“NOVOSTI” ISTRAŽUJU: Darivanje je u srpskom biću

B. Caranović - D. Matović

16. 06. 2019. u 15:02

Nekad velike zadužbinare danas su zamenili firme, kompanije i - običan narod. Građani lane donirali gotovo pola novca. Istaknuti pojedinci davali u 4,3 odsto slučajeva

“НОВОСТИ” ИСТРАЖУЈУ: Даривање је у српском бићу

Kolarčeva zadužbina

FIRME, preduzeća i kompanije prošle godine su bili najveći darodavci u Srbiji. Istaknuti pojedinci bili su donatori u svega 4,3 odsto slučajeva. Ovaj podatak organizacije "Srbija daruje Katalist" i Trag fondacije potvrdio je da su naslednici starih, srpskih zadužbinara postale korporacije. Da je dobročinstvo ukorenjeno u našoj tradiciji potvrđuje i podatak da su u prošloj godini u Srbiji najveću sumu novca, gotovo polovinu, za opšte dobro, donirali građani putem masovnih akcija.

Na spisku najvećih donatora su NIS "Petrol", "Mocart kladionice", "Koka-kola", "Delta", "Filip Moris", fabrika cementa "Lafarž" Srbija, "Telekom Srbija", kompanija "Eliksir" Prahovo, Erste banka, Fresenius Medical Care, Medicon i Magna Medica.

Izuzetak je, a među najvećim je donatorima, penzioner iz Kanade Milomir Glavčić.

- Dosad je donirao više od sedam miliona evra za razvoj opšteg dobra u Srbiji - podatak je "Srbija daruje". - Prošle godine je najveći deo novca od 318.000 evra poklonio za opremanje Doma zdravlja Studenica u svom rodnom Kraljevu. Nije iznenađenje da se na prvom mestu najvećih donatora iz poslovnog sektora nalazi baš NIS, sa oko 1,2 miliona evra. I u prošloj godini ova kompanija je većinu novca usmerila na razvoj zdravstva. Više od pola miliona darovale su "Mocart kladionice". "Delta holding" istakao se projektom "Treći roditelj", "Koka-kola" pomaganjem narodnim kuhinjama i Dečjem selu, "Filip Moris" podrškama mladom preduzetništvu...

Kako kažu, u prošloj godini "Telekom" je u okviru projekta "Stvaramo znanje" opremio 20 IT učionica u 20 škola širom Srbije i ulagao u tehnološko unapređenje školstva. Osim toga, pomogao je opremanje Opšte bolnice u Leskovcu. "Lafarž Srbija" već godinama pomaže razvoju Opštine Beočin. Lokalnoj zajednici pomagao je i "Eliksir" Prahovo, Erste banka je nastavila da ulaže u mlade talente, a Fresenius Medical Care, Medicon i Magna Medica darivale su niški Klinički centar.

- Kada se udruže, građani imaju veliku moć da zajednicu promene nabolje, a takođe pokazuju i sve veću svest o tome - kažu u "Srbija daruje". - Ukupna suma davanja prošle godine bila je 27,3 miliona evra. Smanjen je broj udruženih humanitarnih akcija u odnosu na 2018. za 300, a u odnosu na 2016. za 500.

Milomir Glavčić je prošle godine pomogao opremanje Doma zdravlja Studenica u rodnom Kraljevu


Istraživači kažu da je zadužbinarstvo ukorenjeno u našem biću. Čak i u periodima najvećeg siromaštva mnogi su se odricali svog bogatstva za opšte dobro. Stručnjaci Arhiva Srbije u 200 kutija i više od 200 knjiga čuvaju podatke o čak 1.094 zadužbine na teritoriji današnje Srbije.


- Zadužbinarstvo je posebno bujalo s kraja 19. i početkom 20. veka. Uklapalo se u tadašnji nacionalni plan. Tih godina jačala je nacionalna ideja, a bogati ljudi želeli su da doprinesu snazi Srbije - kaže Jelica Reljić, arhivski savetnik Arhiva Srbije. - Svest ondašnje države o značaju zadužbina ogleda se u tome što su za članove Zadužbinskog saveta i komisije postavljane ugledne ličnosti. To su bili dr Slobodan Jovanović, pesnik i esejista Sima Pandurović, doktor pravnih nauka i bogoslovije Radovan Kazimirović...

Kao najstariji registrovani pominje se Fond Tome Vučića Perišića i Ilije Milosavljevića Kolarca, osnovan 1856, kako bi se svake godine držao parastos za pokoj duše svim našim vojnicima koji su poginuli u Prvom i Drugom srpskom ustanku. Želja da se sopstveno postojanje ovekoveči na dobrobit budućim generacijama bila je presudna da trgovci, industrijalci, naučnici, ali i političari i crkveni velikodostojnici osnivaju zadužbine.

Državni savetnik iz Beograda Stevan Magazinović među prvima je osnovao zadužbinu, čiji je cilj bio štampanje knjiga za siromašne učenike. I brojni drugi srpski političari, među kojima su Ljubomir Kaljević, Miloš Trivunac, Živko Barlovac, Dimitrije Crnobarac, dobročinstvima su se upisali u registar zadužbinara.

Tadašnji bogataši Nikola Spasić, Sima Andrejević Igumanov, Vlajko Kalenić, Samuilo i Golub Janić, Nikola i Evgenija Kiki, Aleksa Krsmanović i Luka Ćelović - Trebinjac veliki deo kapitala dali su u dobrotvorne svrhe.

Trgovac Aleksa Krsmanović, Foto arhiva "Borba"

Zadužbinari su ostavljali svoje kuće, njive, novac..., najčešće za školovanje i usavršavanje siromašne dece, ali i formiranje biblioteka. Među brojnim stipendistima bili su i Milan Rakić, Radoje Domanović, Vojislav Ilić Mlađi, Stanoje Stanojević, Draga Ljočić, Dimitrije Rošu, Jovan Cvijić, Mileta Novaković, Veselin Čajkanović, Jovan Erdeljanović, Miloš Moskovljević...

Zadužbine su pomagale i Maticu srpsku, Univerzitet u Beogradu, Srpsku književnu zadrugu, Kolo srpskih sestara, Društvo za podizanje Hrama Svetog Save, Srpsku dobrotvornu zadrugu, Srpsko privredno društvo "Privrednik", Srpsko pevačko društvo, Udruženje prijatelja "Cvijeta Zuzorić", Ligu protiv tuberkuloze u Beogradu.

U Arhivu Srbije se čuva Zahvalnica Srpske književne zadruge svom dobrotvoru Zadužbini "Velimirijanum", čiji je osnivač Velimir Mihailo Teodorović, kao i Povelja Kola srpskih sestara istoj zadužbini, koju je uradio Uroš Predić.

Danas je nezamislivo da imućni građanin zavešta celokupnu imovinu svojoj zemlji "za patriotske ciljeve", kao što je to učinio trgovac Krsmanović testamentom iz 1914. Poklonio je zgradu u Knez Mihailovoj 56 (nekada kafana "Srbska kruna", a danas Biblioteka grada Beograda), zgradu na Terazijama 34 (u kojoj je regent Aleksandar Karađorđević pročitao proglas o ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine), kao i zgrade u ulicama Braće Krsmanović, Koste Glavinića i Karađorđevoj. Takođe, beogradski trgovac Luka Ćelović-Trebinjac svoje ogromno imanje, dobar deo Savamale, ostavio je Beogradskom univerzitetu.


Palata koju je zaveštao Sima Andrejević Igumanov, Foto M. Anđela


TRAŽILI POMOĆ, ALI I POMAGALI

U ARHIVU Srbije je i pismo Radoja Domanovića upućeno ministru prosvete i crkvenih poslova u kom ga moli da mu pošalje 500 dinara, jer:

"Ako hoću da moje bavljenje na strani ne bude beskorisno, moram nabaviti novca za operu, pozorišta (klasična dela, operete, moderna drama), koncerte, na ulaznice za galerije slikarskih radova, vajarskih, za muzeje istorijske, etnografske i druge ustanove... A kad sam već u Nemačkoj (možda nikad više neće biti prilika da ovde živim) da obiđem Lajpcig, Drezden, Štutgart, Berlin i druge manje ili veće centre nemačkog carstva."

POTRESNI PRIMER ARHIVSKI stručnjaci nailazili su i na potresne primere. Među njima je priča o Zadužbini Zorke, Radojke, Milojke i Nikodima Vasića. U stan porodice Vasić u Brankovoj ulici u Beogradu pala je granata tokom bombardovanja (4. februara 1915). Samo je Nikodim preživeo. Kasnije je ovaj učitelj iz Beograda naručio skulpturu u spomen na njegovu nastradalu porodicu. Skulpturu pod nazivom "Nevine žrtve Beograda" izradio je poznati vajar Đoka Jovanović.

Tamo je i molba pesnika Milana Rakića za stipendiju iz Fonda pravnika Milana M. Marića, koja svedoči o njegovim studijama u Parizu.

Ali, srpski umetnici i naučnici su i pomagali. U redovima dobrotvora su Mihajlo Pupin, Katarina Ivanović, dr Vojislav Subotić, Beta Vukanović, Ekatarina Ristivojev (supruga vajara Ilije Kolarevića)...


PORODICA GENERALA SREĆKOVIĆA

POSEBNO mesto među srpskim dobrotvorima zauzimaju general Mihailo Srećković i njegova supruga Agnija.

- Testamentom od 1919. godine Mihailo Srećković zaveštao je imanje koje je, kako navodi, stekao sa suprugom Agnijom "uz veliku štednju" u Takovskoj ulici 12 i 14, za pomoć siromašnim porodicama aktivnih i rezervnih oficira i podoficira - kaže naša sagovornica. - Zadužbinskim sredstvima je na mestu stare zadužbinske zgrade, 1938. godine, podignuta nova u kojoj se danas nalazi sedište beogradske opštine Palilula.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije