Za života zadati klasik
25. 06. 2007. u 19:35
Na vest o smrti akademika, književnika Pavla Ugrinova (1926-2007). Veliki romansijer bio je i veliki pozorišni reditelj. Od 1994. bio redovni član SANU, a za svoje književno umeće nagrađen je nizom nagrada, “Ninovom”, “Ivo Andrić”, “Todor Manojlović”, “Bora
Pavle Ugrinov nije bio samo pisac. Svoju umetničku karijeru je započeo kao reditelj i dramaturg u beogradskih pozorištima, pošto je 1952. diplomirao na Akademiji za pozorište i film. Ateljea 212 otvoren je njegovom antologijskom režijom Beketovog komada “Čekajući Godoa”. Zatim je niz godina bio urednik dramskog i serijskog programa na TV Beograd.
Ali, pre toga ipak se ogledao u literaturi. I to, kako to obično biva, u poeziji. Još 1951. napisao je “Bačke zapevke”, koje će objaviti četiri godine kasnije. Pre toga, nekoliko pesama iz ove knjige poslao je “Letopisu Matice srpske” 1953. i potpisao se kao Pavle Ugrinov. Kršteno ime mu je bilo Vasilije Popović. A ime Pavle Ugrinov bilo je ime jednog njegovog pretka, koji se takođe bavio književnošću.
Jedan od najboljih poznavalaca dela Pavla Ugrinova Stojan Đorđić napisao je da je utisak u Ugrinovljevoj umetničkoj viziji suprotan onom iz života. Dok u stvarnom životu “ljudi i događaji promiču pored nas i gube se na putanji nezaustavljivog vremena” i istorije, kod Ugrinova i ljudi, i dogaćaji, i vreme, i istorija “kao da stalno pristižu na nezaustavljivoj putanji umetničkog govora”. S toga je Ugrinov i dobar i rado čitan pisac - postao je zadati klasik.
Nije ostao uskraćen ni za priznanja. Od 1994. bio redovni član SANU, a za svoje književno umeće nagrađen je nizom nagrada, “Ninovom”, “Ivo Andrić”, “Todor Manojlović”, “Bora Stanković”, “Nolitovom”, “Prosvetinom”...