Čarls Simić: Slutim veliko krvoproliće u Americi
30. 08. 2017. u 19:57
Čarls Simić, pesnik srpskog porekla, susreo se danas sa beogradskim novinarima. Mnogi ne žele ni da čuju Trampovo ime, fizički im pozli
.jpg)
Foto P. Milošević
NIŠTA nas dobro ne čeka. Slutim krvoproliće u Americi, jer su mnogo zavoleli ratove. Svi vole ratove. Znali smo, da i ako pobedi Hilari Klinton, da će biti sukoba, sa Sirijom, Rusijom... Strašna je situacija. Tramp je pitao neke generale koliko Amerika ima atomskog oružja. Kada je saznao zapitao je: "A što ga ne upotrebimo?" Ti generali jesu budale, ali nisu tolike budale. Oni su naša nada da se neće sve pretvoriti u prah. Niko više nije optimista u SAD, jer niko ne zna kako će ovo da se završi.
Veliki američki pesnik našeg porekla Čarls Simić, izneo je ovu neveselu viziju svetske i američke budućnosti na danas izuzetno posećenoj konferenciji za novinare u izdavačkoj kući "Arhipelag", koja u prevodu Vesne Roganović na srpskom objavljuje njegove pesme i eseje. U rodni Beograd, gde će se večeras u Domu omladine od 20 časova susresti sa svojim čitaocima i poštovaocima, došao je preko Struge, gde je značajnim američkim i evropskim priznanjima pridodao i "Zlatni venac", tamošnjih Večeri poezije.
- U Americi je politički sistem slomljen, urušen - nastavio je Simić. - Nekada je u Kongresu i Senatu postojala još neka brana da nešto ne sme da se uradi. Ali, politiku je upropastila odluka Vrhovnog suda da bogati ljudi mogu novcem uticati na sve. Amerikanci su stvarno u jednom velikom sosu. Mnogi ljudi ne žele ni da čuju Trampovo ime, fizički im pozli. Ali naći će oni već neki rat, a kada je rat cela će se zemlja ujediniti.
Upitan kakva je budućnost ovog prostora, sa kog potiče, u kontekstu sveta kome preti rat, veliki pesnik je odgovorio:
- Amerika nema nikakav interes u Srbiji i na Balkanu. Skoro pola Amerike ne zna gde je Irak, u kom toliko dugo traje rat i u kome je toliko Amerikanaca poginulo. U njihovim osnovnim i srednjim školama više se ne uči geografija, pa čak ni američka istorija. Ne volim njihovu politiku prema Balkanu. Tramp je iz Stejt departmenta izbacio mnoge ljude, sve one koji su bili poznavaoci određenih delova sveta, jer ga nerviraju. Ne postoji više ozbiljna politička analiza.
Na lično pitanje da li se više oseća Srbin ili Amerikanac, odgovrio je da je već 64 godine u SAD i da je nemoguće da se oseća kao Srbin:
- Možda bih se tako osećao da sam živeo u Čikagu i išao stalno u neku srpsku kafanu. Ipak je to mnogo vremena.
Pesnik koji je mnoge naše poete prevodio na engleski, priznao je i da nikada nije napisao nijednu pesmu na srpskom. Svojevremeno su ga, kaže, ranih sedamdesetih, pozvali iz "Nolita" da prevede neke svoje stihove sa engleskog:
- Shvatio sam da ne mogu. Ne zato što nisam znao reči, već zato što sam izgubio nešto u jeziku. Kada pišem na engleskom za svaku reč znam kako putuje, šta se desi u uvetu i mozgu onog koji je čuje. Tako je biram, da napravi tamo neku malu eksploziju. To za srpski nisam znao. Suviše sam bio mlad kada sam otišao.
.jpg)
O budućnosti poezije u novoj, tehnološkoj eri, u kojoj se sve manje čita ("Jedan student mi je objasnio da nije kul nositi sa sobom knjige, posebno one velike"), Simić je kazao:
- Preživla je tri hiljade godina pa će i ovo danas što se dešava. U Americi se, inače, dosta poezije piše, a to je tako jer su dosta usamljeni.
Govorio je i o svojim omiljenim američkim pesnicima Voltu Vitmanu i Emili Dikinson, ali i o srpskim, Vasku Popi, Momčilu Nastasijeviću, Radetu Draincu, ali i primetio da mu Beograd sada izgleda veći nego kada ga je prethodni put posetio... O Simićevoj poeziji i esejima juče su u "Arhipelagu" govorili i glavni urednik ove izdavačke kuće Gojko Božović i prevodilac Vesna Roganović.
KAKO JE DUŠAN POSTAO ČARLS
NA PITANjE kako je njegovo ime Dušan prepustilo mesto imenu Čarls kada je porodica emigrirala u SAD, čuveni pesnik je otkrio:
- Za to je zaslužan moj otac i neko od Srba sa kojima se tada družio. Valjda su pili... Ocu je tako neko objasnio da je Čarls engleski ekvivalent za ime Dušan. Posle sam video da to nema nikakve veze - rekao je Simić, uz opasku da mu je u Srbiji ostalo malo rođaka, a da je jedan od njih brat od tetke: Dejan Đurović
.jpg)
NE ZNAJU NI KO JE DžEK NIKOLSON
VELIKI pesnik, koji je i univerzitetski profesor osvrnuo se i na veliku neobaveštenost i nezainteresovanost američkih studenata. Ne samo da ne čitaju svetske klasike, poput Dostojevskog i Tolstoja, već i engleske romane čitaju samo u fragmentima:
- Nemaju vremena - bio je ironičan Simić. - Ne znaju ni ko je Džek Nikolson.
PROČITAJTE JOŠ:
NOĆ MUZIKE: Sve je spremno za kulturni spektakl pod zvezdanim nebom
Svetske zvezde na Lidu (Foto)
ŽIVOT "LADE" KROZ VEKOVE: U Salonu Narodnog muzeja u Zrenjaninu predstavljena 63 dela 46 autoraSvetska premijera novog filma Mile Turajlić na prestižnom festivalu u Torontu
Profesor
30.08.2017. 20:53
Primitivni roditelji kao njegovi su tipican primer. Nije samo kod njega slucaj nego ih ima mnogo i Srba i hrvata koji misle da treba da govore jezik te zemlje u kojoj zive sa decom da bi bolje naucili i izgube priliku da im deca znaju maternji jezik sto bi ih automatski vise vezalo sa domovinom. Istovremeno ih roditelji mogu samo pogresno nauciti strani jezik ako nisu tamo i rodjeni!
@Profesor - Kad se donese odluka da se emigrira i kad se prihvati državljanstvo druge države onda se mora uklopiti u novu sredinu i biti lojalan novoj državi. To je teška odluka i morase izbeči šizofrenija dvojnog indetiteta u novoj sredini Još stari rimljani su imali izreku KAD SI U RIMU ONDA SE PONAŠAJ KO RIMLJNIN.
@Profesor - Profesore, ne slažem se sa vama. Maternji jezik je često kamen spoticanja u porodicama koje žive u inostranstvu. Mogu roditelji na silu tjerati dijete da govori srpski, dok ne podje u školu, a poslije mogu da zaborave. Ma koliko vama bilo krivo, nekome ko je rodjen u inostranstvu srpski nije potreban u dnevnom životu, tako da ga djeca jednostavno izbjegavaju kompletno, oni instinktivno govore jezik države u kojoj su odrasli. Ako hoće da nauče, svaka čast, ako neće, ja problema neću praviti.
@Profesor - Niko nije kriv što ga nisu učili kad je bio mali. Nije mogao da promeni roditelje. Primeri su razni. Ima ljudi koji emigriraju, i nisu veliki intelektualci, ali decu uče svom jeziku i kulturi. Ima i i intelektualaca koji se odreknu svega svog. Ima i onih koji su se rodili u Srbiji, zvali se Srbi, a poreklo im nije bilo srpsko...oni naravno da decu nisu učili. Najvaznije da su dobri ljudi
Citat: naslov... Komentar: pusta zhelja nekih antiamerikanaca...USA nece se raspasti kao CCCR...
Komentari (16)