SAMO jedna jedina želja, duboka, jaka, uzvišena odvela je Zorana Kostića (66), iz Beograda, do gradića Sen Mandrije na poluostrvu prekoputa Tulona na jugu Francuske: da svom pradedi Milojku (Najdan) Kostiću, zapali sveću, da mu grob okadi. Prvi put posle vek i još četiri godine više. Nikada niko iz njegove porodice to pre nije učinio, kao ni potomci još 21 Srbina, vojnika i oficira srpske vojske iz Prvog svetskog rata, koji od 1919. godine počivaju na Vojnom groblju u ovom gradiću na Azurnoj obali.

Komentari (0)