FELJTON - KOLAPS POLITIKE LAKOG NOVCA: Američka vlada funkcioniše na stalnom zaduživanju

FED (konzorcijum američkih privatnih banaka pod imenom - Federalne rezerve) je objavio da je iznos njegovih kapitalnih rezervi u 2014. godini bio 56,2 milijarde dolara.

Foto Arhiva

Impresivna cifra sama za sebe. Ali, potpuno beznačajna kada se uzme u obzir da ovim kapitalom FED garantuje za 4,3 triliona dolara koje je kreirao od 2008. godine. Na početku krize leveridž FED-a je iznosio 22 naprema 1, da bi 2014. on bio 77 naprema 1. Leveridž je broj kojim banka pomnoži svoja sredstva i proglasi ih novcem, tj. kreditom.

Štampanje novca u tako ogromnim količinama mora, ipak, da proizvede ekonomske posljedice. Taj novac dolazi iz bankarskog sistema i (kao dug) se vraća u njega. On ne služi za podsticaj materijalnoj proizvodnji i svijetu stvarnih usluga, već prije svega kao sredstvo za finansijske špekulacije. Ukupan iznos duga u američkom bankarskom sistemu prevazilazi 60 triliona dolara. Stopa rasta bankarskih sredstava već godinama višestruko nadmašuje (siromašne) stope rasta američke ekonomije, što je rezultiralo podatkom da se bankarski sistem razvijao trideset puta brže od realne ekonomije Amerike.

NOVAC je, dakle, išao u špekulativne namjene, a to je rezultiralo opštim rastom cijena akcija. Takvu nelogičnost (privreda bilježi sve lošije rezultate a cijene akcija kompanija koje su prezadužene i neefikasne rastu) zakonito proizvodi politika "lakog novca". O tome ubjedljivo svjedoči pokazatelj koji stavlja u odnos ukupnu tržišnu vrijednost akcija i BDP-a države. Prije spektakularnog sloma berze i Velike depresije, cijena ukupnih akcija je iznosila 183 odsto ondašnjeg BDP-a Amerike. Ove godine ona iznosi 203 odsto. Stoga je sasvim realna procjena da su cijene akcija na berzama "prenaduvane" za najmanje sedamdeset odsto i da takvo stanje nužno vodi do sloma berze, kao i u svim sličnim istorijskim prilikama.

Nadalje, ovako visoke cijene akcija stvaraju privid bogatstva i sigurnosti. Na njihovom osnovu banke su razvile tržište finansijskih derivata, upravo onih sofisticiranih, a duboko lažnih hartija od vrijednosti koje su dovele do izbijanja krize 2008. godine. "Laki novac" stvara "lažne hartije od vrijednosti". Svjetsko tržište finansijskim derivatima, uprkos svim nastojanjima i zaklinjanjima da će biti obuzdano, nezaustavljivo - poput kancera, raste i uništava svjetsku ekonomiju.Tokom 2014. godine je dostiglo iznos od 710 triliona dolara, što je gotovo deset puta više od svjetskog BDP-a koji je bio 72,6 triliona.

Na osnovu toga američka obavještajna zajednica procjenjuje da će šteta od neizbježnog finansijskog sloma za SAD biti na nivou od sto triliona dolara.

U SVIJETU realne ekonomije stvari stoje potpuno obrnuto. Povećana količina novca, iako je u sferi finansijskih špekulacija, utiče na oscilacije cijena realnih dobara. Većina Amerikanaca (njih devedeset devet odsto) suočena je sa neizvjesnošću i siromaštvom. Nad njih se nadvila ona čuvena jevrejska kletva: "Dabogda imao pa nemao". Koga će okriviti za takvo stanje? Svoju vladu ili će nekoga iz ostatka svijeta proglasiti neprijateljem i pripremiti se za obračun sa njim?

Američka vlada funkcioniše na stalnom zaduživanju. Njene obveznice se prodaju svakog mjeseca na svim važnijim berzama. Ali, kada se uzmu u obzir sve činjenice vezane uz veličinu (i nerazumnost) američkog javnog duga, pravo je čudo što bilo ko želi i dalje da ih kupuje. Posebno ako su u pitanju banke iz Rusije i Kine. One, suočene sa otvorenim ekonomskim ratom protiv sebe, u stvari, nastoje da se oslobode ovih hartija od vrijednosti kojih imaju u posjedu u iznosu od gotovo jednog triliona dolara. Amerika je donijela pogrešan zaključak - da su se Rusija i Kina urotile u akciji protiv nje, umjesto da otvoreno uvidi da trenutno nudi papire koji su, sa tržišnog stanovišta, obično smeće. Naime, nisu Rusija i Kina krive što je Amerika prezadužena i što je dug toliki da neminovno vodi ka ekonomskom kolapsu.

POČETKOM 2014. godine došlo je enormnog pada tražnje za obveznicama američkog Trezora. Za to su, razumije se, bile optužene Rusija i Kina i njihova zajednička zavjera. A, onda se pojavio misteriozni kupac i pokupovao sve neprodate obveznice. Kupac je bio iz Belgije, a iznos kupovine je bio više stotina milijardi dolara. Tako značajan iznos, koji prevazilazi suficit državnog budžeta Belgije, nije mogao da obezbijedi niko slučajan. Možda je neki zubar iz Belgije kupio američke obveznice? Ili je, što je mnogo vjerovatnije, to bio sam FED? Inače, koliko god to nekom izgledalo nemoguće, radi se o jednostavnoj operaciji.

Proglasi se postojanje kupca i iznos "trgovine" se jednostavno elektronski upiše na pozitivnu stranu salda FED-a. Ko može da provjeri istinitost ovih navoda?

Ukoliko se tako nešto zaista i desilo (a svi su nagovještaji da jeste) dolar je dospio na stranputicu sa koje nema povratka u normalu. U tako nešto, izgleda, vjeruju najbogatiji Amerikanci. Oni svoje bogatstvo masovno povlače iz dolara, čime se vrši dodatni pritisak na njegovu depresijaciju.

FINANSIJALIZACIJA američke ekonomije proizvela je katastrofalne rezultate. Ekonomski rast je zaustavljen, siromaštvo je dostiglo neslućene razmjere a socijalna nejednakost (jedan odsto bogatih i 99 odsto siromašnih) na rekordnom je nivou. Socijalna izdržljivost ove nekad moćne i bogate zemlje dovedena je do granica urušavanja. Radna snaga se ne shvata kao kapital (što ona i jeste u uslovima kapitalizma) nego kao trošak koji treba, odnosno mora biti smanjen u cilju podizanja profita. Nezaposlenost je, stoga, na rekordnom nivou u istoriji države i iznosi realnih 23 odsto.

Predsjednik Amerike, američka vlada, Kongres i Senat nisu ništa drugo do lutke bogatih bankara sa Vol Strita. Ovo ne tvrdi nikakva "teorija zavjere" već dokazuje analiza njihovog (ne)činjenja u odnosu na uzroke nastanka ekonomske krize i postupaka prema njenim nesumnjivim vinovnicima.

Nažalost, nijedna imperija na umoru nije se mirila sa nestankom sopstvene moći, pa to neće uraditi ni SAD. One već godinama vode (nevidljivi i neobjavljeni) ekonomski i finansijski rat sa ostatkom svijeta. Pojedinačne krize (Sirija, Ukrajina, sporna kineska ostrva...) samo su dobrodošao povod da se ovaj rat učini vidljivijim ili da se dodatno osnaže već planirane i preduzete mjere.

Bože, koliko je predsjednik Vudro Vilson bio u pravu!

SUTRA: GLOBALNI FINANSIJSKI ZOO-VRT

Preporučujemo

Feljton

0 12

FELjTON - DOLAR NEPRIJATELj BROJ JEDAN: Kako je američka valuta izvršila odlučujući napad na SAD

12. 07. 2021. u 18:00

Feljton

0 0

FELjTON - OTADžBINA SE BRANILA HEROJSTVOM: Mirnodopske i ratne rezerve bile su na raspolaganju vojsci

11. 07. 2021. u 18:00

Feljton

1 2

FELjTON - TUŽBA SAVEZNE VLADE HAŠKOM SUDU: Na više od tri stotine stranica zabeleženo je šta je NATO uradio našoj zemlji

10. 07. 2021. u 18:00

Feljton

0 2

FELjTON - ZAPAMTITI NATO AGRESIJU: Bombardovanje je trebalo da bude 1998. godine, što je privremeno sprečeno sporazumom Miloševića i Holbruka

09. 07. 2021. u 18:00

Feljton

0 0

FELjTON - NIPODAŠTAVANjE VOLjE NARODA: Brisel je nametnuo odricanje od svake tradicije

08. 07. 2021. u 18:00

Feljton

0 1

FELjTON - EVROPA, REALNOST ILI ILUZIJA: Koliko je danas Evropska unija američki "nosač aviona"

07. 07. 2021. u 18:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije