PISAC KOJI IZBEGAVA TURCIZME: Odlikovao ga je bogat i lep jezik, plastičnost u crtanju događaja, svežina izraza

U SEPTEMBRU 1947. godine Meša je u Sarajevu postavljen za profesora Više pedagoške akademije.

Foto Dokumentacija "Novosti"

Rešenje o postavljenju potpisao je njegov zemljak, uoči rata pesnik, sada ministar u Vladi Bosne i Hercegovine - Cvijetin Mijatović.

"Selimović Meša nije napisao mnogo, ali njegove pripovetke odaju dobrog pripovedača koji zna interesantno da obradi temu i da joj umjetnički da izraz i oblik. Ove odlike naročito dolaze do izražaja u njegovim pripovjetkama 'Jedna će četa ostati', 'Veliko srce' i 'Uvrijeđeni čovjek'. Njegovi književni prikazi iako još ne pokazuju staloženije sagledavanje djela koje prikazuju ipak su pisani sa poznavanjem stvari i analitičkim prilaženjem... Sva trojica su profesori i struka im je književnost. Oni će sigurno ubuduće dati vrijedne književne kritike i književne studije..."
Uprava Saveza književnika Jugoslavije potvrdila je u julu ovaj prijem.
U SEPTEMBRU 1949. godine rodila mu se treća kćerka Jesenka.
Primljen je ponovo u Komunističku partiju. U svojeručno pisanoj izjavi naveo je:
"... Smatram da sam za nepune dvije godine koliko je prošlo od mog isključenja do ponovnog primanja u Partiju imao stav i držanje komuniste, iako mi je ponekad bilo vrlo teško, jer mi se činilo da sam zaboravljen i odbačen. Ponovo sam primljen u partiju 16. juna 1949. godine u osnovnoj partijskoj jedinici Državnog izdavačkog preduzeća 'Svjetlost' u Sarajevu.
Sa svojom drugaricom (sa kojom imam dvoje djece) živim vrlo dobro, slažemo se i volimo. Ona je vrlo dobra po duši i djetinjski naivna. Kći je generala bivše jugoslovenske vojske: on ju je, dok je bila sasvim mlada, udao za bivšeg jugoslovenskog kapetana, koji je kao ratni zarobljenik ostao u Njemačkoj, ali od tog buržujskog porijekla i života danas u njoj nema mnogo tragova. Član je
N. F. Od moje porodice članovi Partije su braća Muhamed, šef željezničke stanice u Tuzli, i Teufik, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova u Sarajevu, te sestra Safija Ramadanović, službenik u Tuzli..."
ZAGREBAČKO Izdavačko preduzeće "Zora" objavilo je Selimovićevu knjigu pripovedaka "Prva četa" (belešku o piscu napisao je Novak Simić, a u njoj su pripovetke "Prva četa", "Uvrijeđeni čovjek" i "Veliko srce"). Simić i ističe neke vrednosti Selimovićeve proze: "U svojim pripovetkama Meša Selimović opisuje istočnu Bosnu i heroizam njenih ljudi za vrijeme oslobodilačkog rata. Neposrednost kazivanja, plastičnost u crtanju događaja, svježina izraza, bogat i lijep jezik, u kojem izbjegava turcizme (inače tako drage bosanskim piscima), osobine su Selimovićeve proze, koje ga stavljaju u prve redove naših mlađih pisaca iz Bosne."
Imenovan je za člana redakcije "Književnih novina", glasila Saveza književnika Jugoslavije (u redakciji su: Fran Albreht, Jovan Boškovski, Joža Horvat, Dušan Kostić, Tanasije Mladenović, Jovan Popović, Petar Šegedin i Risto Tošović).
Boravke u Beogradu koristi za susrete sa starim prijateljima - piscima kao što su Veljko Petrović i Milan Bogdanović.
PIŠE u "Književnim novinama" o "Majoru Bauku" Branka Ćopića, kao dramskom delu, ukazujući na vrline, ali pre svega mane "dramaturškog organizovanja građe".
Sebe svakim danom potvrđuje u partijskom radu. U njegovom dosijeu pretpostavljeni beleže:
"Bavi se pitanjima marksističke estetike i u tom je pravcu jače izgrađen nego u ostalim oblastima marksizma.
Predavanja su mu pravilno postavljena, ali su ponekad spremana na brzinu. Zauzet je drugim stranama te je često izostajao sa predavanja i nije završavao gradivo ili ga je stizao. Kao čovjek je ambiciozan. U ophođenju sa ljudima je pristupačan, iako često svojim držanjem ulijeva nepovjerenje - ljudima izgleda da on zauzima superioran stav.
Može politički vrlo dobro da djeluje među ljudima i prima takve zadatke.
Po izlasku Rezolucije Informbiroa (tada nije bio član Partije) stao je odlučno na liniju našeg CK i u tom pravcu vrlo pozitivno dejstvovao u svojoj okolini..."
U sastavljanju ove karakteristike učestvovali su provereni partijski radnici: Vera Špadijer, Tvrtko Kanaet i Salko Nazečić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije