FELJTON - NJEGOŠ UTAMNIČEN U MERMERU IŠČEKUJE SVOJE VASKRSENJE: Niko kao vladika Rade nije definisao tragiku jednog naroda i njegovog bića

LIČNO sam se sreo sa gospodinom Đukanovićem. I uručio sam mu i pismo... I bio sam i sa uvažavanjem države, i kulturom u dijalogu sa predstavnikom vlasti, ali i uvijek ciljno konkretan.

Njegoševa kapela na Lovćenu, Foto "Vikipedija"

Pitao sam ga - koliko može država da pomogne? Da li može da pomogne kao što je pomogla hram u Podgorici? Međutim, on je, naravno, kulturan čovjek pa je sve saslušao i odgovorio da je oformljen odbor za obilježavanje hiljadugodišnjice Vladimira Dukljanskog.

Vladimir se spominje tamo, doduše, i kao Sveti Vladimir. Po njegovim riječima formiran je Odbor na čelu koga je bio, mislim, predsjednik, naš uvaženi gospodin Vujanović. Mi imamo utisak da je sastavljen po nekakvoj političko-partijskoj liniji, ideološkoj... Dobro, to je njihovo pravo da to i tako urade. Nažalost, ni Crnogorska akademija nauka nije prihvatila tu saradnju, iako je bio umoljen predsjednik Đukanović da se Akademija privoli. Sve je poprimilo čudesno nerazumljive konotacije, nejasne, neprimjereno nejasne.

Zajedničko djelo, očevidno, nema zajednički tim. S jedne strane, ne možeš Sveca Kneza proslavljati bez Crkve, a s druge strane, država, odnosno oni koji sada njome upravljaju, koji njome vladaju, oni su na neki način njegovi nasljednici i normalno je u svim normalnim državama i narodima da se zajednički svi uključe, i država i Crkva, u obilježavanje takvih godišnjica i takvih ličnosti. Dobro, oni su uradili to što su uradili. Neka. Imaju oni svoje pravo. I imali su neku svoju ideju, zašto baš tako, neka!

Izdali su i neki zbornik naučnih radova. I u njemu ima nekoliko, ovako, pristojnih članaka, npr. nekog Cvetkovskog iz Makedonije, izuzetno dobar rad. Sve ovo ostalo, manje-više, iskreno rečeno, izuzev neke drevne tekstove, koji su tu preneseni, sve je više ili manje jedan političko-ideološki pamflet, oslonjen i spregnut sa ovom sadašnjom, kako ja nazivam, montenegrinskom ideologijom, fildžanavnojevskom ideologijom.

NEKAKO mi je lijepo, dok to izgovaram. Poštujem ja AVNOJ. Šta drugo da kažem. Ako nije avnojevska, neka mi kažu. Ja pridodam, i nešto malo što je još ovako konkretnije - da je rođena u Brozovom Jajcu, i da je fildžanavnojevska Crna Gora, i da je takva nastala od one ili da je svedena od one koja jeste bila za poštovanje, i da je ta poštovanja dostojna u ona vremena dobila tu svoju nezavisnost. Jest, doduše, da bismo mi stari Crnogorci, Crnogorci Svetoga Petra Cetinjskoga i Svetoga Vasilija, Svetih Nemanjića i Svetog Jovana Vladimira, nekako mnogo više voljeli, a čini mi se i ogromna većina naroda da je sad to ona Crna Gora Gora Svetoga Petra Cetinjskoga, Crna Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, koji je proslavio Miloša Obilića ne samo Obilića poljanom i Ordenom Obilića, nego i onim što je pjevao:

da nada nema više ni u koga
do u BoGa i u svoje ruke,
Nadanje se naše zakopalo
na Kosovo u jednu Grobnicu.

Niko tako nije definisao tragiku jedne države i jednog naroda i njegovog bića kao ovo zakopano nadanje koje iščekuje vaskrsenje. Za ljude je grobnica obično kao simvol smrti i beznađa, naravno, za one koji ne vjeruju u Hrista i koji se samo klanjaju zemaljskim božanstvima. Ali, Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac nije bio takav. On je bio čovjek duboke, kroz oganj, provjerene vjere, kroz stradanje provjerene vjere, stradanje Krsta. Niko nije tako duboko odredio Tajnu Krsta, Tajnu Žrtvovanja, Samožrtvenosti, kao što je to vladika Rade. I tajnu groba „nadanje se naše zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu”. E, to je nadanje nas starih Crnogoraca. Ja sebe pribrojavam takvim, jer moji preci, vojvoda Mina Radulov Radović i knez Raško Ivanov Radović, oni su poslije bitke na Gornjoj Morači 1820. godine pripojili Moraču i Rovca Crnoj Gori Svetog Petra Cetinjskog,

E, DA ... A ONDA mi neki, tamo, prigovaraju što... A meni žao, i svim starim Crnogorcima, što se ova fildžanavnojevska Crna Gora odrekla te grobnice, toga groba, u kome je zakopana nada, od strane Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca. A odrekli su se. I prirodno je da su se odrekli, jer se oni ništa promijenili nijesu, niti se promijenila njihova ideologija, od 1945. g. Njihovi mentori, njihovi duhovni očevi, oni su srušili crkvu Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu, crkvu u kojoj je sahranjen taj isti Petar Drugi Petrović Njegoš, i time pogazili njegovo zavještanje, oskrnavili njegove kosti zemaljske, sasijekli glavu Lovćenu. To je nešto najstrašnije što se dogodilo u Evropi, kukala im majka! Vrijeme će to pokazati. Vrijeme će to pokazati svima odreda, i starim i novim Crnogorcima. Pogotovo ovim Montenegrinima koji temelje ovu sadašnju svoju ideologiju, kako je ja nazivam brozomorna montenegrinska ideologija, na mitologiji prokletoga cara Duklijana. To je ovako definicija te ideologije koja u ovom trenutku vlada sudbinom Crne Gore.

A, blago meni, mi se nadamo u Boga da će nam vratiti crkvu Svetog Petra Cetinjskog na Lovćen, i da će u tu crkvicu biti ponovo pohranjen, utamničeni, Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac. Jer tek tada, pred Bogom ovo govorim, i pred ćivotom Svetog Petra Cetinjskog govorim, tek tada će Crna Gora krenuti pravim i istinskim putem. I tek će tada početi da se vraća sama sebi. A sve dokle Crna Gora se survava sa svetinjom svetopetrovićkom niz lovćenske strane, kukala nam majka!

TUNEL KOJI VODI U PAKAO

NjEGOŠ jeste utamničen u zindan mramorni! Ja sam bio samo jedanput na Lovćenu, da vidim ima li mjesta da se tu vrati crkva. Vidio sam, ima! I neka mauzolej ostane. Ima!

Mauzolej nikome ne smeta, ali prije njega ima divno mjesto na koje se može vratiti crkvica i svaki njen kamen. Poslije onog tunela koji kao da vodi u pakao kako je urađen, kojim je rasječena utroba Lovćena. O Bože, to niko pametan ne bi učinio, ali bilo je takvo vrijeme, ideologija je takva bila... A to što se onda dogodilo i nije čudo. Čudno je što se to nastavlja, čudno je što se to potvrđuje i utvrđuje i dan-danas i što se i dan-danas zabranjuje povratak Njegoša na Lovćen, i povratak Svetog Petra i njegove crkvice - to je ono što je čudno! Ali, garantovano znam, kao pred Bogom znam, i pred Svetim Petrom znam, vratiće se, vratiće se crkva Svetog Petra! Vratiće se Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac u svoju crkvu! E, kad se oni vrate tu, i kad se vrati crkva na Lovćen, onda će se oprati obraz Crne Gore! Isto kao što garantovano znam da su najprostije laži tvrdnje, sada nekih, da to nije bila crkva Svetoga Petra, niti Njegoševa, nego kralja Aleksandra.

Nije, nego!

SUTRA: KRALj ALEKSANDAR ODUSTAO OD MEŠTROVIĆEVOG MAUZOLEJA

Preporučujemo

Feljton

0 3

FELjTON - NAŠ NAROD JE ODUVEK ZNAO "DA U NEVJERE NEMA VJERE": Sve što se sa verom i časno gradi zasnovano je na žrtvi

17. 01. 2023. u 18:00

Feljton

0 4

FELjTON - ČOVEK NE MOŽE BEZ VERE MORA DA TRAŽI OSLONAC: U Crnoj Gori ispod ideologije, kriju se vlastoljublje i srebroljublje

12. 01. 2023. u 18:00

Feljton

0 1

FELjTON - NAROD KRAJINE SPASIO KRST SVETOG JOVANA VLADIMIRA: Za večnost će biti upamćeno obnoviteljsko "dolijetanje" crkvice na Rumiju

16. 01. 2023. u 18:00

Feljton

0 5

FELjTON - SVA ISTORIJA GRBLjA U ZNAKU CARA LAZRAR: Boku Kotorsku su Srbi iz zaleđa nazivali Primorskom Srbijom

14. 01. 2023. u 18:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije