INTERVJU LJiljana Smajlović: "Tviter" na usluzi Americi

Ovako novinarka i kolumnistkinja "Nedeljnika" Ljiljana Smajlović, za "Novosti", komentariše odluku "Tvitera" da pojedine medije u Srbiji etiketira kao "one koji sarađuju sa vladom".

* Kako ocenjujete argumente da se iza ovog poteza zapravo krije briga ove društvene mreže za stanje demokratije i medijskih sloboda u Srbiji?

- Možemo mirne savesti da isključimo svaku mogućnost da "Tviter" radi to što radi iz brige za demokratiju ili slobodu govora. U to smo se valjda uverili još u januaru, kada je Donaldu Trampu isključen nalog čim je kontrola nad zakonodavnim telima koji će odlučivati o finansijskoj sudbini vlasnika društvenih mreža prešla u ruke njegovih političkih protivnika. "Tviter" je potpuno usvojio tezu Stejt departmenta i Fridom hausa da su slobodni i nezavisni samo oni mediji čija se uređivačka politika uklapa u glavne američke političke ciljeve. Ako se uklapa, ti se mediji proglašavaju slobodnim. Ako se ne uklapa - primera radi, ako zastupa tezu da nezavisnost Kosova nije svršena stvar - takvi se mediji označavaju kao zavisni od političke vlasti, dakle manje slobodni od onih sa poželjnom uređivačkom politikom.

* Znači li to da se ovakvim etiketiranjem medija "Tviter" zapravo uključio u politizaciju medijske scene u Srbiji, doprinoseći podeli na tzv. nezavisne i medije pod kontrolom vlasti?

- Mislim da je jedan od najvećih uspeha američke državne propagande upravo to što je izvan Amerike odomaćio ideju da je "slobodno" ono što američka država finansira na tuđoj teritoriji, a "neslobodno" ono na šta američka propaganda nema uticaja. Tako se vekovna podela na provladine i opozicione medije gura u stranu, u korist podele koju nameće tuđa državna propaganda. Pravo je čudo što to prihvata i javnost zemalja koje formalno nisu u kolonijalnom položaju.

* Slažete li se sa tumačenjima da je i ova odluka "Tvitera" deo hibridnog rata protiv vlasti u Srbiji, a u susret rešavanju pitanja KiM, odbrani RS, izborima naredne godine?

- Ne. Mislim da je ovde posredi globalni američki propagandni projekat u koji je sada upregnut "Tviter", a uskoro će se isto desiti i sa drugim mrežama i privatnim kompanijama ove vrste na koje američka vlada može da utiče. Sa stanovišta Vašingtona, lepota ovog projekta je upravo u tome što Stejt department u svakom trenutku može da kaže: Molim lepo, ovo su privatne kompanije, mi sa tim nemamo nikakve veze, vidi ruke... A privatne kompanije nisu dužne da javnosti objašnjavaju svoje odluke. Da je ovo odluka Stejt departmenta, neki portparol u Fogi botomu bi morao javno da tumači razlike između hrvatskog, srpskog ili crnogorskog javnog servisa. Ovako ni to ne mora da čini jer je odluka, tobož, u rukama privatnih vlasnika privatne kompanije, koji nisu dužni nikome da se pravdaju, osim akcionarima.

ETIKETE BEZ KRITERIJUMA

* ETIKETU medija koji sarađuje sa Vladom dobio je i RTS dok, na primer, tu odrednicu nemaju Hrvatska radio-televizija, Televizija Crne Gore, Bi-Bi-Si.

- Etiketiraju se samo mediji čijom uređivačkom politikom Vašington nije do kraja zadovoljan, dok je kriterijum sasvim proizvoljan.