Jasenovac

Skrivajući se iza akademskih titula tvrde da je Jasenovac mit i jugokomunistička izmišljotina, gde su "zatočenici", a ne logoraši, imali socijalno osiguranje, slušali opere i nakon izdržane kazne zbog otpora prema NDH otišli kućama.

Po njima, naduvane su brojke onih koji su zauvek ostavili kosti na stratištu, a ustaški koljači koji su po okrutnosti nadmašili i naciste, nisu ni postojali. Posle rata, kažu, komunisti su ubili više ljudi u Jasenovcu nego "hrvatski domoljubi". Te bljuvotine objavljuju u knjigama, truju mlade generacije koje ionako malo znaju o onome što se dešavalo u Jasenovcu, najstrašnijem mestu patnji i pogubljenja Jevreja, Srba, Roma, ali i

Hrvata koji su se suprotstavili marionetskoj "državi" zločinca Ante Pavelića i njegove svite. U svojim "naučnim" radovima uopšte ne spominju Srbe iz silne mržnje prema patnjama nedužnih ljudi koji su završili u logoru. I za ta svoja "naučna otkrića" često su dobijali i finansijsku potporu države.

Bolan je osećaj porodica žrtava Jasenovca kada sve to čitaju i kad vide da se malo ko suprotstavlja takvim nakaradnim tvrdnjama.

Kao, u demokratiji je sve dozvoljeno, pa i revizija istorije i glorifikovanje najvećih zločinaca koje je prošli vek video. Tako u Nemačkoj radikalna desnica polako osvaja vlast, a u Italiji se sve više spominje Benito Musolini. Revizionistički posao u Hrvatskoj već su naveliko obavili "eksperti" iz Društva.

Može li se nešto uraditi? Može se, i te kako, u ime demokratije a ne anarhije koju stvaraju takve "udruge" sprečiti da se šire lažne teze, da se drugi put ubijaju žrtve, a nanosi strašan bol njihovim porodicama. Šljam ostaje šljam, a na demokratiji je upravo to da se onemogući ljudski ološ koji je doveo do strahota Jasenovca. Inače, duh iz boce ponovo može da oživi.