SVEDOCI: Nisu ga videli, ali je kriv jer je Srbin
OTKAD je 2014. na KiM počeo prenos nadležnosti u oblasti pravosuđa sa Euleksa na kosovsko pravosuđe, a što je trajalo gotovo četiri godine, Srbima na Kosmetu je postalo jasno da mogu da zaborave na pravo i pravdu.
Novosti
Jer, osim što među sudijama i sudskim većima u "bitnijim" sudovima, poput Specijalnog odeljenja Osnovnog suda u Prištini u kojem se sudi za ratne zločine, nema nijednog Srbina, u procesima protiv Srba ne mere se dokazi, već isključivo izjave lažnih svedoka.
Brojni su primeri iz prakse advokata Ljubomira Pantovića, jednog od branilaca Srba pred kosovskim sudovima, da su svedoci povodom nekog slučaja spominjali druge osobe i davali drugačije izjave, ali kada se uhapsi Srbin pod sumnjom za ratne zločine, izjave svedoka se menjaju i optužuje se uhapšeni. Dešavalo se i da svedoci ne prepoznaju osumnjičenog, ali je bitno da ga optuže da je kriv.
Tako je bilo i sa Zoranom Đokićem, koji je prvostepenom presudom osuđen na 22 godine, a potom mu je kazna smanjena na 11 godina. Njega "glavni svedok" nije prepoznao i čak je pred sudskim većem tvrdio da je drugo lice krivo za dela koja se Đokiću stavljaju na teret. Međutim, to sudiji nije smetalo da presudi.
Slično je i kod suđenja za "izazivanje verske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti", kada su se sudije, kao u slučaju Nikole Nedeljkovića, mladića uhapšenog na Gazimestanu, oslonile samo na izjave trojice policajaca koji su ga uhapsili. Pritom su dvojica od tih policajaca svedočila i u slučaju prošle godine uhapšenog Riste Jovanovića?! Cilj je jasan: osuditi što više Srba kako bi se pokazalo da su naši sunarodnici krivi. A njihova "krivica" je slikanje sa zastavom, pevanje pesama ili navodna krađa koja se svrstava u delo ratnog zločina.