Licemerje Amerike i Britanije

Milorad Komrakov

27. 10. 2019. u 19:43

Harold Pinter je za agresiju na Jugoslaviju rekao da je ona potpuno nelegalna i da predstavlja poslednji ekser u mrtvački kovčeg UN. Humanitarno opravdanje za akciju nazvao je lošim vicem

Лицемерје Америке и Британије

Harold Pinter

GENERAL Vesli Klark je želeo da proširi listu na 2.000 ciljeva širom SR Jugoslavije. Proces prikupljanja informacija tekao je, opisuje Klark, vrlo pažljivo, uz sakupljanje niza obaveštajnih podataka, proračune, uključujući i moguće žrtve, zatim kompjutersko simuliranje udara do detalja, kao što je broj polomljenih prozora. Na tome su radile stotine ljudi.

Engleski dramski pisac Harold Pinter dao je izjavu za Gardijan (The Guardian), 8. aprila 1999, koja je preštampana u Politici i svim srpskim dnevnim listovima. Evo šta je rekao Pinter:

"Američka spoljna politika može da se definiše ovako: `Poljubi me u dupe ili ću ti razbiti glavu`. Milošević je odbio da Ameriku poljubi u dupe i zato Klinton razbija glavu srpskom narodu (ne Miloševićevu), sa katastrofalnim posledicama po sve na Kosmetu. Akcija NATO je loše osmišljena, loše promišljena, pogrešno procenjena, pogrešno sračunata, katastrofalna. Ona je, takođe, potpuno nelegalna i verovatno predstavlja poslednji ekser u mrtvački kovčeg UN. Opravdanje za ovu akciju - humanitarni obziri očigledno je jedan loš vic. Ona takođe demonstrira izuzetno licemerje SAD i Britanije. Sankcije nametnute Iraku, predvođene ovim dvema zemljama, ubile su gotovo milion iračke dece. To vam je čist genocid - bez ikakvog uvijanja."

OKO izbora civilnih ciljeva već se može naći tu i tamo različitih špekulacija: ko ih je kada i kako odredio. U jednom turskom komentaru (Turkish news, Reuters 10. april) ovaj rat naziva se "pravničkim ratom" - uz objašnjenje da je NATO kampanja promašila cilj između ostalog i zato što ciljeve nisu određivali vojnici već političari (među njima i pravnici).

"Gotovo mesec dana agresije NATO na SR Jugoslaviju pokazalo je da je strategija zapadne alijanse neuspešna", piše američki dnevnik Vašington post, 19. aprila 1999. godine: "Razlog za taj neuspeh nije teško naći. Postoji raskorak između sredstava i ciljeva politike. Upotrebljena vojna sila naprosto nije adekvatna zadatom cilju", ocenjuje se u komentaru lista.

VAŠINGTON post navodi da je NATO u rešavanje krize na Kosovu ušao sa "ambicioznim ciljevima, a skromnim instrumentima", i dodaje da se kao posledica toga "stanovništvo Kosova pretvara u izbegle ili raseljene, a sam kredibilitet NATO doveden u pitanje". Prema pisanju lista, takav dosadašnji ishod agresije na SR Jugoslaviju podelio je zapadne saveznike na one koji zagovaraju izolacionizam i koji bi se ograničili isključivo na humanitarnu pomoć ugroženom stanovništvu Kosova, i na one koji su spremni da intenziviraju vojnu agresiju sve do, kako se navodi, postizanja svih postavljenih ciljeva. "Problem koji postoji jeste da naši interesi naprosto ne opravdavaju takav prilog u krvi i sredstvima", konstatuje američki komentator.

Čitajući ove redove možemo se zapitati koliko su zaista zločinci bili spremni da razore Jugoslaviju i koliko su brinuli o svojim "guzama" i "kredibilitetima"? Rešili su, očito, da mogu da rade šta hoće. Iz Klarkove brige, "šta bi bilo da je bilo neuspeha", mogu se nazreti i razlozi zašto je NATO tako beskrupulozno, zločinački, pompezno, sa velikih nebeskih visina, ubijao po Jugoslaviji.

PLAŠILI su se neuspeha pilota koje su poslali visoko u nebo, plašili su se slika bombardovanih albanskih kolona, voza u Grdelici, ili male Milice na noši, plašili su se reakcija američkog i drugih naroda koji je bio primoran da gleda svoje oborene avione i druge mašinerije. I morali su to da nekako sakriju!

Miroslav Marjanović Atos, kontraobaveštajac i diplomata, otkrio je za TV Prvu da je poslat u Pariz sa zadatkom, gde je bio zaposlen kao politički savetnik ambasadora, a u stvari je prikupljao informacije i interna saznanja o namerama "protivnika".

"To je metoda koja se danas praktikuje u celom svetu", objašnjava on. Otkriva da je angažovao našeg, ali i francuskog državljanina Jugoslava Petrušića, koji je bio u poziciji, kao aktivni pripadnik službe, da dostavlja bitne informacije. Jedna od njih bila je i da će biti rata, odnosno bombardovanja Jugoslavije. Prvo saznanje bilo je u aprilu 1998. godine, godinu dana pre!

"AGRESIJA se u prvobitnoj varijanti spremala za 1. septembar 1998. godine. Američka služba je došla do saznanja da informacije cure iz NATO saveza, i zato je bombardovanje pomereno za proleće 1999", tvrdi on. Odmah je javio da će nas "sigurno bombardovati".

Kao građanin smatra da je ovo moglo da pomogne da se bombardovanje izbegne, ali o reakcijama političkog vrha na ovu informaciju ne zna mnogo jer je bio u Francuskoj i radio svoj posao. Loše se oseća zbog toga što njegovo ogromno saznanje ipak nije sprečilo rat.

Bilo je tu 188 gusto kucanih stranica materijala sa kompletnim scenarijama, planovima, satnicama, svedoči on u Jutarnjem dnevniku TV Prva, maja 2019. godine.

VESLI Klark je napisao da su oni još oktobra 1998. znali da je jedan francuski oficir, koji je radio u sedištu NATO, dao Srbima ključne delove "Milosrdnog anđela". Klark piše da su francuski šef odbrane general Žan-Pjer Kelš i on tada tražili kompromis. Nije bilo toliko specifičnosti poput otkrivanja pojedinačnih ciljeva, i odlučili su da ne bacaju postojeći plan. Oficir je bio otpušten i preduzete su mere za ispravke.

U emisiji "Utisak nedelje", 16. 12. 2001, na TV Studiju B, pobedio je, kao pozitivan utisak, francuski major Pjer Anri Binel. Podsetiću, Vojni sud u Parizu osudio je 12. 12. 2001. francuskog majora zbog odavanja tajni Jugoslaviji na pet godina zatvora, tri godine uslovno.

Binel je osuđen zbog toga što je u periodu između jula i oktobra 1998. godine, srpskom obaveštajcu, Srbima, dostavio poverljive podatke o tada predstojećem NATO bombardovanju Jugoslavije. Binel je rekao da se ne radi o izdaji, priznaje da je načinio profesionalnu grešku i navodi da je bio nervozan, depresivan, a naročito da je to učinio iz humanitarnih razloga. "Hteo sam da sprečim bombardovanje, da spasem mnogobrojne civilne žrtve. Dokumenti koji se smatraju tajnim, već su bili objavljeni u medijima", kaže major Binel. Naš narod, ogromna većina, podržava Binela! U pravu su!

Ne smemo zaboraviti Binela!

SUTRA: Zašto televizija nije izmeštena

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije