"MA ništa se ne boj, kad nas zapale to ne boli! Kad nas zapale, ići ćemo kod tate", ovako je tiho i odglumljenim "radosnim glasom" krajem maja 1992. Nada Vujičić brisala suze sinu Đorđu, šestogodišnjaku, dok su u učionici Osnovne škole u selu Bradini čekali da "istekne navijeni sat" do kada su zatočene Srpkinje sa decom morale da kažu gde su njihovi muškarci krili oružje.

Komentari (0)