Braća Koen - veliki majstori koji skrivaju srce

R. RADOSAVLjEVIĆ

10. 05. 2015. u 22:43

Filmovi kojima su Džoel i Itan Koen dospeli na tron svetske kinematografije u Kinoteci. Slavna braća odavno su proglašena za najbolje pisce bajki u savremenom filmskom svetu

Браћа Коен - велики мајстори који скривају срце

MAJSKI program Jugoslovenske kinoteke "U fokusu" dovodi pred naše filmofile kultna ostvarenja kojima podseća zbog čega su Džoel i Itan Koen postali najavangardnija i najslavnija braća američkog i svetskog filma.

U ponudi su "Krvavo prosto" iz 1984, prvi dugometražni igrani film koji su zajedno potpisali, i koji se smatra jednim od najboljih debitantskih ostvarenja u istoriji svetske kinematografije. Slede "Milerovo raskršće", "Barton Fink" sa Džonom Turturom i Džonom Gudmenom u glavnim ulogama, "Veliki skok" sa Polom Njumenom i Timom Robinsom, "Fargo", "Veliki Lebovski" u kome su briljirali Džef Bridžis, Džon Gudmen, Džulijen Mur, "Brate, gde si" sa Džordžom Klunijem i Džonom Turturom.

Do kraja maja videćemo i filmove "Čovek koji nije bio tamo", "Razvedi me, zavedi me", dramu "Nema zemlje za starce" koja im je donela četiri Oskara u najvažnijim kategorijama, "Spaliti nakon čitanja" sa Džordžom Klunijem, Bredom Pitom, Džonom Malkovičem i Tildom Svinton i "Ozbiljan čovek". Program zatvara "Čovek zvani hrabrost", ekranizacija romana Čarlsa Portisa, koja se smatra najuspešnijim vesternom koji je ikada snimljen.

Braća Koen, danas simbol prvoklasnog nezavisnog američkog filma, pre nego što su postali prvi postmodernisti u pop filmu, pre nego što su proglašeni za najbolje pisce bajki u filmskom svetu, pre nego što su ih kritičari nazvali "Rubikovim kubistima" američkog filma, i pre nego što su stigli na filmski tron, bili su poznati po neobičnoj duhovitosti i bizarnim šalama koje su smišljali još od detinjstva.

Džoel Koen rođen je 1954, a Itan 1957, u njihovom odrastanju u Sent Luis Parku, u predgrađu Mineapolisa, ključnu ulogu imali su roditelji - otac, profesor ekonomije na Univerzitetu Minesota, naučio ih je važnosti novca, ali i levičarskih ideja, a od majke, istoričarke umetnosti na univerzitetu u Sent Klodu, nasledili su ljubav prema umetnosti. Kad su bili deca, Džoel je zarađivao novac košenjem travnjaka kako bi kupio kameru "vivitar super 8", a kad je stigao i Itan, zajedno sa drugom iz susedstva, Markom Zimeringom, braća su pravila obrade filmova koje su gledali na televiziji. Njihov prvi "filmski" pokušaj bio "Henri Kisindžer, čovek koji dolazi".

"Razvedi me, zavedi me"

Braća Koen su pored gimnazije završili Sajmons Rok koledž, četvorogodišnju liberalnu školu u Masačusetsu, Džoel je zatim studirao na univerzitetu u Njujorku, gde je napravio 30-minutni film Soundings, koji je već tada nagovestio u kom pravcu će ići njegov filmski put - film prikazuje scenu seksa žene sa svojim gluvim momkom, dok naglas fantazira o seksu sa njegovim najboljim prijateljem... Mlađi brat Itan diplomirao je na Univerzitetu Prinston, na odseku za filozofiju, a svoj diplomski rad, esej "Dva viđenja kasnije Vitgenštajnove filozofije", napisao je na - 42 stranice!

Iz njegovih studentskih dana ostalo je upamćeno i to da se više od mesec dana nije pojavljivao na fakultetu, i da je onda dekanu poslao pismo u kom ga obaveštava da je razlog njegovog odustva lovačka nesreća, koja se dogodila u dnevnoj sobi njegovog zeta, i da mu je raznesena leva ruka! Ta vrsta sablasne i gotovo brutalne duhovitosti prisutna je i u njihovom radu još od prvog filma "Krvavo prosto". Danas se ne zna pouzdano gde počinje Džoelova režija, a prestaje Itanovo pisanje, a njihov slobodan i neobuzdani stil ruši sve filmske konvencije, ali i očekivanja publike - filmovi braće Koen uvek su zamršene i napete priče, one ne dozvoljavaju gledaocima da uoče uobičajene tragove koji govore u kom se pravcu priča dalje kreće. Ovi majstori "pokretnih slika", kako analiziraju svetski kritičari, "maestralnim darom uzimaju već veoma potrošene filmske žanrove i ponovo ih ustanovljavaju, kao što Robert Venturi preuređuje neki muzej".

"Koenovi su, izgleda, majstori mahinatorstva čija tehnička veština sakriva srce i emocije. Oni snimaju filmove samo da bi udovoljili sebi, svaki njihov film izaziva hiljadu teza i rasprava, i iza svakog 'vreba' neki književni ili filmski uzor".

BRBLjIVI RODERIK DžEJNS

BRAĆA Koen izmislila su Roderika Džejnsa, koji je kao kourednik potpisan u filmovima "Barton Fink", "Fargo" i "Veliki Lebovski", i kao autor predgovora za scenario "Milerovo raskršće". On u javnosti "galami" o "glupavim" scenarijima Koenovih, i o "glupavosti" njihove kinematografije. Braća su stvorila brbljivog Džejnsa, baš kao što je Itan za svog dekana izmislio lovačku nesreću i velečasnog doktora Samsona Gaziorvica. Roderik Džejns je čak nominovan za Oskara za film "Fargo", ali je časopis "Verajeti" uspeo da otkrije da on ne postoji i da je delo braće Koen.

-"Za nas je najzanimljivije što je Džejns uspeo da osvoji nagradu Britanske akademije, što je pozvan da se priključi Britanskoj filmskoj akademiji, i mi smo ga upisali", -objasnio je kroz smeh Džoel Koen.


KANSKI FESTIVAL

BRAĆA Koen za nekoliko dana stižu u Kan, kao predsednici žirija ovogodišnjeg festivala, a publika s nestrpljenjem očekuje od njih i nove duhovite, izmišljene "smicalice".

-"Nezrelo jeste reč koja najviše odgovara Džoelu i Itanu, uprkos godinama koje imaju", -objašnjava glumica Frensis Makdormen, žena Džoela Koena. Oni su u braku od 1984, i imaju usvojenog sina Pedra Makdormanda Koena, koji je poreklom iz Paragvaja. Makdormandova je igrala u šest filmova braće Koen, a dobila je Oskara za ulogu u filmu "Fargo". Itan Koen oženjen je filmskom montažerkom Trišom Kuk, i obe porodice žive u Njujorku.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije