Oni koji kmeče zbog ukidanja Hrvatske ulice najradije bi ukinuli Srbiju
POSLERATNA komunistička vlast i povijesničarka pristojne Srbije udruženi su u svevremenskom zločinačkom poduhvatu protiv našeg naroda.
Novosti
Zamislite da neki izraelski istoričar otmicu nacističkog monstruma Adolfa Ajhmana u Argentini i njegovo vešanje u Ramali 1961. godine kritikuje kao uzimanje pravde u svoje ruke, a dželate tvorca koncepta "Konačnog rešenja" nazove - nasilnicima?
Naravno, tako nešto je nepojmljivo ne samo u zemlji Davidovih potomaka, ali ne i ovde gde su NVO šegrti i brozoidi prvaci sveta u autošovinizmu. Zato i ne čudi što je magistra vitae drugosrbijanaca Dubravka Stojanović ideju da Blagoje Jovović dobije ulicu u srpskoj prestonici propratila rečima da to znači da "Beograd slavi krvnu osvetu i ubice".
Ova žena, koja na veliku žalost uči naše studente, samo prilježno nastavlja delatnost svojih "crvenih" ideoloških uzora. Kao što su oni pola veka nametali veštačku simetriju između ustaša i četnika, tako i Stojanovićka, u najmanju ruku, želi da izjednači patriotu iz Bjelopavlića i zlikovca Antu Pavelića. Na jednom tasu je pet hitaca iz damskog pištolja, a na drugom Jasenovac, Glina, Prebilovci, Jastrebarsko, Sisak, "srbosjek" i maljevi...
Prvi su svesno produžavali životni vek osnivaču NDH, o čemu svedoči Stevo Krajačić - "Tito nam je naložio da odustanemo od otmice Pavelića", a drugopomenuta blati čoveka koji nije mogao da gleda kako se najveći uništitelj Srba slobodno šeta Buenos Ajresom.
Oni koji od objave teksta u "Novostima" kmeče zbog ukidanja Hrvatske ulice najradije bi ukinuli Srbiju. A pošto se bliži i jedan tužni datum, može se očekivati da Dubravka ili neko od "građanskih intelektualaca" predloži da i mi počnemo da slavimo "Oluju" zarad pomirenja i kosmopolitskog duha Beograda.