STRATEŠKO VERBALNO NASILJE: "Gorski vijenac" 2011. je preveden na "crnogorski" jezik - koji ima dva nova slova

IDEJE o obnovi kapele na Lovćenu, uvođenje tzv. crnogorskog jezika kao službenog, potiskivanje srpskog identiteta u crnogorskim udžbenicima za jezik i književnost, zvanična podrška tzv. Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, uslovili su nove podele na crnogorskoj političkoj i kulturnoj sceni, koje nisu mogle mimoići ni loćenskog Prometeja.

Ostaci kapele na Ivanovim koritima / Foto - dokumentacija "Novosti"

"Ako se ne može poništiti Njegoš", piše 2003. godine Milutin Mićović, "može se iskompromitovati kulturni kontekst (srpska nacionalna ideja i kosovsko-vizantijski kulturni obrazac) na koji se oslanja Njegoševo djelo. Kompromitovanje srpskog kulturnog nasljeđa, i kosovskog mita u Crnoj Gori (kao velikosrpski okupacioni koncept), neposredno je podrivanje konstitutivnih obrazaca Crne Gore, i vrlo opaka priprema za likvidaciju njegoševske vertikale...

To što je ranije stvarno učinjeno na Lovćenu (rušenje Njegoševe crkve), sada se sprovodi u prostoru strateškog verbalnog nasilja, kompromitacijom i likvidacijom srpske kulturne i duhovne tradicije u Crnoj Gori, eliminacijom iz javnog života ljudi koji žive i misle sa dubljeg oslonca.

MORALNA dekadencija kulturnog i duhovnog establišmenta (otuđenog od izvora, ispražnjenog od suštine!) u Crnoj Gori otišla je dotle da je Njegoševo i njegoševsko nasljeđe upravo spalo na etikete - 'mitomanija', 'kosovomanija', 'velikosrpska (kulturna i duhovna) ideologija'."

Da bi Crnogorce i "preostale" Srbe otreznili od "njegošomanije", svoje intelektualne snage upregla su i tri univerzitetska profesora književnosti. Ovi "njegošolozi" dobili su svojevremeno zapaženo mesto na crnogorskoj državnoj televiziji.

Jedan od njih je pre nekoliko godina samouvereno tvrdio da je mladi, "neznaveni" Njegoš podlegao pričama o kosovskom predanju svog učitelja Sime Milutinovića Sarajlije koji, prema mišljenju kneza Miloša, "vetar kapom tera", a to predanje, smatra on, pre toga nije bilo prisutno u Crnoj Gori. (Oponent u televizijskom duelu je uzalud pokušavao da pokaže kako kosovsko predanje živi u Crnoj Gori od vladike Vasilija, preko Svetog Petra Cetinjskog, narodnog predanja, do naših dana.)

DRUGI univerzitetski profesor (senator Dukljanske akademije nauka i umetnosti) tvrdio je u nekoliko emisija na državnoj televiziji Crne Gore da je Njegošev Gorski vijenac najgenocidniji spev u evropskoj književnosti, ali da je autor, zahvaljujući svom velikom pesničkom talentu, "umanjio" tu genocidnost u svom spevu.

Treći univerzitetski profesor tvrdi da je Gorski vijenac bio "srpskim jurišnicima... knjiga sa kojom su u rovovima i bratoubilačkim klanjima" išli u "pohod ostvarivanja projekta velikosrpskog hegemonizma".

U skladu sa "novim čitanjem" Njegoša, 2011. godine, pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete Crne gore, Gorski vijenac je preveden na "crnogorski" jezik (koji ima dva nova slova), prvi put 160 godina od njegovog nastanka.

TIM povodom književni kritičar Veselin Matović piše 2012. godine da iza zahteva za "novo čitanje" Njegoša stoji, "uzdignut do najvišeg državnog razloga i upućen sa najvišeg političkog mjesta, zahtjev za novo poricanje s jedne strane - Njegoševog srpskog nacionalnog i jezičkog identiteta, a s druge strane - pravoslavnog sadržaja njegovog djela. To poricanje je konstanta svake crnogorske politike i njihove kulturne orijentacije od 1945. do danas. A kako stvari stoje, biće i ubuduće, čak i pojačanim intenzitetom. Od krilatice 'Ne možemo sa guslama u Evropu' do 'Ne možemo s Njegošem u Evropu' samo je jedan korak."

Godine 2012, kada su se navršile četiri decenije od rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu, aktuelizovano je pitanje njene obnove, o čemu, da podsetimo, postoje odluke Skupštine opštine Cetinje i Izvršnog vijeća SR Crne Gore. Sadašnja Skupština Crne Gore, međutim, voljom vladajuće većine, odbila je zahtev Emila Labudovića, poslanika Nove srpske demokratije, da se o ovome raspravlja u parlamentu.

MITROPOLIT crnogorsko--primorski Amfilohije, tim povodom, izneo je 22. jula 2012. svoj stav i javni zahtev, koji je uputio predsedniku i premijeru Crne Gore, Filipu Vujanoviću i Igoru Lukšiću. Izjavu za televiziju mitropolita Amfilohija preneli su svi vodeći mediji u regionu:

"Imam saznanje da je riječ o privremenoj odluci. Treba ispoštovati posljednju volju crnogorskog vladara, tako što će se kapela izgraditi između tunela i mauzoleja. Prilika je ovog pokoljenja da ono skine taj grijeh sa Crne Gore prema Njegošu. Da se vrati crkva, da se vrati Njegoš, po šesti put mu pretresamo kosti, da se vrati na svoje mjesto. I da kad se neko penje na Lovćen, prvo što će da sretne je Njegoš, njegov grob, i njegova crkvica, crkvica Svetog Petra Cetinjskog, a onda i mauzolej je tu."

POSLANIK vladajuće stranke Miodrag Vuković smatra da se ova inicijativa kosi sa zakonodavstvom Crne Gore (sic!), a u zvaničnom saopštenju samoproklamovane Crnogorske pravoslavne crkve oštro se kritikuju Amfilohijeve "stalne političke akcije širenja i dominacije svetosavlja i velikosrpstva", a s navodnim ciljem "negacije i likvidacije Crne Gore, Crnogoraca i Crnogorske pravoslavne crkve". Jer čin obnavljanja kapele simbolizovao bi "ropstvo Crnogoraca pod srpskim okupatorom i nestanak crnogorske države". Sada je, navodi se u saopštenju, "vješto nađen povod, predstojeća proslava 200-godišnjice Njegoševog rođenja 2013. godine, kako bi se veliki jubilej pretvorio u duhovnu asimilaciju, a potom i političku smrt Crne Gore".

Još žešći otpor obnavljanju kapele pružao je ondašnji predsednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić, koji smatra da je ova inicijativa "atak na temeljne crnogorske vrijednosti", atak koji "država ne smije da dozvoli". Uveren je da će takvih "nasrtaja" uvek biti, sve dok Srpska pravoslavna crkva misli da može da učini ono što se nekada u Crnoj Gori "postizalo oružjem", da "nadomjesti vojnu okupaciju".

Da li će se u godinama koje su pred nama uslediti i još jedna - sedma sahrana Njegoša?!

I da li će, jednog dana, zaista prestati potreba za pisanjem ovakvih neveselih knjiga?

Iznošenjem ova dva pitanja autori su završili svoju knjigu Sedam Njegoševih sahrana - Ka Njegoševom večnom počivalištu, koju je objavila beogradska izdavačka kuća "Jasen" 2013. godine. Prošlo je od tada sedam godina, a odgovori na ta pitanja su poznati.

Preporučujemo

Feljton

0 3

UPOTREBA VELIKOG PESNIKA: Novi talas polemika o tome šta da se radi sa kapelom i mauzolejom

15. 07. 2020. u 19:13

Feljton

0 1

KRALjEV UKAZ DEMANTUJE VLAST

12. 07. 2020. u 18:56

Feljton

0 0

"GORSKI VIJENAC" BESMRTNI UDžBENIK: Posle osamostaljenja Crne Gore, Njegoš postaje predmet protivurečnih interpretacija

16. 07. 2020. u 18:22

Feljton

0 2

BOG JE OPOMINjAO RUŠITELjE: Nećemo rušiti kapelu, rekli su, kao jedan, radnici

14. 07. 2020. u 18:36 >> 18:36

Feljton

0 0

RAZARANjE LOVĆENSKIH SVETINjA

13. 07. 2020. u 20:58

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije