KNJIŽEVNA KRITIKA: Susreti s istinom

Slađana Ilić

06. 09. 2023. u 05:00

NOVA zbirka pesama Slobodana Jovića "U kostreti" ("Čigoja štampa") sigurno je jedna od najboljih, objavljenih u ovoj godini.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА: Сусрети с истином

Foto: Privatna arhiva

Svojevoljno distanciran od modernosti i urbanosti, sasvim saživljen sa prirodom, tradicionalnim vrednostima i pravoslavljem, lirski junak (baš kao i autor zbirke) beleži svakodnevne susrete sa Bogom, posvećen malim događajima i stvarima od kojih, zapravo, nema većih, ni značajnijih, a koje, nasuprot njemu, dehristijanizovani čovek u potpunosti previđa, o kojima zapravo uopšte ne razmišlja, okrenut efemernim stvarima, "vrednostima" i dostignućima, spektaklima i novoj realnosti koja razapinje intimnost i slobodu: "Postavljaju stub za novu nadzornu kameru. / Nije to stub za kameru, već vješala, gdje će / razapeti slobodu, intimnost".

Slobodan Jović takođe posve tiho, a tačno i delikatno, beleži i naličje sveta od kojeg želi da je daleko. Čitajući njegovu zbirku, čitalac svedoči o čistoj hrišćanskoj ljubavi. Naprosto je u svakom segmentu svedene, katkad sentenciozne, a gotovo stidljive pesme, oseća, jer ovaj pesnik, to je sasvim izvesno, ne želi nikome da nameće svoja zapažanja, susrete s velikim istinama, sa sudbinama dece, majke, mačke, teleta, puža, božjaka..., svih koji su mu bližnji, a koje uvek može na različite načine prigrliti i razumeti, učiniti sebi jednakima ili pak od sebe višim i važnijim, s punom svešću i osećanjem da svet može biti u harmoniji samo ako su sva Božja bića uvažena i voljena.

Foto promo

Tako njegov lirski junak nalazi ispunjenje kada svoj doručak daje mački koju svakodnevno zatiče u školskom dvorištu, strepi nad mogućnošću da je slučajno zgazio puža koračajući seoskom stazom, a prisustvu Boga, susretu sa njim, svedoči u nalaženju srninog loga, u ozdravljenju bolesnog teleta, u poeziji koja se rađa na licu gluvoneme žene.

On osluškuje srce sveta slušajući srce deteta koje cupka na krilu. Ono je za njega svetinja za koju je ovo "doba malovjerja" sve siromašnije. Ta ubogost, bez razlike, vidljiva je i u selu i u gradu, na svakom mestu bez Boga - tamo gde se "uoči velikih praznika [...] ostavljaju upaljena svjetla", da Bog lakše vidi bezbožnike, tamo gde ne može biti poezije.

Tamo gde su deca, svedoče i pesnik i lirski junak, uvek je poezija, sve da je reč o spisku, svedočanstvu siromaštva: "U arhivu / među istorijom / spakovanom u kutije i fascikle, / pronađoh nešto / što bi moglo biti poezija; / na jednom papiru stajalo je: / Spisak učenika / iz Požarnice / kojima su podijeljene cipele.

To svedočanstvo, kao i mnoga druga u ovoj zbirci, zapravo su biblijske priče. Pesnik koji iz njih nikada nije ni hteo da iskorači, sasvim spontano ih priča i pokazuje kako se iz "siromaštva" rađaju obilje, radost, zahvalnost, pobožnost: "Pedeset ošišanih glavica / odnose dragocjenosti / u pravcu kućeraka / držeći ih pobožno kao babica novorođenče / kao težak slavski kolač".

Nasuprot tome, u zbirci su zabeležena i mesta sramote ljudske vrste. Delikatan, pesnik je izabrao samo najstrašnije primere razmišljajući o prirodi zla, o osećanjima žrtve ("Šta da radi čovjek / koji je preživeo klanje / da li je moć govora sačuvao, / je li mu um ostao nepocijepan?"), o sudbini budućih ratnika, o svrsi metka u ratu i u muzeju, u budućnosti, o ratu i njegovoj istoriji, o odbačenoj štaki čija se značenja s protokom vremena umnožavaju.

I kako "misao o smrti uvijek / nađe način da se / ubaci u vidno polje", a nama se čini da ona nikada nije ni izlazila iz pesnikovog vidokruga, baš kao ni ljubav, čitajući zbirku razumemo kako tim mislima on suvereno vlada, kakva im obličja daje praveći od njih, istovremeno i veliku poeziju i koordinatni sistem, mrežu, u kojoj svako, neminovno, ima svoje mesto: "neko kao jagnje, / a neko kao zvijer".

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MVP by Mozzart Sport: Veliki izbor najboljih sportista Srbije!