BORBA PROTIV BELE KUGE: Mlade iz Ukrajine spasavaju selo
26. 01. 2018. u 21:05
U rusinskom Bikić Dolu na Fruškoj Gori momci se ne žene jer, kažu, nemaju kime. Dejan Bobalj (43) ljubav našao preko "Fejsbuka" u dalekom Mukačevu

Dejan sa budućom suprugom iz Ukrajine
SVADBENO veselje, posle pet godina, konačno se začulo prošle godine u Bikić Dolu, malom sremskom mestu udaljenom sedam kilometara od Šida, i isto toliko od graničnog prelaza Principovac sa Hrvatskom. A sada se sreća osmehnula i prvom čoveku sela. Dejan Bobalj (43) svoju ljubav pronašao je u dalekoj Ukrajini, i to preko društvene mreže "Fejsbuk". Mlada Ljubov Zeljkan je stigla pre nekoliko dana, a kroz osmeh kaže - očekuje da će pored njega zauvek i ostati. Nada se da Ukrajinke mogu da poprave lošu demografsku sliku u njegovom mestu i apeluje na sremske neženje da potraže buduće mlade.
Malo selo, naslonjeno na južne padine Fruške gore, na nadmorskoj visini od 120 metara, raspolaže idealnim uslovima za voćarstvo i vinogradarstvo, čime se ponose njegovi meštani. Ali kao i u većini sela u Srbiji, tako se i u Bikić Dolu rađa malo beba. Protekle godine nije rođeno nijedno dete, dok je sedmoro meštana umrlo. Devojke odlaze u veće gradove, momci se ne žene, jer, kako kažu, nemaju kime.
Bikić Do je najmlađe naselje u šidskoj opštini, u koje su Rusini počeli da se doseljavaju još davne 1848. godine. Prve porodice stigle su sa severoistočne teritorije današnje Republike Slovačke, iz okoline Bardejova i Prešova. Danas u selu živi više od 70 odsto Rusina, ostalo su Srbi i Hrvati, i to pretežno staračka domaćinstva.
Dejan Bobalj, predsednik Saveta mesne zajedice, odlučio je da ostane u selu, jer nije mogao da pronađe posao u struci u gradu.
- Po profesiji sam diplomirani inženjer poljoprivrede. Živim u domaćinstvu sa bratom i mamom i radimo svi zajedno. Bavimo se poljoprivredom i stočarstvom. Uzgajamo breskve, jagode, sadimo kupus i imamo svinje. Od svega toga se može samo preživljavati. Mlađi idu da rade u Slovačku ili Češku, obično oni koji nemaju svoju zemlju ni porodicu. Ja o tome nisam razmišljao, ali moj brat jeste. On hoće da ide iz sela u Češku. On je master profesor geografije i sebe u budućnosti ne vidi kao poljoprivrednika - kaže Bobalj, dodajući da im Češka daje vizu na dve godine, a Slovačka na tri meseca.
Iako je prešao četrdesetu, Dejan nije uspeo da osnuje porodicu, kao ni njegov rođeni brat Darko (35). Kaže da devojke beže u grad, neće u selo. A onda je sasvim slučajno upoznao svoju buduću mladu iz grada Mukačevo u Ukrajini, gde kako kaže, ima više žena od muškaraca.
- Dopisivali smo se pet-šest meseci pa sam prvo ja otišao kod nje, da bi ona posle došla kod mene. Posle prvog boravka u selu, odmah joj se dopalo. Tokom novogodišnjih praznika ja sam boravio kod nje i evo sad smo se, pre nekoliko dana, vratili zajedno u Srbiju - ne krije radost Dejan, koji očekuje da će se još neke njene zemljakinje doseliti kod seoskih neženja, kojih ima oko dvadesetak u Bikić Dolu.
Prema poslednjem popisu, selo ima oko 270 stanovnika, što je najmanji broj otkako ovo mesto postoji.

- Deca pohađaju Osnovnu školu "Sremski front" od prvog do četvrtog razreda, a dalje osnovno obrazovanje nastavljaju u Šidu. Škola ima oko 20 đaka i kombinovana su odeljenja. Od ove školske godine u nastavu se uključilo i osmoro migrantske dece, koja su se veoma lepo uklopila. Mi od prvog dana nismo imali ništa protiv toga da uče zajedno s našom decom - naglašava čelnik sela, koji je na ovoj funkciji već devetu godinu.
Meštani kažu da im je najveći problem voda, jer nemaju seoski vodovod, a za piće se snabdevaju iz arteskih bunara. Lekar ih posećuje jednom nedeljno, dok pošta radi tri puta u toku sedmice.
Saša
27.01.2018. 01:51
Dobro došla! Puno dece imali i svako dobro želim! BRAVO!!!!
A naše snajke su otišle do Saudijske Arabije, da spašavaju Arape.
Komentari (2)