FELJTON - KINA JAČA NACIONALNU VALUTU: Ratovi valuta nisu manje stvarni i manje opasni od pravih

Momir Bulatović

17. 07. 2021. u 09:55

KLjUČNU novinu je donio 2013. Šinco Abe, japanski premijer.

ФЕЉТОН - КИНА ЈАЧА НАЦИОНАЛНУ ВАЛУТУ: Ратови валута нису мање стварни и мање  опасни од правих

Foto Arhiva

Njegov program štampanja jena je u toj i narednoj godini, vjerovali ili ne, bio dvostruko veći od Barnakeovog programa za SAD, iako je privreda Japana tek jedna trećina američke ekonomije.

Plan Abeove vlade je da novim i beskamatnim kreditima pogura privredu koja se, gotovo dvije pune decenije, nalazi u začaranom krugu recesije. Takav eksperiment trebalo bi pažljivo pratiti. Japan je, naime, upravo zbog opšte prezaduženosti dospio u recesiju, tako da su zanimljivi planovi da iz nje izađe na način na koji je u recesiju i ušao. Ukupni nivo japanskog duga (državni, korporacijski i privatni) je pet puta veći od njegovog BDP-a, i pri nultoj kamatnoj stopi jedva se plaćaju dospjele kamate. Ukoliko bi kamata iznosila samo dva odsto, cijeli japanski budžet ne bi bio dovoljan za njihovu godišnju otplatu.

NERVOZU koja tamo vlada drastično odslikava primjer Seiko Node, poslanika, koja je od 1993. obavljala više poslova u vladinim kabinetima. Ona je predložila da se zabrane abortusi, u cilju povećanja stope rađanja i produktivnosti radne snage. Ekstremno? Za normalne ljude - svakako. Za tehnokrate i finansijere - neophodno. Japan ima jednu od najnižih stopa priraštaja stanovništva u svijetu i to predstavlja opasnost za održavanje finansijskog sistema, jer bi neko trebalo da vraća dugove. Na drugom kraju spektra je Taro Aso, japanski ministar finansija, koji je nedavno sugerisao da bi "stariji Japanci trebalo da požure i da umru". Bezobrazno? Ako ste tehnokrata - nije. Stariji (srebrno stanovništvo) predstavljaju 25 odsto populacije i njihov broj raste dramatično. Procjene ukazuju da će broj starijih Japanaca nadmašiti mlađe od 15 godina u omjeru četiri naprema jedan za manje od 20 godina. Ne zna se koliko je dug put od ljubazne zamolnice nekome da umre, do pružanja neposredne pomoći da se to i desi, ali su zlokobne slutnje izašle. Toliko o dilemi da li je vredniji nečiji novac ili život.

PRAVI smisao Abeovog programa sastoji se u izazivanju inflacije i slabljenju jena u odnosu na druge značajne svjetske valute. Kada jen postane jeftiniji od dolara ili juana, roba proizvedena u Japanu biva privlačnija na svjetskoj pijaci. Time bi posrnuli japanski džinovi ("Soni", "Šarp" ili "Panasonik"), koji su izgubili nekadašnju dominaciju, mogli da povrate udjele na globalnom tržištu. Plan je, dakle, da se rast ostvaruje povećanim izvozom, a ne na terenu domaće posustale i ostarjele ekonomije. U odnosu na evro, japanski jen je već izgubio 11 odsto vrijednosti, što je izazvalo niz kiselih osmjeha evropskih zvaničnika. Njihovo reagovanje je bilo u stilu da je evro precijenjen, i da bi trebalo da i sam smanji svoju relativnu vrijednost. Južna Koreja i Tajvan, kao neposredni konkurenti, osjetili su se još ugroženijim.

RECIKLIRANjE FINANSIJSKOG SMEĆA

NA POČETKU ekonomske krize bilo je procijenjeno da finansijski derivati koji su je neposredno uzrokovali, budući da su se pokazali kao potpuno bezvrijedni, iznose oko 600 milijardi dolara. Posle svih napora u cilju njenog suzbijanja i godina recesija i štednje ovi bankovni papiri, iako su i dalje bezvrijedni, nominalno iznose 1,5 trilion dolara. Oni predstavljaju sastavni dio svjetskih finansija. Otrovan, ali legalan i utopljen sa svim ostalim novcem.

Stoga je svaka istorijska paralela otežana. Bilo je dosta valutnih ratova i više finansijskih kriza, ali ova je jedinstvena po tome što stalno i iznova reciklira (finansijsko) smeće, praveći od njega još veće đubre.

Tako nastaju ratovi valuta. Iako se vode bez pompe i na nevidljivim linijama fronta, ovi ratovi nisu manje stvarni i manje opasni od pravih.

KINA promišljeno i na dugi rok jača svoju nacionalnu valutu tako što je drži potcjenjenom.

Ona je odavno tamo gdje Japan nastoji da se primakne. Kineski juan bi već danas mogao da preuzme ulogu globalne rezervne valute od dolara, ukoliko bi kinesko rukovodstvo ocijenilo da je pravo vrijeme za to. Međutim, sa svojim ogromnim unutrašnjim tržištem, koje može da apsorbuje svaki spoljni poremećaj i sa rastućim uticajem u svijetu, koji se odvija na sasvim suprotan način od američkog, Kina ima vremena da čeka. Da čeka i još se bolje pripremi za ono što neumitno dolazi. Finansijska budućnost svijeta će uskoro zavisiti od kineskog juana.

Evro, kao valuta od koje najdirektnije zavisimo na ovim prostorima, u ovom valutnom ratu klizi prema trajno gubitničkoj strani. Njegove konstrukcione greške i razapetost interesa onih koji su ga stvorili (Oland i Merkelova) čine ga nesposobnim za brza prilagođavanja i slobodnije manevre. Najbolji dokaz za to su analize američkih investicionih savjetnika, koji svojim klijentima savjetuju da bježe što dalje od evra.

KONAČNO, valja spojiti ove dvije naizgled nepovezane priče, priču o "lakom novcu" i valutnom ratu. To i ne bi trebalo da bude posebno teško. Novac, koji je primarno bio namijenjen za podsticaj realnoj ekonomiji i privrednom rastu, ušao je u bankarske kanale i postao sredstvo njihovih špekulacija. Banke ne daju kredite nego trguju novcem koji su im poklonile centralne banke. A, idealni uslovi za to je vreme kada valute ratuju. Trilioni dolara će se koristiti u "klađenju" na jednu protiv druge valute. Cehove će plaćati emisione banke i države novim zaduženjima, novim poreskim nametima i ukidanjem preostalih socijalnih prava svojim građanima. U gozbi koja je pripremljena za bankstere, svi dobici će biti samo njihovi, dok će ukupni negativni efekat biti raspoređen po leđima "poreskih obveznika". Uz to, najvažnije je da se ništa od toga neće javno znati. Neće biti krivaca. Sve će biti objašnjeno nekim drugim razlozima i plemenitim motivima.

KRAJ

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

OSIGURAJMO VAŠ USPEH ZAJEDNO!