FELJTON - PLATAN SVEDOK BOEMSKOG ŽIVOTA: Beograd se nemarno ponašao prema čuburskim kafanama

MI SRBI kafanu nazivamo još i najvećom školom života, da ne kažem univerzitetom, a i da kažem, ne bih pogrešio.

Foto iz knjige "Vračarci krstaši"

Jer, Srbi se mogu pohvaliti da je Beograd prvi dobio kafanu u Evropi, još 1522. godine. Istine radi, zahvaljujući Turcima, i zbog toga smo Turcima veliki dužnici... Turci su na Dorćolu otvorili prvu kafanu, u kojoj su gosti mogli da naruče samo kafu, jer se piće nije točilo. Srbi su odmah shvatili da im je kafana druga kuća.

Poređenja radi, London je dobio prvu kafanu tek 1652, znači 132 godine posle Beograda, a Beč je prvu kafanu ugledao mnogo kasnije, 1694, dakle, 152 godine posle Beograda.

Kao što je danas teško pobrojati sve čuburske kafane, još je teže nabrojati sve slavne ljude, naučnike, profesore, glumce i pevače, intelektualce, boeme, koji su bili njihovi stalni gosti. Dok nije srušena kafana "Kikevac", koja je bila čuburski centar boemije, nikada se nije govorilo: "Idem na Čuburu", već: "Idem na Kikevac".

Procvat Čubure se naročito ogledao u ubrzanom otvaranju kafana. Od 1900. godine Čuburci su bili ponosni na sve svoje kafane: "Trandafilović", "Savinačka kasina", "Toplica", "Orač", "Zadruga", "Sokolac", "Mlava", "Tabor", "Kikevac", "Kalenić"...

JEDNA od najstarijih kafana na Čuburi pominje se 1888. godine. Od dana postanka bila je poznata kao "ciganska kafana", a zvala se "Čubura". U to vreme ubrzo su počele da niču poznate i brojne čuburske kafane. Sve su se nalazile u istoj ulici, u nizu: kafana "Čubura" bila je u broju 1, kafana "Kumanovo" u broju 2, kafana "Struga" u broju 3, kafana "Vranjanac" u broju 7, kafana "Dušanova kruna" u broju 9, kafana "Srpska kraljevina" u broju 12. Tako je počeo da se stvara "rivalitet" za kafanski primat između Čubure i Skadarlije, jer Skadarlija je oduvek važila za prestižan boemski kutak u srcu Beograda.

Beograd se nemarno ponašao prema čuburskim kafanama. Sa lica Čubure preselile su se u zaborav nekada slavne kultne kafane, koje su krasile ne samo Čuburu već i naš stari Beograd. Neko ko u njemu nije bio poslednjih dvadesetak godina, danas bi ga poznao samo po njegovom prirodnom položaju na dve velike reke. Tim povodom jedan stari Beograđanin zabeležio je: "Danas je to grabežljiv grad bez psihičke celine."

ZA RAZLIKU od Čubure, postoji Skadarlija, koja je sačuvala svoj prvobitni izgled, skupa s turskom kaldrmom iz 19. veka. Ona traje i danas, duže od veka. Ovo je jedina boemska četvrt srpske prestonice. Skadarlija je prepuna poznatih kafana, od kojih su "Tri šešira" i "Ima dana" najstarije i na najboljem glasu po dobrom vinu i sjajnim srpskim specijalitetima. Njihove zidove krase slike poznatih srpskih slikara, na kojima su likovi najvećih boema koji su nekada u njima sedeli: Čiča Ilije Stanojevića, Raše Plaovića, pesnika Đure Jakšića, čija je kuća u neposrednoj blizini ovih kafana pretvorena u mali kulturni centar, Rake Drainca, Tina Ujevića, Gustava Krkleca, Desanke Maksimović.

Mnogi su i danas ubeđeni da u skadarlijskim kafanama još caruju duhovi brojnih srpskih velikana iz sveta umetnosti. Na njih nas svake večeri podsećaju glumci, pričajući brojne istinite i izmišljene legende i anegdote o njima. Za znamenite goste bili su rezervisani konobarski doajeni, među kojima je Tasa iz "Ima dana" važio za najboljeg šefa sale u Beogradu, ako ne računamo "gospara" Ivu, cavtatskog Beograđanina u "Klubu književnika", i njegovog konobara-doajena Budu Blagojevića, koji je još za života postao beogradska kafedžijska legenda.

KAFANA "Trandafilović" je voljeni deo srpske kulture. Ovo je jedna od najstarijih i najznamenitijih kafana. U toku svog postojanja više puta je renovirana. Braća Milan i Nikola Trandafilović su 1900. godine došli iz Skoplja u Beograd, u nameri da uče kafanski zanat. Zajedno su zakupili veliku kafanu "Kod složne braće", na uglu Njegoševe i Cvetnog trga, gde su uspešno poslovali. Kada su se razortačili, Milan je od nekog žandarmerijskog podnarednika na uglu Makenzijeve i Mutapove kupio staru nisku kuću, koju je srušio i na njenom mestu sazidao jednospratnu, sa ulazom u broju 43 Mutapove ulice. U bašti je postojao veliki platan koji je zasadio prethodni vlasnik, a koji postoji i danas.

"Trandafilović" je postao za ono vreme moderan restoran, s bogatim enterijerom, ukrašen srpskim folklornim motivima. Bio je poznat po prvoklasnoj hrani, piću i muzici, u njemusu pevali najbolji srpski pevači Anđelija Milić, Danica Obrenić, Zorka Butaš, Ružica Protić, čuveni tenor Vule Jeftić, i svirao ništa manje čuveni violinista Vlastimir Pavlović Carevac.

Gosti za udobnim stolovima u "Trandu" oduvek su pripadali "boljem svetu". Činili su ih intelektualna društva pesnika, književnika, lekara, arhitekata, naučnika, glumaca, advokata i obaveznih šahovskih boema sa Čubure. Vlasnik Milan Trandafilović bio je zaljubljenik u šah i u svojoj kafani okupljao je najbolje šahiste Beograda. Njih su predvodili šahovski velemajstori: Čuburac Petar Trifunović iz Mačvanske ulice, debeljuškasti Banaćanin Bora Kostić, internacionalni majstori Savica Vuković, Ozren Nedeljković i majstori Vasilije Tomović, Sava Vuković i Žarko Stupar. Mečevi su igrani uglavnom u prepodnevnim časovima. Oni bi započinjali svoje partije dok je kafana još bila poluprazna, ali prepuna ljubitelja šaha i "kibicera" za sve njih najlepše igre na svetu, u kojoj nema nasilja, već samo lepote i ferpleja.

MEĐU gostima koje ne smemo da zaboravimo bio je i akrobata Aleksić, koji je postao poznat u evropskim i svetskim okvirima kao prvi čovek koji je preleteo kanal Lamanš viseći ispod aviona na konopcu za koji se držao zubima. Snimio je dva filma - "Nevinost bez zaštite", velikog režisera Makavejeva, i "Desant na Drvar" Fadila Hadžića.

Kada je kultna kafana promenila namenu, na njenom mestu nikla je parfimerija, pa je moj školski drug Zoran Đuverović zajedljivo komentarisao:

"Sad imamo parfimeriju, srećom nije kafilerija!"

On je postao poznat kao "borac za opstanak platana". Zaista, stari platan je opstao u bašti najvećim delom zahvaljujući njemu. Uspeo je čak i da se na njega postavi spomen-ploča, i to na srpskom i na engleskom.

Gle ironije! Ploča postoji u spomen-platanu, a za samu instituciju kakva je bila kafana "Trandafilović" ni spomen-ploče, ni reči, ni obeležja! Bruka za sve nas.

SUTRA: MUZIČKI CAR OTVARA KAFANU

Preporučujemo

Feljton

0 1

FELjTON - RAJSKA BAŠTA DESPOTA STEFANA: Vračar od čudesnih vilenjačkih priča do najelitnije beogradske opštine

26. 03. 2021. u 18:00

Feljton

1 0

FELjTON - LAMENT NAD STARIM KAFANAMA: Sa njima nisu iz sećanja nestali i ljudi koji su činili njihovu dušu

29. 03. 2021. u 18:00

Feljton

0 0

FELjTON - CEPAČI DLAKE NA ČETIRI DELA: Najlepša među ulicama bila je Krunska, krcata zgradama ondašnjih političara, generala i trgovaca

28. 03. 2021. u 18:00

Feljton

0 1

FELjTON - ČUBURA KAO ZVEZDA ZORNjAČA: Beograd su do temelja 44 puta rušile razne vojske

27. 03. 2021. u 18:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije