Demonstracije su izbile u Studentskom gradu u no?i izme?u drugog i tre?eg juna 1968. godine. Tre?eg juna otpo?eo je štrajk Beogradskog univerziteta
ZAPLET iz kojeg su proistekle demonstracije izgleda, na prvi pogled, dosta bezazlen. Pokrovitelj zabavne priredbe “Karavan prijateljstva” - “Večernje novosti” i Dom omladine iz Beograda - zakazao je, pred polazak na turneju po zemlji, predstavu - generalnu probu za drugi jun uveče. Ona je bila predviđena za brigadiste radne akcije “Novi Beograd 68” i trebalo je da se održi na otvorenom prostoru uz, kako je to bilo uobičajeno, slobodan pristup studenata i građana. Međutim, pošto su meteorolozi predvideli kišu, odlučeno je da se priredba održi u zatvorenom prostoru, u sali Radničkog univerziteta u Novom Beogradu, koja može da primi oko 400 posetilaca. Studenti i građani nisu obavešteni da u salu mogu ući samo brigadisti.
Pred početak priredbe, oko 20 časova, prilikom ulaska brigadista u salu, pokušao je da uđe i izvestan broj studenata. Tada nastaje nered. Redari letvama sprečavaju ulaz u salu. Preostale brigadiste uvode unutra kroz sporedan ulaz. Kad je priredba već počela, pred ulazom u salu dolazi do tuče između redara i dežurnih brigadista, s jedne, i okupljenih studenata i građana, s druge strane. Pozvana je milicija, te ubrzo stižu patrolna kola s tri milicionera. Oni ne uspevaju da uspostave red. Oko 21 čas tuča dostiže vrhunac. Redari i grupa brigadista letvama rasteruju okupljene građane, a ovi bacaju kamenje na prozore. Prekida se priredba, rukovodioci radne akcije izvode brigadiste iz sale u hol Radničkog univerziteta. Oko 22 časa stiže oko 40 milicionera, u šlemovima. Dok oni, palicama, rasteruju okupljenu masu, brigadisti su autobusima evakuisani u Beograd.
Ubrzo dolazi do tuče između milicionera, s jedne, i studenata i građana, s druge strane. Palicama i šmrkovima, milicioneri ih potiskuju prema Studentskom gradu. Razglasna stanica Studentskog grada emituje, u više navrata, obaveštenje o sukobu milicije i studenata, tumačeći ga kao posledicu loše organizacije priredbe, i poziva studente da se povuku u svoje sobe. Ali, masa pred Studentskim gradom postaje sve veća. Milicija ih, šmrkovima i palicama, ograničava na taj prostor. Iznenada, proneo se glas, kasnije nepotvrđen, da je jedan student ubijen.
Studenti, revoltirani, potiskuju milicionere i zaposedaju vatrogasna kola. Oni se sa zaplenjenim kolima upućuju ka menzi, koja je u središtu Studentskog grada, a milicioneri se koncentrišu oko Radničkog univerziteta. Jedna grupa studenata otišla je u brigadirsko naselje i polupala prozore (oko 112 okana) na barakama. Oko ponoći, na skveru pred Studentskim gradom nalazi se oko tri hiljade studenata. Na zaplenjena vatrogasna kola penju se govornici. Oni govore, između ostalog, o tome da, zbog brutalnog nasilja nad njima, i zbog drugih loših pojava u društvu, treba formulisati studentske zahteve i poći, odmah, pred Saveznu skupštinu, u Beograd, da bi ih predali poslanicima.
Samo što je prevaljena ponoć, kolona studenata, gurajući pred sobom zaplenjena vatrogasna kola, kreće ka Beogradu. U koloni ima i građana. Ona zastaje pred ulazom u podvožnjak, koji čuva kordon milicionera, a grupe milicionera nalaze se i u neposrednoj blizini, kraj zgrade Skupštine opštine Novi Beograd. Dve delegacije studenata pokušavaju da stupe u pregovore. Tada odjeknuše pucnji, pogođen je i jedan pregovarač.
Kamenje leti na obe strane. Studenti potpaljuju vatrogasna kola i puštaju ih niz nagib ka podvožnjaku. Milicija kreće u napad i potiskuje studente prema Studentskom gradu. Dolazi velika grupa milicionera, preseca put studentima i oni u neredu beže. Veći broj studenata je povređen, a više desetina je privedeno na saslušanje. Pušteni su u toku noći. Ubrzo potom, grupa milicionera upada u Studentski grad i, uz pucnjavu, rasteruje okupljene studente.
U rano jutro, oko 4 sata, razglasna stanica Studentskog grada emituje vanredno saopštenje u kojem se, između ostalog, kaže da je u Studentskom gradu formiran Akcioni odbor demonstracija, koji će organizovati miting.
Oko 6 časova i 30 minuta počinje plenum u prostorijama Univerzitetskog odbora Saveza studenata. Prisutni su: prorektor Univerziteta, dekani većine fakulteta, članovi Univerzitetskog komiteta SK, predstavnici gradskih političkih rukovodstava i članovi Univerzitetskog odbora. U toku sastanka pristižu učesnici demonstracija i obaveštavaju prisutne o događajima u minuloj noći. Plenum je našao da je nastalo nenormalno stanje na Beogradskom univerzitetu. Pomenuta je i ideja o stupanju Univerziteta u štrajk. Prisutni su se dogovorili da pođu u Studentski grad, na zakazani miting.
Miting u Studentskom gradu počeo je oko 8.15. Pored studenata, prisutni su prorektori Univerziteta (rektor Dragiša Ivanović bio je na putu), više profesora, članovi Univerzitetskog komiteta i Univerzitetskog odbora. Govornici iznose ocene o noćašnjim događajima. Predloženo je i odlaganje ispita za sedam dana. Predstavnik Štaba omladinske radne akcije izvinio se studentima zbog nevolja povodom priredbe. Izabran je Akcioni odbor od dvadesetak studenata.
Sa mitinga, na predlog većine govornika, studenti kreću ka Beogradu, da bi na Trgu Marksa i Engelsa održali mirne demonstracije i formulisali svoje zahteve, noseći sliku predsednika Republike, državnu i partijsku zastavu, pevajući himnu i Internacionalu. I “Druže Tito mi ti se kunemo...” Nose i transparente i izvikuju parole - “Tito - Partija”, “Imamo li Ustav?”, “Studenti - radnici”, “Hoćemo posao”, “Dole socijalistička buržoazija”, “Pucali su u nas”, “Ja sam pretučen”, “Dole šef ubica - Bugarčić”, “Mi smo sinovi radnog naroda” i sl. Kolona je organizovana. Poredak čuvaju redari. Nema izgreda.
Kod podvožnjaka nalazi se dugačak špalir milicionera. Svi prilazi su blokirani, milicionerima i kamionima. Iznad podvožnjaka, prugom, manevriše teretna kompozicija. Iznad okupljene mase stalno nadleće jedan helikopter, vojni. Tu su i profesori i političari, neki među studentima, a većina iza kordona milicije. Između nekolicine studenata i političara dolazi do pregovora, među njima su i student Vladimir Mijanović i političar Veljko Vlahović.
Studenti Vlahovića dočekuju povicima: “Veljko, vodi nas!”, “Tito bi nas vodio!” Predstavnici studenata ostaju uporni u težnji da nastave ka Beogradu, dok ih političari odvraćaju od toga, nikako ne pristaju na demonstracije, nude razgovore s predstavnicima studenata... I dok razgovori još traju, zatalasalo se desno krilo demonstranata, milicija (među njima bilo je i lica u civilu) kreće u napad, potiskuje studente, i nogama i rukama, uz psovke i brutalne uvrede. Gaze i studentkinje. Među premlaćenima ima i profesora.
Razbijeni demonstranti, uspevši da za trenutak potisnu milicionere ka podvožnjaku, povlače se prema Studentskom gradu. Duž puta ostaje veliki broj povređenih. U blizini nema bolničkih kola, građani prevoze povređene u bolnice.
Sa studentima se povlačio i Miloš Minić, koji je takođe dobio batine od milicije, upravo onda kada je pitao ko im je naredio da napadnu studente. Na razgovor s Akcionim odborom, u Studentskom gradu, došli su Branko Pešić, Đurica Jojkić, Petar Stambolić i dr. Studenti su obrazovali grupu koja treba da formuliše studentske zahteve i da objasni razloge demonstracija.
U rano popodne, u Studentskom gradu održan je sastanak Akcionog odbora demonstracija, Redakcije lista “Student“ i Univerzitetskog odbora SS. Oni izdaju Proglas u kojem, pored ogorčenja što je štampa prikazala demonstrante kao izgrednike i dokoličare, ističu razloge studentskog protesta, to su: velika društvena nejednakost, nezaposlenost i sputavanje demokratije i samoupravljanja. Istaknut je, takođe, zahtev da se puste na slobodu pritvoreni studenti i da se smene oni koji su “krivi za neopisivo surovo ponašanje milicije” i oni koji stoje na čelu beogradskih dnevnih listova, Radio-Beograda i Tanjuga “zbog besprimerno lažnih obaveštenja”. Zatraženo je i sazivanje Predsedništva Savezne skupštine radi razmatranja, zajedno s predstavnicima studenata, studentskih zahteva.
Posebno je ukazano na “postojanje jakih birokratskih snaga u našem društvu”. Zahteva se: demokratizacija svih društveno
-političkih organizacija, posebno Saveza komunista, slobodno formiranje javnog mnjenja i sloboda zbora i demonstracija. Uz to, izneti su i kritički stavovi prema odnosima na Univerzitetu: nepovoljni materijalni uslovi za rad, nerazvijeno samoupravljanje i postojanje klanova i monopola na katedrama; zahteva se da bude uvedena potpuna i demokratska reizbornost svih nastavnika i da se uklone prepreke slobodnom upisu studenata.
Dvorište Kapetan-Mišinog zdanja, gde se nalaze Filozofski fakultet i Rektorat, puni se studentima već u rano popodne. Vode se živi razgovori. Čuje se i predlog o okupaciji zgrade. Zakazana je sednica Veća fakulteta. Na sednici Veća, u znak protesta zbog nasilja nad studentima, dekan Jovan Kovačević podnosi ostavku. Odlučeno je da Fakultet stupi u štrajk.
I na Mašinskom fakultetu održan je zbor. Izražena je solidarnost sa akcijom studenata iz Studentskog grada. Odlučeno je da se okupira zgrada. Sa zbora, oko hiljadu studenata i nastavnika kreće prema Novom Beogradu, ali ih presreće milicija i vraća prema Fakultetu.
GENEZA BUNTA
Feljton je napravljen prema knjizi Nebojše Popova “Društveni sukobi izazov sociologiji - beogradski jun 1968”, koja je prvi put objavljena 1983, ali je odmah bila zabranjena. U ovoj knjizi, koja je rezultat desetogodišnjeg rada, autor daje genezu studentskog bunta u Titovoj Jugoslaviji, detaljno opisujući zbivanja na Beogradskom univerzitetu. Koristeći veliki broj dokumenata, Popov daje odgovore na pitanja kako je nastao studentski pokret, šta je u sebi nosio, za šta se zalagao i kako se završio.
Knjigu je štampao “Službeni glasnik” i može se naručiti na tel. 011/36 444 52 ili na e-mail: kontakt slglasnik.com.
(Nastaviće se)