Kako komarac postaje magarac: Holivudski filmovi služe kao najznačajnija sredstva masovnog informisanja
19. 03. 2020. u 18:21
Od početka ovog veka na međunarodnoj areni je počeo da se aktivno u političkoj komunikaciji koristi termin "spin", drugim rečima "zavrtanje" - odnosno umanjivanje ili uvećanje smisla nekog događaja
NORMALNO je da film predstavlja najmoćniji instrument uticaja, pošto je on sposoban da stvori kako lažnu realnost, tako i da prenese ideološku poruku.
S obzirom na to da narodne mase podražavaju zvezde kinematografije, angažovanje glumaca u političkim projektima postala je uobičajena praksa spoljnopolitičkog delovanja Vašingtona.
Anđelina Džoli, na primer, ambasador dobre volje u UN i član CFR, aktivno je koristila svoj imidž filmske glumice i društvenog funkcionera da bi doprinela doktrini "Odgovornost zaštite" Sjedinjenih Američkih Država i NATO. U intervjuu balkanske filijale Al Džazire sa Anđelinom Džoli, koji je održan u cilju promocije filma "U zemlji krvi i meda", usredsredila je propagandu rata oko ideje "humanitarne intervencije".
PREMIJERA režiserskog prvenca Džolijeva je održana u Sarajevu 2012. godine, a sam film bio je usmeren na opravdanje žestokog masakra NATO u Bosni devedesetih godina, pritom se jasno podrazumevao konflikt u Siriji. Džolijeva je govorila o neaktivnosti "međunarodnog društva" i rekla je da je "Sirija došla do tačke kada je, nažalost, neophodna intervencija...". Paradoksalno je da Džolijeva, koja nosi titulu ambasadora dobre volje UN, izjavljuje ono što protivureči Ustavu organizacije.
- Korišćenje prava veta, kad se radi o humanitarnoj intervenciji, mora biti stavljeno pod sumnju - rekla je ona, ciljajući na to da na mišljenje Rusije i Kine ne treba računati.
SLUČAJ sa Džolijevom nije jedini. Kako piše Rebeka Kigan u izdanju "Los Anđeles tajmsa", više desetina godina, odnosi između Holivuda i vojnih službi služili su potrebama obe strane: kinematografi su dobijali pristup opremi, mestu, personalu i informacijama, što je njihovoj produkciji dalo element autentičnosti, a u isto vreme oružane snage dobile su neki nivo kontrole nad onim šta je filmska industrija proizvodila.
Ovo je važno ne samo zbog regrutovanja, nego i zbog usmeravanja ponašanja sadašnje vojske, a takođe i kao obraćanje poreskim obveznicima SAD, koji plaćaju račune. S obzirom na to da manje od jedan odsto stanovništva SAD danas služi vojsku, zabava - tu spadaju filmovi, televizijske emisije i video-igrice - ključ je za formiranje ideje društva o tome šta znači biti vojnik.
- HOLIVUDSKI umetnički filmovi služe kao najznačajnija sredstva masovnog informisanja i navode argumente u korist vojske - smatra Lourens Suid, autor knjige "Hrabrost i slava: Stvaranje slike američke vojske na filmu". Po njegovim rečima, "Amerikanci vole nasilje, a vojni filmovi im pružaju takvo nasilje, ali maksimalno bezbedno".
Ali, kako je rekao Žan Bodrijar, "kako god bilo, ma šta mislili o precenjenosti dolara ili o korporacijama, američka kultura, zahvaljujući glupavom uverenju da se uz njenu pomoć realizuju svi snovi, je primamljiva celom svetu, pa čak i onima, kojima ona donosi patnju".
INFORMACIONI rat brzo postaje neotuđivi deo savremenih konflikta. Savremeni digitalni mediji i brzi razvoj informacionih i komunikacionih tehnologija stvaraju novo igralište. Ovo mora biti jasno svima - i političkim licima koja donose odluke i vojnim licima, ali i javnosti.
Informacioni rat je neophodan za postizanje ciljeva koji zahtevaju ozbiljne vojne sile i krvoproliće, kao na primer kada je neophodno prisvojiti deo jedne države uz pomoć drugih sredstava. Pobeda i poraz se odvijaju u svesti zaraćenih strana. Da bi se poslala poruka nekad je neophodno porušiti kuće, uništiti vojnu tehniku, građansku infrastrukturu i živote nevinih ljudi - no, nekada je dovoljna samo poruka ukoliko je pismena i pravilno shvaćena. Tradicionalna vojna komponenta ne mora obavezno biti isključena iz ovoga, ali može preuzeti drugu ulogu.
MEĐUTIM, postoje razne metode vođenja informacionog rata. Za vreme Hladnog rata Zapad je vodio antisovjetsku propagandu na svojim radio-stanicama i kroz kontrolisana sredstva masovnog informisanja u drugim državama. Počev od dvehiljaditih godina na međunarodnoj areni je počeo aktivno da se koristi element političkih komunikacija, pod nazivom "spin". To je reč iz engleskog jezika - spin i ima široki spektar značenja kao što su "zavrtanje", "pletenje bajki", "širenje intriga", "krpljenje rupa" itd. Po pravilu u ruskom jeziku mu odgovaraju termini kao što su pi-ar kampanja, promocija i prodaja.
Ova konotacija nije slučajna, pošto specijaliste za spin u inostranstvu zovu spin doktori. To su osobe koje mogu da naprave od komarca magarca i obrnuto. U nekim slučajevima oni umanjuju smisao događaja, u ostalim ga zamenjuju nekim mnogo pogodnijim, a u trećim namerno podgrevaju narodne mase kako bi postigli određeni efekat. Najbolji primer spin-doktora je bio prikazan kroz ulogu glumca Roberta de Nira u filmu Bari Levisona "Varanje: rep maše psom".
POŠTO, kako se izrazio autor istraživanja političke komunikacije B. Maknejrn: "novinarstvo određuje političku realnost", to znači da se instrumenti SMI koriste da bi se ispravila politička strategija određenih snaga i uticalo na svest mase. Spinovanje se, prvenstveno, koristi u državama koje imaju starije demokratske tradicije kao što su SAD i Engleska. Upravo tamo su spin doktori usrdno radili nad argumentovanjem vojnog napada na Irak, a takođe su "očistili" političare koji su ukaljali obraz u određenim skandalima. Međutim, globalizacija ne stoji u mestu i ova tehnologija počinje da prodire i u druge države.
Naravno, predmet ovakvog spinovanja poslednjih godina postala je Ukrajina. Korporativna SMI "leče" mozgove ne samo ukrajinskih građana, već i celog sveta.
Dovoljno je neko vreme pratiti vođe američkih SMI i uporediti njihove iskaze, gde citiraju zvanične ukrajinske izvore, sa pravim izvorima.
TAKOĐE, spin doktori unapređuju manipulacije, usmerene ka stvaranju pozitivnog imidža onih procesa iza kojih lično stoji SAD. Istorija vide-snimka I am the Ukrainian upravo predstavlja takav slučaj, koji posmatramo u kontekstu informacionog rata protiv Rusije i rada zapadnih struktura, koji se bave strateškim komunikacijama.
Na internetu, na popularnom video-servisu "Jutjub", 10. februara 2014. godine pojavio se video-snimak, na kojem mlada i simpatična devojka, koja se predstavljala kao Ukrajinka, na engleskom jeziku govori kako narod Ukrajine vodi borbu protiv korumpiranog režima. To je bila studentkinja kijevskog univerziteta "T. G. Ševčenka", Julija Maruševska, koje studira ukrajinski jezik i književnost.
U njenom obraćanju spomenuta je i komunistička prošlost i želja da se bori za slobodu, i još red postulata koji su složeni u poruci. Osim toga, ona je molila da se poruka proširi pošto se plašila da bi mogli da isključe internet i mobilnu vezu u Ukrajini, u slučaju čega svet neće saznati ništa o tome šta se dešava. Video-snimak u trajanju od dva minuta je, što bi se reklo, obleteo internet i iz raznih država su se nizali komentari uz reči podrške. Međutim, da li je ovaj scenario bio spontani glas predstavnika ukrajinskog naroda koji je hteo da iznese istinu?
HOLIVUDSKA PRAVILA
NIJE čudno da u Holivudu postoji nepisano pravilo - ne sme se kritikovati spoljna politika Sjedinjenih Američkih Država, ukoliko to nije dogovoreno sa Stejt departmentom u Vašingtonu. Filmski stvaraoci, koji su pokušavali da otkriju istinu o različitim problemima, čiji uzročnik su bile Sjedinjene Države, bili su odbačeni i ostajali su bez ugovora.