FELJTON - TODORA KADIĆA POČINJE DA SE PRIPREMA ZA OSVETU: Knjaz Danilo je često voeo da nagađa ko su bolji - Srbijanci ili Crnogorci
KNjAZ Danilo nije trpio nikoga ko bi mu mogao ugroziti samovlašće, a posebno je bio kivan plemenskim starješinama, vojvodama, kapetanima i drugim glavarima kojima je obećavao grom i pakao, istrebljenje, ukoliko dozna da se bogate i gule kožu potčinjenima i narodu.
On sam se, međutim, nije toga dosljedno držao. O tome je sačuvano dosta priča i dokumenata. Primjer koji navodimo to nedvosmisleno potvrđuje.
Naime, u želji da ućari i uveća imetak, knjaz Danilo je dao „pod interes“ 3.000 forinti pljevaljskim trgovcima Kujundžićima, zapisuje u jednj priči o Novici Ceroviću Duka Londrović. Kad je shvatio da su ga lukave Sandžaklije izigrali, da neće da vrate ni „glavnicu“, a kamoli kamatu, knjaz Danilo pozove Novicu i pogodi se sa njim da, kako zna i umije, naplati dug, a za nagradu da uzme polovinu tih para.
Čim je obavio posao, Novica je požurio natrag na Cetinje. U Biljardi je, navodno, zatekao samog vojvodu Mirka i potanko mu ispričao šta je učinio. Vojvodi Mirku se to ne dopadne, pa počne grditi Novicu. U tome bane i knjaz Danilo i počne da viče na Mirka:
— Jesam li ja gospodar ili ne? Preko moje riječi ne može niko, pa ni ti Mirko, iako si mi rođeni brat. I za tebe sam gospodar kao i za sve druge Crnogorce!
U nastupu ljutnje, zamahnu da udari brata, ali ga spriječi Novica, preklinjući:
— Ne, gospodare, na brata, za ime boga i Svetoga Jovana…
I NOVICU Cerovića, nesumnjivo jedan od najuticajnijih i najuglednijih glavara i senatora, , umalo nije glave koštalo kad je protivurečio gospodaru. Doživio je i jedan vrlo ružan gest od gospodara. I o tome piše Duka Londrović:
„Jedne večeri skupilo se kod knjaza mnoštvo glavara i senatora. Povede se riječ o Srbiji i Crnoj Gori. U razgovoru se nagađalo da li su bolji Srbijanci ili Crnogorici. Da bi raspravu okončao, knjaz se obrati Novici koji je za sve vrijeme tih razgovora ćutao. Knjaz mu postavi direktno pitanje:
— Što ti misliš, Noko, koji su bolji — Srbijanci ili Crnogorci?
— Gospodaru, oni u Srbiji su jači i bogatiji pa su zato i bolji — odgovori Novica, nenavikao da poltroniše.
Na te riječi knjaz planu. Izgubi kontrolu nad sobom, poče da psuje i viče. Skoči u tom nastupu ljutnje i pljune Novicu.
Planu i Novica pa jurnu na knjaza, ali skočiše Pero Tomov i Đorđije sa drugim senatorima i glavarima te zadržaše Novicu i povedoše ga u drugu prostoriju Biljarde da ga smire i stišaju…“
TO JE BIO razlog da glasiti drobnjački junak, mozak operacije u kojoj su Drobnjaci i Uskoci došli glave zloglasnom turskom zulumćaru i haračliji, Smail-agi Čengiću, zauvijek okrene leđa Cetinju i preseli se u Tušinu. Tu veliku uvredu koju je nanio Novici Ceroviću knjaz Danilo je pokušao da izgladi tako što mu je priredio svečani ispraćaj sa Cetinja, koji priliči takvom junaku i vojskovođi: dok je napuštao crnogorsku prestonicu sa Orlovog krša su pucali topovi…
Ako se sve ovo ima u vidu onda postaje još jasnije zašto osvetoljubivom i na zlo brzom knjazu Danilu nije bilo dovoljno to što je Bjelopavliće pregazio s vojskom, što je popalio kuće i pobio ljude, što je Boškoviće na čelu s popom Ristom prisilio da spas potraže pod turskim skutom, što je toliko zla učinio svojoj sestri i zetu, već je potom počeo da vreba i traga za svima koji su onog dana pod Ostrogom stali uz popa Rista i digli glas zbog sramote koju su knjaz i njegova svita nanijeli Bjelopavlićima. Preko žbira i špijuna je provjeravao pojedine sumnjive ljude koji su na neki način uspjeli da izmaknu njegovom nemilosrđu u prvom naletu.
MEĐU prvima se na spisku za odstrel našao i pop Puniša Pavićević, kapetanski pisar u kapetaniji na Prentinoj glavici, odnosno u Martinićima, a zet Todora Kadića. Knjaz Danilo je za kapetana bio postavio Toka Nikina Šaranovića, uglednog plemenika i velikog junaka , ali nepismenog.
Jednoga dana Puniša otvori pismo od Gospodara upućeno Toku i ima šta vidjeti: pročita svoju smrtnu presudu.Međutim, snađe se i na brzu ruku metne pismo za silav i besprimjetno se iskrade između okupljenog naroda, pa pravo u Spuž. Tamo je zatekao i svoga šuru Todora koji je napustio službu na Cetinju i ispričao mu da je dobio zadatak da ga ubije i zato je prebjegao Turcima.
Po pričanju Miša Zaharijevog Kadića, ekonomiste iz Beograda na jednom bratstveničkom okupljanju u Bovanu krajem devedesetih godina prošlog vijeka ,Todor je navodno imao još jednog brata. Od toga Todorovog brata vode porijeklo on i njegov brat Vojo, ali i još neki Kadići.To su ,po njegovom kazivanju, pričali njegovi stari preci koji su sve do početka Prvog svjetskog rata živjeli u Vraki kod Skadra.Moguće da je to tačno, ali mimo ove priče nijesmo mogli pronaći nikakve druge tragove ,ili dokumenta koji bi ovo potkrijepili. No, i neki hroničari novijeg vremena navode da je Todor imao brata, koji je navodno bio najmlađi od svih sedmoro Aleksine djece, ali to ne dokazuju.
Međutim,da nije bilo ono što se zbilo, da Todor nije ubio Knjaza, o njemu se, moguće je, ne bi toliko ,ili uopšte ne bi govorilo, kao što se ne govori ni o mnogim Bjelopavlićima i Brđanima koji su bili i veliki ljudi i junaci u svoje doba, kazaće prilikom jednog susreta na Bovanu za Vaskrs Živojin Kiro Radović, glasoviti Martinić i vječiti neprijatelj svake vlasti, blagodareći mu javno za djelo koje je učinio.
PREMALO je sigurnih i preciznih podataka šta se potom događalo i kakvim su stradanjima na turskoj teritoriji bili izloženi Todor i njegov zet Puniša. Zna se, međutim,da su se nedugo poslije bjekstva, nekako preko Podgorice i Skadra obreli u Carigradu. Todorova žena i dvoje muške djece ( Nenad i Aleksa)su protjerani iz Crne Gore, a sestra Vilajeta je odvedena na Cetinje. Knjazu Danilu je, izgleda, bilo malo što je obrukao i obeščastio one noći u Ostrogu već je želio još neko vrijeme da uživa u njenoj ljepoti. Po nekim podacima, on je držao u svojim odajama oko dva mjeseca, a onda je preudao za jednog Martinovića, šuru vojvode Mirka, odnosno mlađeg brata njegove žene Stane,dok je njen drugi brat bio crnogorski konzul u Carigradu.Kad je ovaj počeo time da se hvali uvrijeđeni Todor se nije mogao uzdržati: ubio je konzula Martinovića, iako on nije bio ni kriv ni dužan za sramotni čin knjaza Danila i to je najava početka Todorove osvete.
U međuvremenu je naučio i nekoliko jezika. Ne zna se koliko je ostao u Carigradu i kud se odatle sve kretao, tek u jednom trenutku se obreo u Baru i javio čuvenom Selim-begu sa kojim se od ranije poznavao.
LUKAVI TURČIN
DOLAZAK u Bar Todora Kadića nije ostao nezapažen. Našlo se i tu žbira i špijuna koji su dojavili knjazu Danilu gdje se i kod koga krije Kadić. Selim-begu je ubrzo stiglo pismo sa Cetinja u kojemu je Danilo obećavao čizmu zlata za Todorovu glavu. Lukavi Turčin je očigledno umio da kod vatrenog i uvrijeđenog Kadića raspali mržnju i podstakne želju za osvetom. Udesio je zgodu da mu pokaže pismo sa Cetinja i potom više, izgleda, nije bilo razgovora i ubjeđivanja: Todor je odlučio da i po cijenu svoje glave ubije Danila i osveti mu se za sva zla koja mu je nanio.
SUTRA: TURCI IZABRALI KUBURU ZA ATENTAT U KOTORU
Preporučujemo
RAT U UKRAJINI: Zatvara se kotao kod Kurahova, ruske trupe su već u centru grada; Rusi napreduju na svim frontovima (VIDEO)
RAT u Ukrajini - 1001. dan.
20. 11. 2024. u 07:11 >> 02:19
"SPREMITE SE ZA TREĆI SVETSKI RAT!" Nemačka upozorila građane, izdat dokument na 1.000 strana
GRAĐANI Nemačke upozoreni su da se pripreme za mogući treći svetski rat sa Rusijom, nakon što je ruski predsednik Vladimir Putin još jednom zapretio nuklearnim napadom.
20. 11. 2024. u 11:55
MNOGI NE ZNAJU: Šta knez Mihailo pokazuje prstom
SPOMENIK knezu Mihailu Obrenoviću na Trgu republike postao je glavno gradsko sastajalište Beograđana i njihovih gostiju. Međutim, od mnogih ćete čuti da se sastaju ne kod Kneza već “kod konja”.
21. 11. 2024. u 09:47
Komentari (0)