Feljton

FELJTON - OTADŽBINA SE BRANILA HEROJSTVOM: Mirnodopske i ratne rezerve bile su na raspolaganju vojsci

Momir Bulatović

11. 07. 2021. u 18:00

BILE su to godine u kojima su nevolje sustizale jedna drugu. Jedva da su bili završeni ratovi u našem neposrednom okruženju koji su nam, pored svih drugih posljedica, donijeli sankcije tzv. međunarodne zajed nice, prihvat izbjeglih i unesrećenih, pomoć sunarodnicima koji su se borili za slobodu, ravnopravnost, ali, nerijetko i za sam goli život...

ФЕЉТОН - ОТАЏБИНА СЕ БРАНИЛА ХЕРОЈСТВОМ: Мирнодопске и ратне резерве биле су на располагању војсци

Foto Arhiva "Novosti"

Na kraju je stigao strašni NATO. Bombardovali su nas i uvukli u rat u nezabilježenom odnosu snaga. Oni najjači u istoriji ratovanja, a mi mali, malobrojni, siromašni i sami. Ali, desilo se čudo. Toliko veliko da oni koji su nas tada napali, a sada su nam veliki prijatelji (što je jako dobro i za nas mnogo povoljnija situacija) ne daju da se o njemu priča. Barem ne na način koji je u skladu sa istinom.

Kada danas čujemo kako nam prijeti bankrot ukoliko ne dobijemo milijarde dolara kredita od MMF-a, odnosno kako brzo i ne pitajući za cijenu moramo da strancima ili domaćim tajkunima rasprodamo ostatke nacionalnog bogatstva stvaranog decenijama, valja se zapitati - da li je to jedna te ista zemlja? Pod NATO bombama radnici nisu ostajali bez posla, a solidarnost svih naših građana imala je opipljive rezultate.

DANAS, kada smo bogatiji za desetine milijardi evra "direktnih stranih investicija" i tridesetak milijardi US dolara spoljnog duga (javnog i privatnog sektora) čini se da smo siromašniji po mnogim stavkama. Onda su nam sve zemlje u okruženju bile protivničke i primjenjivale su prema nama embargo u svim vidovima trgovine, ali smo ipak funkcionisali i sastavljali kraj s krajem. Danas nas svi tapšu po leđima, ali naši novčanici su sve prazniji, a strahovi i nesigurnost sve veći.

Naravno, ekonomija danas i onda ne mogu se upoređivati. Sistem je skroz promijenjen, obračun je prilagođen globalizaciji, čime podaci postaju međusobno neuporedivi. Srećom, više nas ne bombarduju i ne ubijaju. Zato, ove redove ne treba shvatiti kao tvrdnje nekog zaluđenika o tome kako je "onda" bilo dobro. Radi se o tome da se valja podsjetiti da je i pod bombama, bilo moguće organizovati državni život i ekonomiju.

Da bi paradoks bio potpun, sjetimo se da je glavni ekonomski arhitekta Srbije, gospodin M. Dinkić u svojstvu opozicionara-pripravnika tadašnju ekonomsku situaciju u državi opisao u svom čuvenom djelu "Ekonomija destrukcije". Kada bi danas (naučno objektivno kako samo on to umije) bio opozicionar svojim rješenjima, knjiga bi morala da se zove - Destrukcija ekonomije. Ali, vratimo se ozbiljnim temama. Ne zaboravimo...

RADI pripreme zemlje za odbranu, Savezna vlada je i prije otpočinjanja NATO agresije preduzimala sve nužne i moguće mjere da odbrana zemlje bude uspješna i efikasna.

Obezbjeđenje materijalno-tehničkih i finansijskih uslova odbrane vršeno je u skladu sa ustavnim i zakonskim rješenjima i u saradnji sa Generalštabom Vojske Jugoslavije. 

Ukupni potencijali SRJ stavljeni su u funkciju odbrane. Sva preduzeća, fizička i pravna lica i svi naši građani su nesebično i bezrezervno podržavali Vojsku Jugoslavije.

ZABORAVLjENI PAVLE BULATOVIĆ

OD SVIH članova Savezne vlade, u njenom kolektivnom patriotskom i stručnom poduhvatu, najveći lični doprinos je dao Pavle Bulatović. Moglo se očekivati da u ratnom stanju ministar odbrane bude najznačajnija ličnost jedne vlade, ali nije moglo biti očekivano da jedan čovjek može da uradi toliko mnogo - sve sa jednim ciljem, da pomogne odbranu i zaustavi agresiju. Umjesto da ponese zaslužena priznanja svoje države, Pavle Bulatović, ministar vojni, ubijen je 7. februara 2000. godine. Ubice nisu otkrivene, a njegovo ime se gotovo i ne spominje u javnosti, posebno onoj koja vatreno i sa pravom traži da se razriješe sve slične misterije iz nedavne prošlosti.

Ispoljeni patriotizam, oficirska i vojnička snalažljivost, uvjerenost da je zemlja bezrazložno i protivpravno napadnuta i jedinstvo rukovodstva, vojske i naroda učinili su SR Jugoslaviju moralnim i političkim pobjednikom nad 19 vojnički, tehnološki, ekonomski i finansijski najsnažnijih država svijeta.

SR Jugoslavija se branila bez materijalne pomoći bilo koje zemlje i bez inostranih kredita. Pripadnici Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije borili su se protiv dva neprijatelja: NATO agresora i albanskih terorističkih bandi.

SVE mirnodopske i ratne rezerve Savezne direkcije za robne rezerve stavljene su na raspolaganje Vojsci Jugoslavije. Za sve vrijeme izvođenja borbenih dejstava, Vojska Jugoslavije nije bila limitirana nedostatkom materijalno-tehničkih sredstava koje je dužna da obezbijedi država. Bile su obezbijeđene dovoljne količine pogonskih goriva, tehničko-materijalnih sredstava za borbene sisteme, kao i dovoljne količine hrane, lekova i drugih važnih proizvoda.

Savezna Republika Jugoslavija je zbog izvršene agresije proglasila ratno stanje i u takvom normativno-pravnom okviru su ostvarivane odbrambene aktivnosti. Ustavni položaj i uloga Savezne vlade u ratnom stanju davao joj je velika ovlaštenja i zahtijevao ogromnu odgovornost. Nepodijeljena je ocjena najvećeg dijela domaće javnosti da je ona svoje dužnosti ispunila časno, efikasno i sa visokom dozom patriotizma. Savezna vlada je donosila ratne uredbe, ali je vodila odbrambeni rat bez ratnog budžeta. Sa ponosom ističem da u tim prilikama nije došlo do ratne inflacije, nije bilo crne berze i nije zabilježen nijedan slučaj ratnog profiterstva. Nakon ukidanja ratnog stanja, shodno ustavnim obavezama, Savezna vlada je pred Saveznom skupštinom podnijela izvještaj o svojim aktivnostima tokom ratnog stanja. Istovremeno je predstavljen ambiciozan i realan plan obnove zemlje, odnosno otklanjanja najtežih posljedica rušilačke NATO agresije.

PREKO nadležnih saveznih ministarstava ispunjene su sve zakonske obaveze i ostvarena sva zakonska prava koja pripadaju braniocima otadžbine i članovima njihovih porodica. Ova prava su stekli i svi oni koji su se borili protiv albanskog terorizma na Kosovu i Metohiji izvršavajući vojne i bezbjednosne dužnosti u oružanim akcijama radi odbrane suverenosti, teritorije, nezavisnosti i ustavnog poretka SR Jugoslavije. Sve finansijske obaveze prema pripadnicima aktivnog i ratnog sastava Vojske Jugoslavije (u javnosti poznate pod imenom "ratne dnevnice") izmirene su u vremenu od šest mjeseci. Utvrđen je i program zaštite i unapređenja prava vojnih i civilnih žrtava ovog rata, kao i članova njihovih porodica. Vojska Jugoslavije je imala apsolutni prioritet u korištenju novčanih sredstava saveznog budžeta. Nakon ukidanja ratnog stanja, ove su obaveze dobile zakonsko pokriće i utvrđen je izvor sredstava za njihovo izmirenje. Nijedno preduzeće se nije žalilo da je bilo oštećeno u ovom vidu poslovanja sa Vojskom Jugoslavije.

Tokom jedanaest nedjelja surovog bombardovanja po cijeloj teritoriji i po najvitalnijim energetskim, saobraćajnim i proizvodnim kapacitetima - odvijala se privredna aktivnost.

Svi naši građani i sva preduzeća su bezrezervno podržavali Vojsku Jugoslavije, materijalno i moralno, u duhu najboljih slobodarskih tradicija i iz uvjerenja da je država nepravedno optužena i zločinački napadnuta.

SUTRA: Dolar neprijatelj broj jedan

Preporučujemo

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Tagovi

Drugi pišu

Pročitajte više

Komentari (0)

Ostavi komentar

Najnovije iz rubrike

Politika
Tenis
Fudbal
Da li ste znali da toplota najbrže leči povredu? Otkrivamo zašto je TECAR terapija najefikasnija

Da li ste znali da toplota najbrže leči povredu? Otkrivamo zašto je TECAR terapija najefikasnija