Kad nazdravljate, svakog pogledajte u oči: Šta ne treba raditi u Srbiji

Aleksandar Čepurin

08. 11. 2019. u 19:35

Ukoliko niste stručnjak za Balkan, ne upuštajte se s nepoznatim ljudima u raspravu na temu Kosova. To je za Srbe veoma osetljiva tema. Rusija je tu na strani Srba, podržava ih

Кад наздрављате, сваког погледајте у очи: Шта не треба радити у Србији

Porodica Čepurin

U SRBIJI se za izražavanje nezadovoljstva uglavnom koriste univerzalni (internacionalni) pokreti, uključujući i one uvredljivog karaktera. Ovdašnje stanovništvo posebno dobro razume psovke koje se koriste u zemljama engleskog govornog područja, kao i međunarodne pokrete nezadovoljstva i ljutnje (srednji prst, ruka savijena u laktu...).

Zbog bliskosti srpskog i ruskog jezika i postojanja identičnih ili sličnih opscenih reči, bolje je izbegavati upotrebu ruskih psovki.

Moguće je i pogrešno tumačenje reči koje sadrže "pič", "kur" i "drk" (na primer: spička - šibica, kurica - kokoška, drka - rupa), s obzirom na to da one liče na srpske reči i izraze sa seksualnom konotacijom.

EMOTIVNO pogrešno može se reagovoti i na srpske reči kao što su ponos (gordost), jablan (topol), jabuka (bloko/blon), pozorište (teatr), maternji (rodno), jagodica (skula).

Imajući u vidu odmereni stil života u Srbiji, ispoljavanje žurbe u kontaktu sa ovdašnjim radnicima u sferi ugostiteljstva može biti shvaćeno kao grubost i nepoštovanje. Slično je i ako ne gledate u oči onoga s kim se rukujete.

U crkvama i manastirima može se primetiti da se pravila za posetioce razlikuju od ruskih. Žene mogu ući u crkvu sa nepokrivenom glavom. Na mnogim mestima, međutim, ne dozvoljavaju da se uđe u šortsu, čak iako su pokrivena kolena. U uređenju srpskih crkava oseća se uticaj katolicizma - postoje vitraži i mesta za sedenje, čega kod nas nema.

U TRADICIONALNIM srpskim kafanama, pa i na svim ostalim mestima gde se može nešto pojesti, nije običaj da se ostavlja za sobom nepojedena hrana - to se smatra izrazom nepoštovanja, da vam se jelo nije dopalo. Pokušaće da saznaju zašto. Bez obzira na ogromne porcije, potrebno je ili pojesti sve do kraja, ili zamoliti da vam preostalo upakuju da "ponesete sa sobom" i, naravno, pohvaliti jelo.

Napojnice su u restoranu dobrodošle. Naši turisti su ovde skloni krajnostima. U redu je dati sedam-deset odsto od iznosa računa.

Ne treba, bez obzira na to što ih i Srbi krše, ignorisati pravila parkiranja u gradu. U najboljem slučaju možete dobiti kaznu, a u onom gorem "pauk" će vam odneti automobil. To se sve češće dešava.

Ukoliko niste stručnjak za Balkan, ne upuštajte se s nepoznatim ljudima u raspravu na temu Kosova. To je za Srbe veoma osetljiva tema. I mi smo tu na strani Srba, podržavamo ih.

PRILIKOm susreta, u Srbiji je uobičajeno da se rukujete sa svima - i muškarcima i ženama. Ako ste sreli par, obavezno prvo pružate ruku ženi, a tek potom njenom pratiocu. Ne pokušavajte da zaustavite taksi na ulici. Nabavite lokalnu karticu za telefon i zovite taksi preko zvaničnih službi, što nije komplikovano. Taksisti dolaze brzo, cene nisu visoke. Funkcioniše i "Jandeks taksi".

Srbi su sujeverni. Ako stavite torbu na pod, čistite rukom mrve sa stola, zviždite u prostoriji - nećete imati para. Kao i kod nas, ne jede se s noža. Ne treba jesti pokrivene glave. Crna mačka donosi nesreću. Devojka ne treba da sedi na ćošku stola - neće se udati. Protiv uroka treba kucnuti u drvo. Isto kao i kod nas.

Ako ste se našli za stolom u društvu Srba, pri "kucanju" čašicama s rakijom ili čašama s vinom, obavezno gledajte svakoga u oči. U protivnom, mogu posumnjati u vašu iskrenost. A vaše ponašanje može biti doživljeno kao omalovažavanje. To treba dobro zapamtiti. Jednom i zauvek!

U SRPSKOM jeziku posebno mesto zauzima grupa reči pogrdnog značenja koje se odnose na predstavnike drugih nacionalnosti. U velikoj meri takva značenja su se obrazovala na osnovu ustaljenih stereotipa kod Srba.

Na primer, Italijane Srbi zovu "žabarima", tj. ljudima koji jedu žabe (kod nas tako zovu Francuze), a Hrvati su "ustaše", zbog hrvatske fašističke organizacije iz vremena Drugog svetskog rata koja je masovno ubijala Srbe.

Etnonim može da se koristi za izražavanje negativne ocene, koja je takođe rezultat postojećih stereotipa. "Crnogorac", osim značenja građanina Crne Gore, u pežorativnom smislu koristi se u značenju "lenj čovek". Za muslimane u Bosni i Hercegovini postoji reč "balija" - neotesan i grub čovek. A "Bosanac", žitelj Bosne i Hercegovine, znači i "glup čovek". Što, naravno, nije tako.

IZA nekih srpskih reči skriva se istorijski formiran negativan odnos Srba prema nekim narodima. Međutim, u srpskoj reči "Židov" nema nikakve negativne konotacije. To je sinonim za reč "Jevrejin".

Amerikance, kao i Engleze, mnogi Srbi ne vole zbog zločina iz 1999. godine i vekovnog mešanja u srpske poslove, a na strani neprijatelja Srbije. Bez obzira na to, uvredljive nadimke na njihov račun nisam čuo: Engleze zovu Englezi, Britanci, a Amerikanca Srbi mogu nazvati "Amerom" ili "kaubojem".

Još više tog negativnog čuje se od Srba kada su u pitanju Albanci koje nazivaju "Šiptarima". Zanimljivo je da Albanci tako zovu jedni druge, ali ako tu reč izgovori predstavnik neke druge nacionalnosti, oni se vređaju.

Ako u Rusiji za Nemce koristimo reč "Fric", u Srbiji je to "Švaba". U jednoj od popularnih narodnih pesama "Ko to kaže, ko to laže"" peva se: "Četrnaeste, četrnaeste Švaba udario".

Za Ruse se vezuje veliki broj snažno konotiranih izraza i poslovica, a glavni izraz je "baćuška". A od negativnih izreka, najpoznatija je, možda, "pijan kao Rus". To je staro iskustvo. Konstatacija.

POSLE jednog predavanja na Beogradskom univerzitetu, postavili su mi nekoliko pitanja, što nije bilo predviđeno, u vezi sa težnjom Crne Gore da uđe u NATO. Kasnije se ispostavilo da to nisu bili studenti, već crnogorski antirežimski novinari.

Kazao sam da rusofobija apsolutno nije u duhu crnogorske tradicije i istorije, te da je u aktuelnoj situaciji to apsolutno i antisrpski korak. Izneo sam zapažanje da je Podgoricu zahvatila težnja da slepo ponavlja korake nekih drugih zemalja, tj. da je tamo proradio "majmunski refleks".

U štampi se podigla neverovatna buka, zbog epiteta "majmunski" (refleks) koji je shvaćen bukvalno.

Prigovor koji mi je upućen iz Moskve bio je blag, što je razumljivo.

Međutim, taj izraz je potom postao opšteprihvaćen, gotovo narodni. Majmun i banana. Čak je Đukanovićeva partija na jednom od glavnih plakata pred izbore postavila crtež banane i vojničke čizme. I natpis: "Bolje banana u ruci nego čizma na vratu". Čizma je bila natovska. Takve u ruskoj vojsci ne nose.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije