Poražavajuća statistika - Od 4.700 sela 1.200 je u fazi nestajanja, oko 100 je napušteno: Poljoprivrednicima penzija manja i od socijalne pomoći
20. 06. 2020. u 20:00
Spisak penzionera u Srbiji koji se bave stočarstvom, voćarstvom i zemljoradnjom u poslednjih 10 godina skraćen za čak 54.000

Foto Tanjug
Činjenica je da su migracije stanovništva iz sela u gradove sve veće, ali postoje i drugi razlozi koji su doveli do skraćivanja poljoprivrednog spiska. Kada je sredinom osamdesetih godina usvojen Zakon o penzijskom osiguranju poljoprivrednika, država je, da bi ubrzala njihovo penzionisanje, poklonila 10 godina tzv. solidarnog staža. Tako smo već devedesetih dobili prve poljoprivredne penzionere, a u isto vreme i problem sa tekućim uplatama staža.
Dugovi su rasli jer do 2004. godine istupanje iz osiguranja nije bilo moguće, a od tada je obaveza da jedan član domaćinstva bude osiguran. Međutim, propis se menja 2010, pa do 2015. istupanja ponovo nije bilo. Izuzetno, uvek je moguće jednogodišnje mirovanje staža.
- Prema podacima Fonda od 1997. do 2020. godine, korisnika penzije iz kategorije poljoprivrednika bilo je najviše 2006. godine, i to 229.293 - kažu u Fondu PIO. - U godinama posle toga statistika počinje da beleži postepen pad.
Prosečan iznos na poljoprivrednom čeku trenutno je 11.882 dinara, a uslovi za ostvarivanje prava su isti, bez obzira na kategoriju osiguranja. To znači da jednake mogućnosti imaju oni koji su staž stekli kao zaposleni, osiguranici samostalnih delatnosti ili oni koji su se bavili poljoprivredom. Razlikuju se samo u zavisnosti od vrste prava, odnosno da li je u pitanju starosna, prevremena starosna, invalidska ili porodična penzija.
Branislav Gulan, član Nacionalnog tima za preporod sela, kaže, za "Novosti", da postoje mnogobrojni razlozi koji dovode do odumiranja poljoprivrednih penzionera, a kao jedan od najvažnijih je iznos na čeku, koji je manji čak i od socijalne pomoći. Srpsko selo takođe danas karakteriše starije stanovništvo - prosek njihovih godina je 43,6, dok je u gradu 41,3 godine.
Foto: N. Živanović
- S druge strane, prosečni nosilac poljoprivrednog gazdinstva star je 61 godinu i ima dva leta više nego 2012. godine - objašnjava naš sagovornik. - Tek svaki 14. je mlađi od 40 godina. Poljoprivreda je, nažalost, u poslednje tri decenije beležila rast od samo 0,45 odsto godišnje.
Kako tvrdi Gulan, nije kraća samo lista poljoprivrednih penzionera, već i gazdinstava. Od 566.000 gazdinstava, koliko ih je Srbija imala 2012. godine, sada je taj broj manji za čak 66.000. Od ukupnog broja, kod 217.000 je posed manji od dva hektara, a nad 120.000 imanja gazduju sedamdesetogodišnjaci.
U ovom trenutku ima oko 370.000 onih koji su obveznici PIO za poljoprivrednike, od čega 74.000 nije u sistemu, odnosno ili su umrli ili imaju penzijsko osiguranje po drugom osnovu.
- Problem je i to što mnoga poljoprivredna gazdinstva ne prave ekonomsku vrednost da bi mogla da plaćaju obaveze prema PIO, odnosno samo od 50.000 do 70.000 poljoprivrednika može da svojim radom obezbedi plaćanje doprinosa, koji iznose od 80.000 do 90.000 dinara godišnje - naglašava Gulan. - Podsetimo na to da važeći penzioni sistem za poljoprivrednike postoji od 1986. godine, kao i da je u 2018. godini postojalo 184 milijarde dinara, što je oko milijardu i po evra, neplaćenih obaveza. Što je još gore, čak 95 odsto tih obaveza je apsolutno nenaplativo. Zbog toga je nužan novi penzioni sistem za poljoprivrednike koji će biti održiv u budućnosti.
Naš sagovornik navodi da je prosečna paorska penzija u 2018. godini bila svega 11.805 dinara, što je za više od 3.000 dinara manje od najmanje prosečne penzije u Srbiji. Ima i onih koji primaju manje čak i od tog proseka, i takvih je čak 28.776 paora.
Foto: N. Živanović
- Strategija razvoja sela postoji, ali ona, nažalost, stoji negde u fioci - kaže Gulan. - Ljudi se plaše povratka u selo, i sada se vraćaju samo oni koji su sa 15 ili 16 godina pobegli u najveće gradove. To su danas starci, stari više od šest decenija. Ljudi moraju da znaju da povratak na selo ne znači vraćanje motici i ralu, već posvećivanje modernoj poljoprivredi, koja pruža ozbiljnu perspektivu. Kada bismo to shvatili ne bismo imali oko 800.000 hektara zemlje koju niko ne koristi.