Pošto se domogao LJubljane knez Miloš je poručio da se u Zagreb neće vraćati, jer je video da "tamo nema suda i da su svi razbojnici".
BAN Jelačić i knez su prijateljski razgovarali. Miloš kaže da je to možda bilo i samo forme radi, ali mu je ban dao nade da će ga otpustiti. Knez Miloš nije pominjao date novce, pretpostavljajući da ban hoće da to ostane u poverenju, prećutno. Ban Jelačić je pozvao kneza Miloša da sutradan dođe na ručak, jer je izgleda već znao da ga treba ispratiti i u kom pravcu.
Blaznavac javlja Knićaninu kako je Gaj sve činio da se knez Miloš ne pusti, sve dok stanje ne bude potpuno bezopasno i da je straža ponovo postavljena i da se ban sutradan učinio bolesnim i otkazao knezu Milošu ručak.
Major Jelačić je opet isposlovao oslobođenje, a Gaj je oper preobratio bana. Pretpostavljamo da je Gaj imao beogradske Karađorđevićeve razloge, mada su mogli biti i novčani.
To kolebanje je trajalo čitava dva dana.
Kada je major Jelačić treći put dobio odobrenje, odmah je sa kapetanom Plankom unajmio kola i došao pred kuću u kojoj je knez Miloš bio pod stražom i gde mu je na poklonjenje bio došao knez Mihailo. Ne časeći časa, a bilo je veče, major Jelačić je smesta stavio kneza u kola. Ona su sa svim kneževim stvarima i pod Plankovom pratnjom krenula u LJubljanu.
Knez Miloš u Zagrebu ništa nije zaboravio, ali ni LJudevitu Gaju nešto nije zaboravio.
Iza njega, u Zagrebu je ostala izjava: "Po dozvoleniju NJihove ekselencije gospodina bana, mogu jošte danas iz Zagrebe u Grac i odanle potle k NJihovom veličanstvu našemu, najmilostivijem cezaru i kralju u Insbruk ići, kod koje prilike mogu ja NJihovoj ekselenciji na zahtevanje javiti, s mojim lastovitim podpisom i pečatom potvrditi, da mene prebivanja nitko poradi prikaza napastovo nije, nego samo da sam ja gospodinu dr Gaju za mali spomenik mojega ovdašnjega prebivanja dve hiljade fr. u dukati i tri hiljade fr. u banknota, za podeliti na one koje reče mi gospodin Gaj za najpotrebnije u službi gospodina bana ili na drugu stranu poleg njegovoga praviđena još potrebnije nalazio bude, drage volje dao i zbog te male datke nikada ni najmanjega pomenka pred nikim učiniti obavezujem se, koje takođe od NJihove ekselencije gospodina bana prosim".
Knez Miloš kaže da je molio oficira koji je ovu izjavu i zapisao, a reč je o časniku Saviću, da je tek ujutro preda banu, uradio je to sa ispravnom sumnjom da bi ga ona još u Zagrebu mogla zadržati.
Ništa ne puca tako jako kao bruka.
Sutradan se ovom izjavom pozabavio i sam Sabor.
Ban Jelačić je zbog njenog sadržaja javno naružio Gaja, a ovaj se kleo svim zemnim i nebeskim znakovima da od kneza Miloša ništa nije uzeo. Sam ban Jelačić je odredio saborsku komisiju koja će Gajevu krivicu ispitati.
Miloš u uspomenama kaže da Gaju niko nije verovao, dok se ne dokaže, jedino je verovao srpski patrijarh Josif Rajačić.
Za Milošem je u LJubljanu slata banska štafeta sa pozivom da se vrati i da pred Saborom svedoči, što njemu uopšte nije padalo na pamet.
Po Miloševim rečima, on je generalu u LJubljani rekao da se neće vraćati, jer je sam video da onde nema suda, no da su svi pravi razbojnici. Na to ga je general pitao, zar i ban? A Miloš je odgovorio: "Baš je on najveći, jer on kao poglavica treba dobro da ispita čoveka za uzrok, pa onda da ga u zatvor stavi, a ne bez ikakvog uzroka, pod tuđim lagalima tako postupati s ljudima".
Kako se u Zagrebu podigla velika graja na Gaja, koji su digli Gajevi protivnici, ali i neki Srbi saborski poslanici koji se, dok je knez Miloš bio u Zagrebu, nisu oglašavali, i kako se nije znalo u šta se ovo može izroditi, knez Mihailo, koji je zaostao, pokušao je da pomogne Gaju. Zato je naumio da za knezom pošalje Mojsija Gavrilovića sa pismom, kojim ga obaveštava kakve su se neugodne spletke dogodile zbog izjave u kojoj se veli da je novce Gaju dao, sa molbom da povuče izjavu. Knez Mihailo izveštava kneza Miloša kako su rešili "lično ga u Zagreb pozvati i javno pred svetom sa Gajem konfrontirati": "Zato ja još ovog večera šaljem vam gospodina Gavrilovića da vas o svemu lično izvesti i na onaj postupak pobudi, koji će pravdi opštoj i dostojanstvu vaše svetlosti i milosrđu vašem otvjetstvovati."
(NASTAVLJA SE)