Ovaj košmar želim da zaboravim što pre: Monika (12) prvi put nakon otmice otvorila dušu reporteru Novosti (FOTO + VIDEO)

Jelena ĆOSIN

17. 01. 2020. u 17:52

U Suvom dolu kraj Niša, u skromnom domu žrtve otmice "malčanskog berberina", koja je konačno izašla iz bolnice. Napaćenu devojčicu dočekali zagrljaji najbližih

Овај кошмар желим да заборавим што пре: Моника (12) први пут након отмице отворила душу репортеру Новости (ФОТО + ВИДЕО)

Foto: J. Ćosin

Zabranjeno preuzimanje teksta, ili njegovih delova, kao i fotografija i video snimaka


MNOGO sam srećna. Konačno sam se posle skoro mesec dana košmara, koji želim da zaboravim što pre, ponovo kod svoje kuće. Jedva sam čekala da upoznam i zagrlim svog psa, maltezera Leu.

Ovo je reporteru "Novosti", na vratima svog trošnog doma u Suvom dolu kraj Niša, kroz osmeh rekla dvanaestogodišnja Monika K. Ona je u petak 17. januara, posle tri sedmice, izašla iz bolnice, u koju je smeštena posle desetodnevne potrage i spasa iz ruku otmičara Ninislava Jovanovića.

Napaćenu devojčicu, koju je 19. decembra na putu do škole oteo "malčanski berberin", dočekali su zagrljaji najbližih. Hrabra Monika je lavovski podnela torturu monstruma koji ju je zlostavljao, danima je krio i vodao po svrljiškim i knjaževačkim brdima, po hladnoći i vetru. Ipak je u svoj dom ušla uz veliki osmeh, u pratnji roditelja Roberta i Aleksandre, dok su je na vratima čekali baka i deka. Niko nije ni pokušavao da krije suze radosnice. Najlepši osmeh, ipak, joj je izmamio lavež novog kućnog ljubimca, kojeg je upoznala.

MAJKA BRINULA I U BOLNICI Monikina majka Aleksandra nije imala snage da govori za naš list. Ona je sve vreme bila sa svojim deteom u bolnici. Od brige je i sama, kako kaže, više puta završavala na infuziji. Izgubila je na kilaži, ali nije krila radost što je njeno dete ponovo kod kuće. Reporter "Novosti" ostavio ih je da slave u njihovom skromnom domu uz obećanje da će sledeći put o Moniki pisati kada postane slavna kreatorka.

- Pas je presladak, kao da me poznaje. Toliko je umiljat - rekla je devojčica, koja će ovaj dan i izlazak iz bolnice slaviti kao novi početak u životu.

Kako nam je rekla, želi da ostvari svoje snove, da završi školu i postane modna kreatorka. Suze i smeh smenjivali su se i na licima njenih roditelja, koji su je dočekali sa tortom dobrodošlice i poklonima. Prošla je, kažu, večnost od dana kada je njihova mezimica kobnog jutra oteta, i nemaju dovoljno pravih reči kojima bi opisali radost što su, posle izuzetno teškog perioda, ponovo svi na okupu.

- Hvala dragom Bogu i policiji koja je danonoćno tražila, hvala i Emilu Živiću koji ju je pronašao onog dana u kući svoje rođake. Hvala svima koji su bili uz nas i koji su nam pomogli da danas dočekamo naše dete, našu lepoticu živu i zdravu - u dahu priča Monikin otac Robert dok seče najveće parče torte svojoj ljubimici.

On kaže da mu je sada cilj da detetu obezbedi sve što joj je potrebno da prevaziđe tragediju na najbolji mogući način. A to neće biti nimalo lako, jer Robret je sezonski radnik, a Aleksandra je zaposlena u "Benetonu" i sada će morati na bolovanje.

- Želim da joj sredim sobu, da joj obezbedim normalne uslove da završi ovaj razred, najverovatnije od kuće, jer i dalje psihički i fizički iscrpljena. Radiću sezonske poslove, neki ljudi su slali i pomoć i hvala im na tome. Sada kada nam se dete vratilo živo, sve imamo - priča nam Robert.

U razgovoru sa našim reporterom, još jednom je smogao snage da priča o danima koje njegova porodica i on žele da ostave iza sebe.

- Mnogo je toga prošla, nije jela, nije spavala. Izgubila je na kilaži. Uglavnom je bila napolju, danima po hladnoći na otvorenom, a tog jutra kada je krenula u školu, nije se baš ni toplo obukla. Nije mi jasno kako je mogla da pređe toliko kilometara. Ispričala nam je da je nekoliko puta čak čula bat čizama policajaca, ali da nije mogla da pobegne. Ona je jedna hrabra devojčica. Smogla je snage da se danas smeje, a i u bolnici su se čudili koliko je hrabra. Sada tu priču želimo da zatvorimo, da je više ne spominjemo. Nikad više. I da se posvetimo budućnosti. Da vidimo kako ćemo dete da izvedemo na pravi put - govori nam na kraju Robert.

Monika je u petak 17.januara puštena iz KBC Niš, nakon odluke konzilijuma, ali će, kako saznajemo, ekipa lekara i tim psihologa i dalje redovno obavljati razgovore sa njom i roditeljima.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (9)

Mace..

17.01.2020. 18:28

Bozeee cuvaj sva decaaa,nema nista bolnije i strasnije za svaki roditelj kad se nesto lose desi svom detetu...Majka sam na 12 godisna cerka,dusa zna da me boli za nju,dali bi zivot za nju ....Cuvajte svoja deca,pazite i da nam bog cuva i bude uvek sa njima❤️

ANA

17.01.2020. 19:21

Valjda se za ovog čoveka može naći neki stalan posao, Moniki neka stipendija, da joj se pomogne da prevaziđe sve strahote koje je preživela uz pomoć porodice. Devojčica je pokazala izuzetnu snagu i hrabrost i verujem da će izrasti u uspešnu osobu, a ovo ostaviti u prošlosti kao neki ružan san.

Novi Sad❤️

17.01.2020. 20:02

Neka je živa i zdrava devojčica❤️Bravo roditeljima za psa, odlično će terapeutski delovati na nju

Ana

17.01.2020. 20:23

Hvala Bogu da je devojcica pronadjena ziva i da se oporavlja od trauma, koje, ipak, ostaju za celi zivot. Verujem da ce je novinari sada pustiti da u miru nastavi svoj zivot i skolovanje , te da nece puniti novinarske stupce i tiraze sa novim detaljima i pricama. Najgore je proslo..,srecno Monika !

Mirka

17.01.2020. 22:08

Bog joj dao svako dobro i da se sto pre oporavi.Bilo bi lepo i humano kad bi Moniki i njenim roditeljima moglo da se pomogne i obezbedi da promene mesto stanovanja.Sto dalje od mesta koje ce je uvek podsecati na zlo koje je prezivela.

Mopsi

18.01.2020. 06:32

Zelim da posaljem novcani doprinos maloj Moniki ali ne znam kako. Kako da stupim u kontak sa porodicom? Poslala bih preko Western union jer zivim u inostranstvu.

Goran

19.01.2020. 08:01

@Mopsi - Moj savet je da mozda kontaktirate Igora Jurica. Njega cete lako pronaci na instagramu. Pitajte ga za savet, siguran sal da ce vam izaci u susret.