Pozorišna kritika: Beloruska priča

Dragana Bošković

17. 04. 2020. u 13:46

Dmitri Bogoslavski: "Ako sutrašnji dan nikada ne dođe". Reditelj Aleksandr Garcujev Teatar beloruske drame, Minsk, Belorusija

Позоришна критика: Белоруска прича

Dragana Bošković

Na poslednjem, 29. međunarodnom pozorišnom festivalu "Slavija", marta 2020., nastupilo je i Republičko pozorište beloruske drame iz Minska, sa predstavom "Ako sutrašnji dan nikada ne dođe", po tekstu Dmitrija Bogoslavskog i u režiji barda beloruskog teatra, Aleksandra Garcujeva. Standardno kvalitetan, i pomenuti beloruski prestonički teatar je ovu dramu o otuđenosti roditelja i dece i "socijalnoj distanci" različitih slojeva odigrao dobro, sa merom, kao kamernu predstavu o složenim (među)ljudskim odnosima. Vasilije, tinejdžer (simpatičan Andrej Novik), hoće da se ubije skokom sa terase, jer se oseća neostvarenim u svim domenima života.

Roditelji su na odmoru u Londonu, devojka iz susedstva ga neće, ostavljen je sa paralizovanim dedom, koji ne govori. Neočekivanu pomoć dobija od čistača dvorišta, Antona (sugestivan Dmitri Davidovič). On ga uči, i nauči, sopstvenim primerom, kako da se izbori sa svojim frustracijama i sa roditeljima, okupiranim svojim bračnim problemima i trkom za zaradom, a to dovede i do otkrića da njegov voljeni deda nije nem, nego je prestao da govori iz protesta... Sutrašnji dan će svakako doći, odgovor je na pitanje iz naslova predstave, bar za mladog Vasilija...


No, da li će bolje sutra svanuti i kolegama iz teatara širom Belorusije, zavisi od najviših instanci nama prijateljske zemlje, koje, pišu nama i ostalim evropskim prijateljima beloruske kolege, nisu odlučile da prekinu rad teatrima. Tako, većina pozorišta je nastavila da priprema predstave i da igra pred obično ne više od dvadesetak gledalaca, u velikom strahu strahu od korona virusa u prepunom gradskom saobraćaju, kao i od velikih grupa kolega, sa kojima predstave stvaraju...


"Produžavajući rad na predstavama, mi tako ugrožavamo zdravlje i život i gledalaca, i zaposlenih u teatru, kao i njihovih porodica", piše, u peticiji Ministarstvu kulture Belorusije, 863 pozorišna radnika. "Smatramo to nedopustivim!"


Tekst peticije i apel za pomoć, vaš kritičar, koji bi u ovom trenutku bio član žirija pozorišnog festivala u gradu Mogiljev, primio je od kolega iz Dramskog teatra u ovom gradu, sedištu festivala. "Država nam dopušta da odemo na odmor, ali sa 2/3 plate, što je nedovoljno za život. A penzioneri - bez primanja!...Glumci na probe gotovo uopšte ne dolaze, deo zaposlenih ipak dolazi... Užasno!"


Beloruske kolege javljaju, da je Ministarstvo kulture, odgovarajući na njihovu peticiju, preduzelo "polumere", ubeđujući ih da ne treba da brinu. Stanje je i dalje isto: glumci i reditelji uglavnom ne dolaze na probe, tehnička služba radi, priprema dekor i rekvizitu za premijeru (!)... "Kod nas u zemlji nema punog karantina. O službi koja nije neophodna za preživavanje, kao što je pozorište, niko i ne govori!"


U peticiji svom Ministarstvu kulture, kojom zahtevaju uvođenje karantina za sve zaposlene u beloruskim pozorištima, kolege se pozivaju na sudbinu Viktora Daškeviča, glumca Nacionalnog dramskog teatra iz beloruskog grada Vitebsk, koji je preminuo 31. marta, od posledica zaraze korona virusom.


Neka ova pozorišna kritika bude posvećena sutrašnjem danu, koji će, nadamo se, svima nama u pozorištu, ipak doći!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije