FELJTON - TRAGIČAN KRAJ VOJSKE GENERALA MIHAILOVIĆA: Amerikanci su naredili Čiča Draži da se vrati u Srbiju

MUSLIMANI Bosne i Hercegovine su pokušavali da iskupe greh saradnje sa nacistima u razbijanju jugoslovenske države, pa su nastojali da na svim stranama dobiju nove i pouzdanije saveznike.

Foto: Arhiv "Novosti"

Stvara se cela mreža muslimanskih četničkih grupa. Najznačajnija je u Mostaru oko dr Ismeta Popovca, ali pored njega još i odreda Mustafe Pašića, Fehima Musakadića, Halila Čolakhodžića, Jusufa Uzunovića, dve hiljade boraca muslimanske milicije Hasana Zvizdića. Veći deo muslimanskog stanovništva je pristajao uz partizanske vojne formacije. Muslimani u Sarajevu, koji su bili glavni nosioci saradnje sa nacističkom okupacijom, pokušavaju da stvore jednu posebnu Muslimansku vojsku, na čijem čelu je hafiz Muhamed Pandža. Pregovarali su sa četnicima, pa sa partizanima i na kraju se vratili kući. U još živoj organizaciji "Mladih muslimana" ostao je pomen i na maturanta sarajevske gimnazije Aliju Izetbegovića. Držao je nadahnute govore, ali na kraju izvrdao da ode u šumu muslimanskoj gerili u nastajanju. U Bosanskoj Krajini je Huska Miljković imao svoj odred. U doba najvećeg uspona imali su 4.000 boraca u 12 bataljona. Pevali su "Kuda Huska truska, tu je zemlja turska". Partizani su ga pridobili na svoju stranu, a zatim iz potaje likvidirali. Najduže se držao odred Ismeta Popovca, koji je postao jezgro muslimanskog okupljanja oko četničkog pokreta Draže Mihailovića, marširao do austrijske granice i na kraju na Zidanom mostu bio postreljan. Sam Popovac likvidiran je u Hercegovini.

U TAKVIM okolnostima opšteg rasula postojala je neka nedovoljno vidljiva ruka koja pokušava da sve ove snage bliske generalu Mihailoviću okupi u opštu jugoslovensku celinu. Jedna Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVO) se stvara 1. decembra 1944. Naučna literatura nije razgrnula maglu koja oko ovog postoji. Bilo je zamišljeno da se u četničkom pokretu skupe hrvatske, slovenačke i muslimanske jedinice. Pominje se da postoje tri armije i jedan korpus. Na čelu Hrvatske armije je general Matija Parac, na čelu slične Srpske armije je predviđen general Miroslav Trifunović, a Slovenačke armije Ivan Prezelj. Muslimanski korpusi su pomen o svom zapovedniku ostavili u nerešenoj šifri. Ova jugoslovenska vojska ponovo će oživeti tek u aprilu i maju 1945, kada je postojao pokušaj da se oko generala Miodraga Damjanovića u Ljubljani stvori snaga koja će pre partizana osloboditi severnu teritoriju Jugoslavije. Bilo je kasno.

Komunisti su hrvatskom narodu oslobađali Rijeku i Istru, a slovenačkom Trst i Julijsku Krajinu. Duša i tih naroda je išla u tom pravcu. Nemci su pokušavali da skupe ostatke četničkih jedinica Momčila Đujića i Dobrosava Jevđevića, Ljotićev korpus pod komandom generala Odila Globocnika.

POKUŠAJ generala Mihailovića da početkom januara 1945. sa deset hiljada vojnika oslobodi Tuzlu, nije uspeo. U martu 1945. počinje povlačenje u Srbiju, gde su bili ubeđeni da će u gorama privući većinu srpskog naroda protiv komunista. Pre toga su postojali kontakti sa hrvatskim poglavnikom Pavelićem, vođom Hrvata u senci, Vlatkom Mačekom i nadbiskupom Stepincem. Na suđenju je general Mihailović poricao da je te veze lično vodio. Nije tačna slika koju je ideološka propaganda pobednika nakon rata 1945. stvorila, kao da je to bila kapitulacija pred fašizmom i poistovećivanje s njim.

Istraživači moraju zasukati rukave da istraže mogućnost da su zapadni saveznici još držali gvožđe u vatri separatnog mira sa Nemačkom, da odbace fašizam i ostatak vojske i ustanova prikupe oko kraljevske "Jugoslovenske vojske" pod komandom generala Mihailovića. Hrvatski poglavnik se pomirio da mu je još ostalo da pravi usluge pobednicima i pokušava da omogući prolaz četničkim snagama do Slovenije. Crnogorski i deo srbijanskih četnika su masakrirale ustaše Maksa Luburića. Na misteriozan način je bio zaklan i Dragiša Vasić.

PRI POKUŠAJU probijanja natrag u Srbiju, snage generala Mihailovića su do 12. maja 1945. doživele tragičan kraj. Ostali su nemi spomenici zapuštenih stratišta na području Zelengore i Sutjeske, sela Zakmur i Bulozi. Smatra se da je poginulo i, nakon zarobljavanja, likvidirano 9.235 boraca i oko 300 oficira. General Mihailović je uspeo da se izvuče, pređe na srpsku stranu. Zahvaljujući izdaji je bio uhvaćen, osuđen na smrt i streljan 18. juna 1946. U literaturi postoji mišljenje da je Mihailović odustao od plana probijanja u Sloveniju po američkoj naredbi da se vrati u Srbiju.

U srpskoj, a i celoj jugoslovenskoj naučnoj literaturi, ostao je neodužen istraživački dug da se objasne i reše nedoumice oko sloma hrvatske ustaške države i oslobođenja severnih delova Jugoslavije. Zašto je Trst bio oslobođen 1. maja 1945, Zagreb 8. maja, a ostatak do austrijske granice kasnije? Ostalo je krajnje maglovito držanje Vatikana. U memoarskim beleškama preživelih pominje se pokušaj rimskog pape da u Hrvatskoj stvori Mačekovu vojsku. Ova zagonetka se ne može rešiti, pre nego što se zaviri u dokumenta o Titovoj poseti Vatikanu 1944. Ostao je nedokazan utisak da se susret maršala Tita sa Pijem XII dogodio, da o tome postoje i dokumenti u Vatikanskom arhivu. Naravno, veća je opasnost da se u to bez novih dokaza veruje, nego da se ostane u današnjim škrtim maglama.

VATIKANSKI kandidat za novog hrvatskog vođu u federativnoj Kraljevini Jugoslaviji Vlatko Maček je iz Zagreba otišao prema Austriji pred ogromnom kolonom od preko 400.000 ljudi. Poglavnik mu je ustupio automobil i oružanu zaštitu. To je isto ponudio i uticajnom književniku Miroslavu Krleži, ali se on radije opredelio da vodi jedan sud časti hrvatskim intelektualcima zbog greha kolaboracije sa fašizmom. Najpre je kažnjen veliki pesnik Tin Ujević, zabranom objavljivanja dugi niz godina. Među hrvatskom vojskom u povlačenju je bila i formacija pod komandom generala Matije Paraca. Tu su se izmešali muslimanski četnici Ismeta Popovca sa ostacima grupe generala Nedića i Ljotićevim jedinicama. Četiri nemačke divizije su smatrale da imaju prioritet u probijanju do prvih britanskih straža i usporavale ovaj tragični marš. Četnička hrvatska armija generala Matije Paraca bila je najznačajnija vojna snaga, ali se to može dokazivati samo nagađanjem i kukanjem da niko nije ustanovio koliko je tu bilo ljudi pod puškama. O toj Mačekovoj vojsci se malo zna.

VELIKA ZABLUDA DOMOBRANA

U SVOJIM uspomenama domobranski oficir fra Oton Knezović opisao je kako su iz Zagreba krenuli 7. maja, samo jedan dan pre ulaska partizanskih jedinica: "Većina nas nije uopće znala da ćemo se povlačiti. Tek dan prije čuli smo da ćemo se povlačiti s vojskom u Sloveniju do Celja. Rekli su nam da ćemo se tamo predati Englezima i da ćemo se za nekoliko dana vratiti kući. Zato je naše povlačenje sličilo više kakvom trijumfu nego tragediji, koju je malo tko predviđao. Mi smo išli na sigurno, jer smo bili tvrdo uvjereni da postoji neki sporazum između nas i Anglosasa. Zato je naše povlačenje pratila pjesma kroz cijelo vrijeme, zatim svirka i pucnjava pušaka, ručnih granata kao da idemo na veselu svadbu! Putem je poginulo dvadesetak naših ljudi, jer je objesna omladina pucala i bacala granate u potoke i doline ne znajući da tamo ima čeljadi".

SUTRA: KRALjEVA VLADA POSTAJE TITOVO MINISTARSTVO

Preporučujemo

Feljton

0 9

FELjTON - ČETNICI PORAŽENI ZA ZELENIM STOLOM: Bez Crvene armije partizani ne bi mogli da oslobode Beograd

24. 07. 2022. u 18:00

Feljton

0 5

FELjTON - OSTRVO VIS POSTAJE TITOVA PRESTONICA: Vatikan glavni krivac za genocid nad Srbima pridružio se pobednicima

23. 07. 2022. u 18:00

Feljton

2 9

FELjTON - BOMBARDOVANjE HRVATSKE ZAUSTAVLjENO IZ VATIKANA: Srbi su pod nemačkom okupacijom postali divljač za odstrel

22. 07. 2022. u 18:00

Feljton

0 0

FELjTON - AMERIKANCI PREGOVARAJU SA NEMCIMA PREKO DRAŽE: Britanci su tvrdili da se preteruje sa srpskim žrtvama

21. 07. 2022. u 18:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije