnim muzejom.
Kuća Veljkovića, iz 19. veka, od 2006. otvorena za javnost
.jpg)
Dvorac Bisingen
.jpg)
Dvorci Lazarevića u Velikom Središtu
.jpg)
Polako se pridružuju i druge stare kuće i tako nastaje udruženje, koje je prošle godine prepoznalo i Ministarstvo kulture i dodelilo im zahvalnicu.
Jedna od njih je Kuća Karamata u Zemunu. Prvu, baroknu zgradu, podigao je sredinom 18. veka imućni trgovac Kuzman Jovanović. Deceniju kasnije kupio ju je trgovac Dimitrije Karamata, doseljenik iz Jegejske Makedonije, i ona je i danas u vlasništvu njegovih potomaka. U vreme austrijsko-turskog rata (1788-1789) tu je bilo sedište glavnog komandanta nemačke vojske feldmaršala Laudona, osvajača Beograda, i u dva maha rimsko-nemačkog cara Josifa II. U vreme Srpskog pokreta 1848-1849. u kući je boravio patrijarh Josif Rajačić i u njoj su održavane sednice glavnog narodnog odbora Vojvodine i Srbije.
U Beogradu, u Ulici kneza Miloša, posebno je atraktivna kuća Čedomilja Mijatovića, jednog od najobrazovanijih Srba 19. veka, sekretara kralja Milana, diplomate, ministra finansija u šest mandata i tvorca dinara. Njegova kuća gleda na Pionirski park, pa samim tim i na Stari dvor, sa čijeg su balkona bačeni ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga Obrenović. Ubrzo posle Majskog prevrata 1903, Mijatović je napustio Srbiju i živeo u Londonu do smrti, 1932. godine, a kuća je prodata porodici Marković.
Zanimljiva je i Kuća Cvetića u Kraljevu, koja datira iz 1908. godine. Podigao ju je Filip Cvetić, trgovac vinom. Kuća je sagrađena u stilu svedene secesije, sa zidnim slikarstvom, čiji je autor vojvođanski majstor Janko Drumski. Najreprezentativniji deo je salon, u kom se nalazi Muzej slatka.
PROČITAJTE JOŠ: Otkup zemljišta za dvorac Obrenovića
U Novoj Varoši se, kaže gospođa Katarina, nalazi kuća zanimljiva po masivnim vratima koja se iznutra zatvaraju gredom. Upravo ona su u osmanlijsko doba omogućavala narodu da pobegne kad naiđu Turci.
Katarina Veljković Begbede
.jpg)
U Vršcu je Apoteka Jovanovića, poznata i kao Apoteka na stepenicama, otvorena još 1784. kao "Apoteka kod spasitelja". Poslednji vlasnik, od 1927. godine, bio je Aleksandar Jovanović, polubrat čuvenog slikara Paje Jovanovića.
Članica udruženja je i Stara građanska kuća u Pirotu, koja je pripadala trgovačkoj porodici Hristić, građena u balkansko-orijentalnom stilu. Slična je priča i sa Pašinim konacima u centru Vranja, koje je oko 1765. podigao Raif-beg Džinić. Jedno zdanje s ulice bilo je namenjeno muškarcima (selamluk), a u dvorištu drugo za žene (haremluk).
Tu je i Uzun-Mirkova mehana, u Mislođinu, vezana za ime jednog od najvećih junaka u novijoj istoriji Beograda, koja je bila centar političkog i društvenog života u vreme borbe za oslobođenje Beograda 1806. Interesantan je i Gospodar-Vasin konak, u Kraljevu, podignut po nalogu kneza Miloša 1824, kao sedište upravne vlasti. Od 1833. godine bio je rezidencija vladike Janićija, a do 1941. sedište Žičke episkopije.
Klavir Mine Karadžić i portret Kleopatre Karađorđević
.jpg)
Kuća Filipa Cvetića, trgovca vinom iz Kraljeva
.jpg)
Kuća Aćimovića u selu Progaru proglašena je za spomenik kulture 1975. Podignuta je oko 1830. za imućnu porodicu Aćimović. Zgrada je zidana u naboju, a drveni trem je raskošno izrezbaren.
Posebno tužna sudbina je dvorca austrougarskih grofova Fon Bisingen, kod Vršca. Dvorac je sredinom 19. veka sagradio grof Đerđ Močonji, a grofica Georgina Močonji ga je donela u miraz plemićkoj porodici Bisingen-Nipenburg. Ova porodica ga je zadržala do kraja Drugog svetskog rata, kada im je nacionalizovan i danas se urušava.
Kuća porodice Veljković
.jpg)
.jpg)
Umetnine iz kuće Veljković
.jpg)
DVORCI LAZAREVIĆA
U Vojvodini su i dvorci Lazarevića, u Velikom Credištu. Rodonačelnik porodice, Golub Plemeniti Lazarević, doselio se u Banat u prvoj polovini 19. veka, gde je dobio plemićku titulu i posed. Podigao je dvorac u klasicističkom stilu i park. Na istoj parceli njegov sin Aleksandar podigao je oko 1900. drugi dvorac u eklektičkom stilu. Konzervatorski radovi su urađeni sredinom osamdesetih, ali samo na starijem dvorcu. U njemu je danas osnovna škola, dok je zgrada malog dvorca napuštena.
NA STOTINE ZAŠTIĆENIH KUĆA
U Srbiji je pod zaštitom 918 kuća, od čega 159 istorijskih, u privatnom vlasništvu, dok su ostale zaštićene kao arhitekturna dobra. Po rečima Katarine Veljković, u zemlji ukupno ima 304 istorijske kuće. Devet članica Udruženja otvorilo je vrata posetiocima u vreme Dana evropske baštine, 2018. Tada ih je obišlo više od 600 školaraca. Danas se Udruženje bori za očuvanje kulturne baštine, ali i poreske olakšice, kada država već drugačije ne može da im pomogne.
Zak
12.01.2020. 17:03
Slika zutog dvorca nije iz dvorac iz Velikog Sredista. Dvorac u Velikom Sredistu se nalazi u parku, u centru sela i u njemu je osnovna skola. Zuti dvorac na slici je dvorac u selu Vlajkovac na magistralnom putu Vrsac - Beograd.
Komentari (1)