NEOBIČNO VENČANJE KOD KIKINDE: Indijka postala Sofija, pa se udala za Peru

R. Šegrt

09. 05. 2018. u 10:02

U Bašaidu kod Kikinde neobično venčanje Atile Fehera i Serbi Snoubol iz dalekog Melburna. U Australiji sklopili građanski brak, a pred Bogom se zakleli u banatskoj pravoslavnoj crkvi

НЕОБИЧНО ВЕНЧАЊЕ КОД КИКИНДЕ: Индијка постала Софија, па се удала за Перу

Foto Goran Birimac

ČUDNI su, dete, putevi Gospodnji. Svakome je odozgore određen put kojim će ići. Sudbina je ovo, šta bi drugo bilo. I ljubav, dete moje - kaže baba Melanija iz Bašaida, a njene reči ovih dana često ponavljaju i ostali žitelji ovog mesta kod Kikinde dok pričaju kako je bilo na neobičnom venčanju u lokalnoj pravoslavnoj crkvi. Mlada je bila Indijka Serbi Snoubol, koju je pred oltar doveo Atila Feher Pero, mladić iz ovog kraja, koji već 13 godina živi u Melburnu.

Njih dvoje upoznali su se i zavoleli u Australiji. Tamo su sklopili građanski brak, a sada su poželeli da organizuju crkveno venčanje, i to u njegovoj domovini.

- Više je razloga zbog kojih smo venčanje organizovali u Bašaidu. Najpre, jer sam odrastao u tom mestu, u kom živi polovina moje najbliže rodbine. U rodni kraj nisam dolazio otkako sam otišao u Australiju, pa sam odlučio da se sada svi okupimo i vidimo na jednom mestu. Osim toga, moja supruga je gledala fotografije crkve u Bašaidu i veoma joj se dopala, pa je i ona poželela da se baš tu venčamo i organizujemo slavlje za svu rodbinu i prijatelje. U toj crkvi smo kršteni i ja, moj brat i deda, pa sam joj još ranije pokazao fotografije koje snima moj drugar iz sela Goran i ona se oduševila - priča Atila.

Kao i na svakom venčanju, bilo je i pevanja i plakanja. Proradile su emocije, jer Atila nije video rođake 13 godina. Sa nekima se tek sada upoznao.

- Želeo sam da ih sve vidim, a da smo ih pojedinčano obilazili, ne bismo stigli ni za mesec dana. Zato smo odlučili da ih okupimo na ovaj način, jer ne znam kada ćemo ponovo doći - kaže Atila.

LjUBAV Venčanje Atile i Sofije u bašaidskoj crkvi

Iz Melburna su, zbog venčanja, u Srbiju doputovale i majka i sestra mlade Indijke, koje su bile oduševljene onim što su videle.

- Naši običaji i kultura imaju sličnosti, mladencima se vežu ruke, a bacaju se i novčići za sreću. Crkva je veoma lepa, a oduševila nas je i arhitektura celog sela. Ima mnogo lepih fasada, pa voća ispred kuća, lepih drvoreda. To vidimo po celoj Srbiji i to nam se baš dopada. Nigde nema ovako nešto. Veselje je bilo mnogo lepo i svi smo se lepo zabavili - prenela je utiske naša snajka Sofija.

Dan pre venčanja u bašaidskoj crkvi mlada se najpre krstila, kao i njen i Atilin dvogodišnji sin. Taj čin oduševio je ne samo meštane, već i sveštenika Milenka Savića.



- Nikada ovakvo krštenje i venčanje nismo imali u našoj crkvi, a ja sam ovde na službi već 24 godine. Mlada je za sebe odabrala crkveno ime Sofija, a mladić je već ranije kršten u našoj crkvi i zove se Pero. Mladoženjina majka je iz Bašaida, od Pajtaševih, i zato je venčanje ovde obavljeno - priča otac Milenko.

Oduševljenje meštana izazvala je i svadbena povorka, jer su mladenci do crkve došli u fijakeru, a mlada je bila odevena u tradicionalnu svečanu indijsku haljinu, roze boje, sa velikim velom koji joj je sakrivao lice.

- Venčanje je, naravno, obavljeno po svim pravoslavnim crkvenim pravilima. Mladine majka i sestra su mi zahvalile na ovom lepom činu. Istovremeno su nam rekle da ima nekih sličnosti, jer se i kod njih bacaju novčići kada mladenci izađu iz hrama - priča otac Milenko.

Mladenci i njihove rođake u Srbiji će ostati još desetak dana kako bi što bolje upoznale Atilinu domovinu, a onda će se vratiti u Melburn. Uz prtljag će poneti lepe uspomene, mnogo ljubavi, emocija, a po srpskom običaju, ispratiće ih i pokoja suza.


HRAM IZ 1833. GODINE

CRKVA u Bašaidu izgrađena je u više građevinskih stilova kitnjastog vojvođanskog baroka 1833. godine. Ikonostas i zidne ikone je uradio čuveni ikonopisac tog vremena Pavle Simić iz Novog Sada. Oslikavanje je trajalo punih šest godina.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (6)

Prle i Tihi

09.05.2018. 12:28

Ima tu mnogo više sličnosti nego što možete i da pretpostavite, a centralni deo je ceremonija vatre, koja u Indiji ide oko prave vatre, a ovde kod nas za to služe sveće. Naravno ide se sa vezanim rukama, kao simbol toga da su dve osobe postale jedna, to jest nerazdvojne. U Indiji štapići, kod nas kandilo i tamjan, U indiji mantre za blagoslov i sreću mladenaca, kod nas neka vrsta liturgije itd...

Pitu Guli

09.05.2018. 13:00

Ovo ime mlade iz Indije - "Serbi" bi možda zbunilo neke neupućene, ali u Indiji ima negde oko 100 miliona muškaraca i možda još toliko žena koji pripadaju najvišoj kasti u Indiji, a koji su slovenskog to jest srpskog porekla, jer su se Sloveni najpre zvali Srbima ili Rašanima, a u ta davna vremena su se selili u različita daleka područja, od tih Srba nam je ostao SANSKRIT i indijske VEDE, jedan od likova iz tih indijskih narodnih pesama je slučajno ili ne i nekakav princ Srbinda (tj. Srbenda).