Mračne komore istorije

Peter Handke

14. 02. 2020. u 18:26

Nije li se "Velika Hrvatska" pokazala kao nešto neuporedivo stvarnije i odlučnije nego legendama hranjena zrnca srpskog sna što se nikada i nigde nisu sastavila u jednu ideju moći i politike

Мрачне коморе историје

Handke na uručenju najveće svetske nagrade

ONO što ovde sledi nije, međutim, samo rezultat mog možda mehanističkog nepoverenja u dirigovane poklisarske izveštaje, već su to pitanja o samoj stvari: da li je dokazano da su oba napada na Markale, sarajevsku pijacu, zaista bili nedelo bosanskih Srba, na način kako je na primer Bernar Anri Levi (Berpard Hepri Levy), takođe jedan nov filozof, jedan od sve brojnijih današnjih filozofa koji su svuda i nigde, odmah nakon napada, na sav glas i koristeći apsurdnu gramatiku rastrubio: "Van svake sumnje će se ispostaviti da su Srbi krivci?!"

I još jedno pitanje onog parazita: Šta se to zaista dogodilo sa Dubrovnikom? Zar je stari prelepi gradić na dalmatinskoj obali tada, u ranu zimu 1991, zaista bombardovan i mitraljiran? Ili je na njega - mada je i to strašno - samo sporadično pucano? Da li su se možda objekti na koje se ciljalo nalazili iza debelih gradskih zidova, a reč je bila samo o zalutalim projektilima? Namernim ili slučajnim, koji se nisu mogli izbeći (mada je i to dovoljno strašno)?

I NAPOKON sam došao dotle da sam sebe, ne samo sebe, upitao: u kakvom to odnosu zaista stoji sa onim baukom "Velike Srbije"? Nisu li vlastodršci u Srbiji, ukoliko su zaista sanjali taj san, mogli veoma lako da započnu njegovo ostvarivanje? Ili je možda moguće da su to zrnca iz legende. Tek nekoliko u moru tih zrnaca, kakva lete u raspadajućim carstvima, ne samo balkanskim - u našim stranim, mračnim komorama uveličana dok nisu prerasla u kamene spoticanja (još nedavno je u "Frankfurter algemajn cajtungu" navodna hronika o četiri jugoslovenske ratne godine već u podnaslovu krivicu za raspad zemlje pripisala anonimnim autorima Memoranduma Srpske akademije 1986: "Rat je u bivšoj Jugoslaviji počeo u naučničkom kabinetu / Naučnici nude ideološko obrazloženje za veliki konflikt").

Nije li se, na kraju, upravo "Velika Hrvatska" pokazala kao nešto neuporedivo stvarnije ili delotvornije, ili masivnije, odlučnije nego legendama hranjena zrnca srpskog sna što se nikada i nigde nisu sastavila u jednu jedinstvenu ideju moći i politike? I neće li se istorija ovih ratova sada možda sasvim drugačije pisati nego što to čitamo u današnjim, unapred pripisanim krivicama? Ali nije li ona upravo zahvaljujući njima već uveliko utvrđena za svekoliku budućnost? Utvrđena? Možda je bolje reći rigidna, baš kao i posle 1914, kao i posle 1941. - rigidna i čvrsto utemeljena u svesti jugoslovenskih suseda, pre svega Austrije i Nemačke, i tako spremna da se opet krene, u novu 1991? Ko će jednog dana ovu istoriju pisati drugačije, makar bila reč o nijansama - koje bi, istina, mogle mnogo doprineti da se narodi oslobode međusobnih stereotipa?

ONO što imam da ispričam o našem putovanju kroz Srbiju nisu, međutim, nikakve slike namerno suprotstavljene mnogostrukim špijunkama kroz koje se viri u ovu zemlju. Jer ono što je na mene ostavilo utisak, to su, bez moje namere i bez mog doprinosa, bile jedino treće stvari - ono treće što se po nemačkom piscu Hermanu Lencu (Hermapp Lenz) može videti ili osmotriti "usput, napolju" i što se kod starog filozofa (nemam ništa protiv novih filozofa, povremeno bi mi jedan takav i trebao) Edmunda Huserla (Edmupd Husserl) zove "Svet života". I ja sam, naravno, pritom uvek bio svestan da se krećem kroz, u rat upletenu, državu Srbiju, kroz deo sužene, još uvek socijalističke federacije Jugoslavije. To treće, taj svet života nije se nalazio nimalo izvan znakova aktuelnosti ili znakova vremena.

Peter Handke u Srbiji

PRE nego što smo odleteli iz Ciriha kupio sam mali Langenšajdov rečnik: tamo gde je na poznatim žutim koricama nekada pisalo "srpskohrvatski" sada je samo stajalo "hrvatski" (izdanja od 1992) i onda sam se, dok sam ga listao, upitao da li pozadi, ispod oznake "Uobičajene skraćenice" možda piše da postoji srpski rečnik; stajalo je "Iznova obradio prof. dr Rajnhard Lauer (Reiphard Lauer)" koji je negde iste te godine, po nalogu "Frankurter algemajn cajtunga" celokupan srpski narod, zajedno sa njegovim pesnicima, koje je navodno prosvetiteljstvo mimoišlo od, recimo, romantičara Njegoša pa sve do Vaska Pope, optužio za mitomaniju najopasnije vrste, vidi identifikaciju sa vukom!, vidi Popine pesme o vuku!

SUTRA: PUT KA REKAMA DUNAVU, SAVI I MORAVI

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije