HARMONIKOM OSVAJA SVET: Petar Marić puni dvorane od Havaja do Koreje (VIDEO)

Bojana CARANOVIĆ

08. 04. 2019. u 14:03

Petar Marić (29) puni dvorane od Havaja do Koreje svojim umećem na narodnom instrumentu

ХАРМОНИКОМ ОСВАЈА СВЕТ: Петар Марић пуни дворане од Хаваја до Кореје (ВИДЕО)

Petar Marić / Foto Stefan Jovanović

NjEGOVI višečasovni koncerti dižu na noge publiku širom sveta, od Havaja, preko evropskih zemalja, do Kine i Južne Koreje. Sve čuvene sale, poput Kenedi centra u Vašingtonu koji je nedavno napunio, krcate su kad gostuje Beograđanin Petar Marić, maestro na harmonici. Iako se ovaj instrument uglavnom dovodi u vezu sa folk muzikom, Petar je sviranju harmonike dao novu dimenziju. Ceo svet mu se divi, a najmanje ga znaju u njegovoj otadžbini.

Jedan od naših najnagrađivanijih harmonikaša ima samo 29 godina. Prvak je sveta u električnoj harmonici, pobednik Svetskog kupa za harmonikaše u italijanskom gradu Spoleto, nosilac desetina osvojenih nagrada na republičkim i evropskim takmičenjima, dobitnik je važnih priznanja iz oblasti kulture, a dodeljena mu je i titula ambasadora kulture Republike Srbije. Nosilac je projekta "Beograd 2020" i mnogih drugih priznanja.

- Bilo čime da se bavite, ako radite sa mnogo ulaganja i strasti, možete dostići visok nivo u interpretaciji i doživeti da vam se ceo svet divi bez obzira na jezik i kulturu - kaže Petar, za "Novosti". - Za uspeh su potrebne vizija, i spoznaja svojih mana i vrlina.

Prve medalje su počele da se nižu već od devete godine, ali ozbiljnu svetsku karijeru Petar je započeo pre 13 godina. Kao "sveži" diplomac Srednje muzičke škole u Beogradu, pobedio je na Svetskom kupu za juniore u Norveškoj. Zapazio ga je Federik Dešamp, jedan od vodećih svetskih profesora i predsednik organizacije "Svetski trofej" harmonike. Usledio je poziv za Francusku. Tako je Petar završio akademiju u Parizu kod Franka Angelisa i privatnu školu za talente Frederika Dešampa, a master u Bratislavi kod Tibora Raca.

- Na prvo mesto za sve što sam postigao stavljam preveliki rad, podršku roditelja i profesora, a talenat je nešto sa čime sam rođen - kaže Marić. - Dug je put, mnogo je uspona i padova da bi se stiglo na visoku poziciju u bilo kom zanimanju. Kvalitet u profesiji je prvi stepenik, ali su najvažniji međuljudski odnosi. Poslednjih desetak godina putujem svetom, imam mnogo odsviranih koncerata, sarađujem sa ljudima mnogih nacija, i nemam nijednog neprijatelja. Ponosan sam na to, jer baš ti momenti, saradnici, publika, prijatelji koje neprestano stičem, vraćaju mi energiju i čine moj život bogatim. Zato spavam sa osmehom.

Kako kaže, veliku zahvalnost za svoj put duguje profesoru Aleksandru Nikoliću, velikom čoveku, umetniku i pedagogu. Sa njim je, veli kroz smeh, u detinjstvu provodio više vremena nego sa roditeljima.

Foto Privatna arhiva


- Davao mi je lekcije iz muzike, ali i o životu, usadio mi pobednički duh, dozvolivši mojim kvalitetima da se istaknu - priča naš sagovornik. - Imao sam sreće da su me roditelji podržavali u ostvarivanju mog sna. Davali su mi vetar u leđa, a ja sam se vraćao sa peharima.

Za sebe kaže da je proračunat, perfekcionista i radoholičar, koji voli organizaciju svog vremena, unikatnost i da uvek pruža maksimum.


Bar deset meseci godišnje Petar provodi na turnejama, rezervisan i po godinu dana unapred. Ima više od šest sati koncertnog repertoara, a na programu su dela klasičnih kompozitora, popularne muzike celog sveta, srpske muzike, a takođe i njegove kompozicija koje nailaze na sjajne kritike.

IZABRALA ONA MENE PRVI put sam se susreo sa harmonikom na rođendanu kod druga iz vrtića, kada sam imao pet godina - kaže naš umetnik. - Svi su bili razigrani i veseli, i od skakutanja dece jedna crna kutija je spala sa kreveta i otvorila se ispred mene. U njoj je bila mala zelena harmonika. Uzeo sam je, okrenuo naopačke, jer sam levoruk, i krenuo da istražujem. To je bio novi izvor zanimanja za mene i tako je počelo. Kada se toga setim, više mi deluje da je harmonika izabrala mene nego ja nju.

- Putovanja svetom mi prijaju, nimalo ne osećam zamor i uživam u svakom trenutku, jer obožavam svoj posao kojim usrećujem ljude koji dolaze da me slušaju - kaže Petar. - Zauzvrat, publika me hrani energijom i emocijama, a uz sve to, od posla koji najviše volim mogu da živim. Svestan sam da to nije moguće u Srbiji, da umetnost nije mnogo na ceni, pa harmoniku sviram mnogo više van naših granica. Nije, zato, čudo što u mojoj otadžbini najmanje znaju za mene.

Najviše vremena Petar provodi na američkom tlu. "Leže" mu, kako kaže, temperament ljudi i vrednovanje truda i zalaganja.

- Možda u budućnosti sebe najpre vidim u Njujorku, centru svih umetnosti pa i muzike, gde imam mnogo prijatelja koji su mi postali kao familija - kaže Petar. - Cilj mi je da krajem ove ili početkom naredne godine krunišem dosadašnji rad sa solo nastupom u Karnegi holu, da se najlepše moguće predstavim njujorškoj publici.

GOST KOD ĐOKOVIĆA

NEDAVNO je Petar u Monaku svirao na privatnoj zabavi Novaka Đokovića. Otac proslavljenog tenisera Srđan Đoković je kod Petrovog kuma Ace Ivkovića na slavi slučajno čuo kako mladić svira harmoniku.


- Bio je oduševljen, pa me je ubrzo posle toga pozvao da sviram u Monaku kod Novaka - priča Petar. - U prijateljskim sam odnosima sa porodicom Đoković, a Novaku sam pokazao nekoliko nota na harmonici. Zadovoljstvo mi je da sam bio njihov gost i da se često srećemo i fino pozdravljamo, od slava do evropskih aerodroma. Imam izuzetno poštovanje za Novaka, koji je pre svega sjajan čovek, a za to šta je postigao u sportu ne postoje reči kojima bi se to izreklo.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Braco

08.04.2019. 19:00

Petra sam upoznao sasvim slucajno ovdje u SAD. On je vidjeo Srpski Grb na mom brodu I povikao mi sa drugog broad. Kasnije je svirao I na koncertu ali I u srednjoj skoli da bi pokazao djeci umjetnost I cari harmonike. Ovaj covjek je virtouz na harmonici I dok ga ne cujete ne mozete vjerovati kakve sve zvuke harmonica pravi pod njegovim prstima. Srbija bi trebala da se dici sa njim jer on predstavlja Srbiju u svakom kutku na svijetu. A ne da se dice onim nakazama sa realitija.